ARHiNET - Tvornica vagona, strojeva i mostova d.d. Brod na Savi

Napomena o osnivanju:	Prva jugoslavenska tvornica vagona, strojeva i mostova d.d. Brod na Savi osnovana je 17. II 1921.
Povijest:	Na lokaciju "Prve jugoslavenske tvornice vagona, strojeva i mostova d.d. Brod n/S" utjecao je smještaj Slavonskog Broda na prometnom željezničkom putu i na Savi koja je plovna, negdje na polovici puta između Zagreba i Beograda. Inicijativu za gradnju tvornice u Brodu dao je 1920. Dr. Maler Leonhard, profesor orijentalne akademije i član ravnateljstva Županjske štedionice u Bratislavi, koji je 1920. došao u Brod radi dogovora sa tadašnjim predstavnicima kapitala u cilju izgradnje tvornice, koja bi preuzela da vrši popravke vagona, da gradi nove vagone, strojeve i mostove. Mađarska tvornica strojeva i opreme iz Kistrača je novoosnovanoj tvornici predala stare strojeve, a isto tako i sav materijal, koji je do tada imala na zalihi i nije ga mogla nigdje prodati. Da bi se omogućio napredak države bilo je potrebno razviti saobraćaj koji bi omogućio u kratkom vremenu promet raznovrsnih dobara. U to vrijeme je najveći dio lokomotiva bio u lošem stanju i to je bio jedan od razloga što je osnovana Tvornica koja će tadašnji park lokomotiva dovesti u ispravno stanje i nabaviti nove. Prva hrvatska štedionica sa financijskim krugom oko sebe osnovala je ili imala udjela u dionicama znatnog broja dioničarskih društava zbog čega je, uz privredne krugove oko nje, najzaslužnija za osnivanje "Prve jugoslavenske tvornice vagona, strojeva i mostova". Tvornica je osnovana s 90 % domaćeg kapitala. Dana 5. III 1921. s gradskim zastupstvom sklopljen je Ugovor kojim se Tvornica oslobađa od svih daća gradskih i nameta do 5.III 1941. Ovaj ugovor potvrđen je i od strane Kraljevske Hrvatsko-slavonske zemaljske vlade. Na temelju Molbe osnivača "Prve jugoslavenske tvornice vagona, strojeva i mostova d.d." sa sjedištem u Brodu na Savi za upis članova Ravnateljstva te članova Nadzornog odbora kao i zamjenika članova Nadzornog odbora u Trgovački registar za društvene tvrtke donesena je Odluka za upis u Trgovački registar. Odlukom od 5. IV 1921. "Dimovićeve livade" (22 jutra i 957 hvati) po Kr. zemaljskoj vladi u Zagrebu odobrena je gradnja kuća za izgradnju radničkih stanova Tvornici vagona. Tvornica je na samom početku zapošljavala 1200 radnika. Niske nadnice, vrlo često i ispod stvarnog egzistencijskog minimuma porodice, bilo je moguće održavati u takvom niskom nivou jer je bilo velikih rezervi radne snage, što je omogućavalo upravo zbog tih niskih zarada stvaranje velikih profita. Zaposlenici su prilikom stupanja na posao morali se pridržavati "Tvorničkog poslovnog reda". To je ujedno bila i neka vrsta Ugovora između poslodavca i posloprimca. Temeljem zaključka glavne skupštine "Prve jugoslavenske tvornice vagona, strojeva i mostova d.d." od 28. III 1924. osnovana je za činovnike i namještenike društva te za njihove udove i sirote "Mirovinska ustanova". Godine 1931. sastavljen je i "Pravilnik" za izdavanje pomoći za dobrobit radnika/ca Prve jugoslavenske tvornice vagona, strojeva i mostova d.d. Brod n/S u svrhu da se novčanim sredstvima pritekne u pomoć dulje bolujućim i nastradalim radnicima/cama , te udovama i siročadi radnika-ca tvornice vagona u Brodu n/S. U