ARHiNET - Zadarski knez

Povijest:	Venecija je, došavši u posjed Dalmacije i Zadra, započela reorganizaciju gradske uprave. Prvog zadarskog kneza je imenovalo 1410. godine mletačko Veliko vijeće. Knez upravlja dalmatinskim gradom u ime Mletačke Republike i preko njega je svaki grad izravno podređen vladi u Veneciji. Plemić na kojega je pao izbor da bude zadarski knez morao je u roku od tri dana prihvatiti ili odbiti ponudu, a na dužnost je trebao nastupiti u roku od 40 dana. Dužnost mu je trajala dvije godine. Knez je usvakom dalmatinskom gradu bio najviši predstavnik mletačke vlasti.
Sjedišta:	Zadar (1410 - 1797)
Djelatnost:	Knez predsjeda sjednicama Velikog i Malog vijeća koja su se sazivala po njegovu nalogu ili odobrenju, vodi brigu o unutarnjoj i vanjskoj sigurnosti grada, o tvrđavama i vojnoj opremi, brine o paškim solanama i daje dozvole za ulaz brodova u luku. Knez je u svim dalmatinskim gradovima, osim u Zadru, bio i vojni zapovjednik. Uz to je u rukama držao i sudsku vlast jer je sudio u svim težim kaznenim slučajevima. Imao je svoju pratnju. Da bi Venecija spriječila zlouporabu kneževe vlasti bilo mu je zabranjeno primati poklone, trgovati, skupljati daće i kupovati posjede u mjestu službovanja. Za svoje službe morao je sprovoditi sve naredbe i držati se uputa vladinih tijela bilo da su imale politički, bilo vojni ili gospodarski karakter.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Uz kneza u dalmatinskim gradovima izravni izvršitelji kneževih odredbi i vladinih uputa bili su knežev pomoćnik (socius, miles, comilito, cavalerio) i blagajnik (camerarius, camerlengo). Knežev pomoćnik je nadzirao mjere, utege, gostioničarsko posuđe i izvoz soli i brinuo se o izvršenju sudskih presuda. Blagajnik je vodio novčano poslovanje općine i bio je na čelu općinske blagajne (camera communis) od 16. st. poznate i kao Fiskalna komora (Camera fiscalis). Prigodom stupanja na službu dobivao je uputstva (commissioni) koja su sadržavala njihova prava i dužnosti. Neposredno je bio podložan knezu te je po njegovu nalogu obavljao isplate vojnoj posadi, općinskim službenicima, osobama kojima je Venecija davala pomoć (provisionati). Osnovna mu je zadaća bila uredno ubirati razne namete i voditi blagajničke dnevnike. Prihodi komore dijelili su se u dvije glavne skupine: potrošarine ili daće (datium) na pojedine privredne i uslužne djelatnosti u gradu i distriktu te zakupni prihodi od zemljišnih posjeda i drugih vrsta zakupa (incantus) kao što su općinske daće. U potrošarine spadaju dva poreza koji su bili nadomjestak za uvozno-izvozne carine (tridesetina, kao porez na uvoz i izvoz) te porez na maloprodaju i promet stokom i prodaja vina. Postojala je i daća na uvoz stranoga vina, porez na pečenje i prodaju kruha, porez na bojenje tkanina. Njima treba pridodati i potrošarine na uslužne djelatnosti (upotreba gradske vage, pravo prodaje različitih proizvoda na gradskoj tržnici, upotreba općinskih mjera prilikom prodaje na tržnici. Zahvaljujući dvostrukom načinu bilježenja, sačuvani su nam primjerci blagajničkih knjiga u kojima su dragocjeni podaci o prihodima i rashodima pojedinih općina. Isto tako važni su bili prihodi od prometa solju. Komornik – blagajnik vodio je i općinsku blagajnu i blagajnički dnevnik. Dohodcima se dijelom financirala općinska uprava, javne potrebe općina, vojna posada, vojnoobranbeni sustav. Namjesto sustava daća u vrijeme austrijske uprave uvode se takse i porezi. Na kraju svoga dvogodišnjega službovanja podnosio je Vladi u Veneciji izvještaj o općinskoj blagajni i jedan primjerak blagajničkih dnevnika. Ured za sol nadzirali su knez i komornik, a imao je i svoje službenike (gabelotti), mjerače soli (mensuratores salis). U općinama koje su imale solane imenovani su posebni čuvari koji su bdjeli da se sol ne krijumčari (custodes salinarum), a u XVI. st. uvedena je i služba zapovjednika solana (capitano delle saline).