ARHiNET - Općinski sud III. u Zagrebu

Povijest:	Općinski sud III. u Zagrebu osnovan je temeljem Zakona o djelovanju narodnih sudova od 17. lipnja 1946. godine. Na prijedlog ministra pravosuđa, Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o ukidanju Kotarskog suda za grad Zagreb i osnivanju sudova za područje grada Zagreba. Osnovana su tri suda od kojih i Kotarski narodni sud za područje V. i VI. rajona GNO-a u Zagrebu, odnosno Gornje Ilice (Črnomerca) i Kustošije (ukinut kao samostalan rajon 1947. godine i pripojen rajonu Črnomerec i Trešnjevka; ponovo uspostavljen 1951. te ukinut 1952. godine kao i svi gradski rajoni). Naredbom o prestanku poslovanja ukinutog Kotarskog suda za grad Zagreb u Zagrebu započeo je s radom 17. kolovoza 1946. godine (NN 107/1946). Nakon donošenja Zakona o podjeli NRH na kotare, gradove i općine od 24. travnja 1952. godine četiri mjeseca poslije donijeta je Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o broju i teritorijalnoj nadležnosti okružnih i kotarskih sudova kojom su ukinuta sva tri postojeća kotarska suda za područje grada Zagreba (NN 41/1952). Općinski sud III. u Zagrebu ponovo je osnovan Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj nadležnosti i sjedištima kotarskih i okružnih sudova na području NRH od 30. prosinca 1958. godine i započeo je s radom 1. siječnja 1959. godine (NN 61/1958). Teritorijalna nadležnost protezala se na područje općina Pešćenica, Remetinec i Trnje i ostala je ista do kraja djelovanja stvaratelja fonda. Djelovao je do 1970. godine do donošenja Zakona o spajanju općinskih sudova I, II. i III. u Zagrebu u jedan Općinski sud u Zagrebu (NN 21/1970).
Sjedišta:	Zagreb
Djelatnost:	Djelovao je kao redovni prvostupanjski sud na osnovu Zakona o potvrdi, izmjenama i dopunama Zakona o uređenju narodnih sudova od 17. lipnja 1946. godine koji je tijekom djelovanja stvaratelja fonda više puta neznatno dopunjavan ili mijenjan (1948, 1952, 1954, 1963, 1965, 1967. godine). Stvarna nadležnost određena 1945. godine Zakonom o uređenju redovnih sudova i tijekom djelovanja stvaratelja, uz manje dopune ili izmjene, ostala je ista. Protezala se na građanske, kaznene i zemljišno-knjižne predmete. Zakonom o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine uz mogućnost primjene predratnih propisa, ako nisu u suprotnosti s novim poretkom omogućena je primjena pravnih pravila sadržanih u tim propisima do donošenja novih zakona. Posljednjih deset godina djelovanja stvaratelja fonda na snazi je bio Pravilnik o unutrašnjem poslovanju sudova donijet 1960. godine kojim je, uz osnove organizacije, naznačena stvarna nadležnost te određene registraturne oznake za svaku vrstu predmeta. Glede građanskih predmeta, mogao je rješavati sve imovinsko-pravne sporove, sporove o utvrđivanju i osporavanju očinstva, o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju braka (poslije su došli pod nadležnost Okružnog suda), o zakonskom uzdržavanju, sporove o čuvanju i odgajanju djece, o doživotnom uzdržavanju, sporove o određivanju granica nepokretnih dobara, sporove zbog smetanja posjeda, sporove iz ugovora o zakupu i najmu, sporove iz radnih odnosa ukoliko nisu za njih nadležni bili samoupravni sudovi, sve vanparnične i izvršne stvari, te ostavinske stvari. Parnične predmete rješavao je temeljem Zakona o parničnom postupku, a izvanparnične prema Zakonu o nasljeđivanju, Zakonu o izvršnom postupku, Zakonu o starateljstvu. Do stupanja na snagu temeljnih zakona, postupaka i poslovnika na snazi su bili glede kaznenih predmeta parcijalni zakoni revolucionarnog karaktera te kaznenog prava iz Kraljevine Jugoslavije. Temeljni Kazneni zakon donijet je u dva dijela, prvi 1947. godine, odnosno drugi jedinstveni 1951. godine koji je niveliran 1959, 1962, 1965. i 1967. godine, dok je Kazneni postupak donijet 1948. godine, odnosno niveliran 1953, 1959, 1960. i 1967. godine. Rješavali su kaznena djela protiv života, tijela, slobode, časti, imovine privatnih osoba, zdravlja, javnog morala, braka i obitelji, a u poslijeratnom razdoblju konfiskacije. Sudili su za sva djela za koja je zakonom predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do deset godina, te su obavljali potrebne istražne radnje ukoliko ih nije mogao izvršiti istražni sudac okružnog suda. Viša instanca bio mu je do 1949. godine Okružni narodni sud za grad Zagreb, a od 1949. godine Okružni sud u Zagrebu.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Sastavljen je od predsjednika, potrebnog broja sudaca i od prisuditelja. Osniva odjele prema granama sudovanja, parnični, izvanparnični, zemljišno-knjižni i kazneni. Stvaratelj fonda vodio je obavezne upisnike, imenike i pomoćne knjige propisane Poslovnikom. Predmeti su zapremani u pisarnici gdje su dobivali registraturnu oznaku koja se sastojala od rimskog slova koje je označavalo sudsko vijeće ili suca pojedinca, zatim oznaku za svaku vrstu predmeta, tekući broj upisnika i kalendarsku godinu. Svi naknadno pristigli spisi urudžbirani su i dobivali su podbroj. Nakon pravomoćnosti rješenja ili presude, a to znači da su iscrpljeni pravni lijekovi tj. žalbe, predmeti su odlagani u pismohranu prema vrsti predmeta, kronološki, uz naznake o rokovima čuvanja.