Izvještaju od 28. XI 1932. koji je upućen na Komoru za trgovin, obrt i industriju u Osijeku odlučeno je da Tvornica radi uglavnom 36 sati nedjeljno, koje je vrijeme raspoređeno na 6 dana od po 6 radnih sati, umjesto 48-satnog rada u tjednu što znači većim broj dnevnih radnih sati budući da električna centrala služi za pogon tvorničkih strojeva dostavlja istovremeno i struju za osvjetljenje grada Broda. Kako su pogoni Tvornice do sloma Kraljevine Jugoslavije zavisili isključivo od državnih narudžbi, stvaranjem tzv. NDH ostaju potpuno bez posla. Najznačajniji događaj je bila nacionalizacija tvornice 1940-1941. NDH nije bila jedini pravni nasljednik bivše Kraljevine Jugoslavije, nego ih je bilo više (Njemački Reich, Italija, Mađarska, Bugarska itd.), a poslovi koje je Tvornica po nalogu bivše Kraljevine Jugoslavije izvršavala nisu se mogli podijeliti među pravnim nasljednicima. Tvornica je morala dalje raditi i nije mogla čekati međunarodne pregovore i konačnu likvidaciju svih ovih pitanja. U ovom općem metežu poslije sloma Kraljevine Jugoslavije bilo je pokušaja oduzimanja tvorničkih zaliha na materijalu i gotovoj robi od strane pojedinih pravnih nasljednika. Odlučeno je da zalihe materijala i gotove robe koja nije preuzeta od državnih vlasti bivše Kraljevine Jugoslavije predstavljaju isključivo vlasništvo Tvornice, a u koliko je Tvornica primila za pojedinu robu predujmove ona će to staviti na raspolaganje u gotovom novcu i riješiti obračun međusobnih obveza na kraju rata. Militarizacija Tvornice vagona obavljena je 1941. Dionice Tvornice se nalaze u rukama Štedionice NDH i Tvornica radi isključivo za potrebe države kao i ratni materijal za savezničku vojsku. Tadašnja Štedionica Banovine Hrvatske otkupljuje većinu dionica od inozemne grupe "CIS ATLANTIC CORPORATION NEW YORK". Nakon stvaranja tzv. NDH 10. IV 1941. tvornica mijenja naziv u "Tvornica vagona, strojeva i mostova d.d. Brod na Savi" i donijeta je i Odluka da se imenuje upravni povjerenik za Tvornicu gosp. Junus Mehmedagić, tajnik Zagrebačke burze iz Zagreba. Povjerenik je ovlašten poduzimati sve trgovačke i pravne poslove koje je nužno za vođenje Tvornice. On je u duhu intencija ustaških vlasti odmah obustavio funkcije tadašnjeg ravnateljstva tvornice (upravnog i izvršnog odbora) i surađivao je samo sa tvorničkom upravom, međutim ta se suradnja sastojala samo od izvršenje naloga dobivenih od nadzornog povjerenika. Početkom II svjetskog rata Tvornica je uspjela sačuvati cjelokupan materijal i gotovu robu, prvenstveno zahvaljujući radnicima i namještenicima te tvorničkoj upravi i glavnom ravnatelju Tvornice vagona gosp. ing. Juraju Eregi koji su sve učinili da sačuvaju Tvornicu i zalihe. U 1941. rad Tvornice je potpomagala Štedionica NDH tako da je Tvornica mogla zadržati veliki broj zaposlenika jer je imala dovoljno posla za sve. Tvornica je bila bombardirana prvi put 11. IV 1941. od savezničkog zrakoplova što je uzrokovalo privremenu obustavu pogona i milijunske štete na objektima u blizini kojih je pala bomba. Slijedeće bombardiranje je bilo 3. i 13. IV 1944. kada je poginulo 12 radnika i 2 službenika, dok je materijalna šteta bila jako velika. Odlučeno je da se rad u Tvornici ni u kojem slučaju ne smije obustavljati. Zadnje bombardiranje je bilo 19. I 1945.
Sjedišta:	Slavonski Brod (1921 - 1945)
Djelatnost:	Tvornica je od svog osnivanja radila na slijedećim poslovima: gradnja i popravak vagona i lokomotiva te željeznih i mostovnih konstrukcija, industrijalizacija strojeva i raznovrsnog prometnog oružja i opreme, podizanje i izgradnja industrije, izgradnja i oprema željeznica Ekonomska, politička i socijalna kriza 1939. koja je vladala u čitavoj Europi odrazila se i na Tvornicu. Štrajk radnika izaziva dugotrajan prekid u proizvodnji te uz devalvaciju ekonomskih vrijednosti, povišenje cijene materijala stvara teške gubitke. Krajem tridesetih godina Europa se nalazila u fazi rata i tadašnje Ministarstvo vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije sklapa sa Tvornicom Ugovor o podizanju uređaja za izradu kompletnih metaka sa tempiranom granatom (bez upaljača) kalibra 10 mm no nema dostupnih podataka i dokumenta da li je Tvornica izvršila obećane rokove i uopće proizvodila municiju. Za vrijeme II svjetskog rata Tvornica je bila angažirana na popravljanju ratom prekinutih i porušenih prometnih veza, da čisti riječna korita od porušenih konstrukcija, podiže potopljene brodove i sl. U to vrijeme Tvornica se bavi popravcima vagona i lokomotiva, proizvodi nove, izgrađuje barake za radne logore, postoji i specijalni odjel u kojem se popravljaju tenkovi, oklopni vlakovi. Dobila je i narudžbe od njemačkih vojnih vlasti za izradu vojnog materijala. Bili su uspješno riješeni i pregovori s Hrvatskim državnim željeznicama za izradu raznih vrsta voznih sredstava za HDŽ.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Djelatnost tvornice uređena je "Pravilom Prve jug. Tvor. Vagona, strojeva i mostova d.d. Brod n / S " donesenim na osnivačkoj glavnoj skupštini 17. II 1921. Kasnije je uslijedio čitav niz izmjena (1923, 1924, 1927, 1932, 1936, 1938. i 1942.)
Unutarnji ustroj / genealogija:	Društvene poslove obavljaju: glavna skupština, ravnateljstvo i nadzorni odbor. Glavna skupština saziva Ravnateljstvo svake godine jedanput u prvih 6 mjeseci, a izvanredna kad to Ravnateljstvo smatra potrebnim. U djelokrug Glavne uprave spadaju izbor, dostignuće i ispis članova ravnateljstva i nadzornog odbora te zaključak o izvješću ravnateljstva o minuloj poslovnoj godini itd. Ravnateljstvo upravlja društvenim poslovima te zastupa društvo prema trećim osobama. Zaključke glavne skupštine sprovodi ravnateljstvo. Nadzorni odbor nadzire poslovanje društva u svim granama, Dužnost je nadzornog odbora da kontrolira sve poslove društva i može u svako vrijeme pregledati društvene knjige, isprave i blagajne.
Opći kontekst:	U Jugoslaviji je u vrijeme osnivanja Tvornice postojalo sedam tvornica koje su bavile proizvodnjom vagona, lokomotiva i željeznih konstrukcija. U metaloprerađivačku industriju Hrvatske investirano je između 1919. i 1940. 278 milijuna dinara, od toga na Tvornice vagona, lokomotiva i mostova otpada 125 milijuna. Uslijed tehnoloških i proizvodnih mogućnosti preuzeta je i montaža mostova u vrijednosti od više milijuna dinara. Sudjelujući na većim licitacijama Tvornica dobiva jedan od najvećih poslova u ono vrijeme, a to je gradnja mosta na rijeci Tisi kod Titela.Prilikom montaže mosta preko rijeke Tise u Titelu počinju prve faze rada «Montaže». Montaža je na međunarodnom natječaju 1924. dobila taj posao, a rad je počeo 1925. Zahvaljujući dobro izvršenim radovima stigla je i prva narudžba iz inozemstva te je 1929. obavljen prvi izvozni posao Montaže. Izrađena su i montirana tri željeznička mosta u zakivanoj izvedbi na pruzi Thessaloniki – Alexandropolis u Grčkoj. Tehnika zavarivanja u to vrijeme bila je u cijelom svijetu u povojima, a prvi most u zavarenoj izvedbi je kolni most preko rijeke Save u Zagrebu, na cesti Zagreb – Karlovac 1938. i 1939. "Ovlašćenjem" od 31. VI 1937. ovlašćuju se predstavnici Prve jugoslavenske Tvornice vagona, strojeva i mostova d.d. Brod na Savi da mogu osnovati u Beogradu poslovnicu svoje industrijske radnje čije je središte u Sl. Brodu, a posredstvom poslovođe gosp. Karajanković Geze iz Beograda. U 1941. na teritoriju NDH je bilo ukupno 2236 industrijskih pogona koji su se našli u rukama ustaških vlasti. Njihov broj pretežno se odnosio na drvno – industrijske i poljoprivredno – prehrambene pogone, koji su zbog nestašice sirovina i nedostatka kvalificirane radne snage radili tek djelomično. NDH je uvozila od njemačke okupacione vlasti industrijsku opremu po diktiranim cijenama, a izvozila jeftine poljoprivredne proizvode, rudna bogatstva, šume. Njemački Reich vršile su i eksploataciju radne snage u Njemačku, zbog toga je NDH sklopila tzv. "Hrvatsko–njemačko utanačenje o hrvatskim radnicima".