ARHiNET - Ravnateljstvo Crkve Svete Katarine

Povijest:

Crkvu Sv. Katarine na zagrebačkom Gornjem gradu izgradili su dominikanci u 15. stoljeću. Prvotno je to bila manja crkvica koja će tek kasnije primiti svoju današnju veličinu i izgled. Nakon odlaska dominikanaca 1592. Crkva Sv. Katarine i pokrajnji samostan dominikanaca bili su neko su vrijeme napušteni.
Godine 1606. u Zagreb dolaze isusovci, s namjerom da u njemu otvore školu. Od grada Zagreba dobivaju napuštenu dominikansku crkvu Sv. Katarine i samostan. U lipnju 1607. otvaraju svoju školu, koja će kasnije prerasti u Klasičnu gimnaziju. Zbog skučenosti prostora crkvice, isusovci između 1620. i 1632. grade na mjestu stare, novu Crkvu Sv. Katarine, koja tom izgradnjom dobiva današnji oblik. Crkvu su projektirali sami jezuiti, a uzor im je bila njihova glavna crkva u Rimu Il Gesu. Crkva tako postaje puno veća i sakralno urešenija, u stilu baroka. Crkvu je posvetio u rujnu 1632. zagrebački biskup Franjo Ergeli.
Potres 1646. uništio je crkvu do temelja , a u istom stoljeću su je poharali i požari (1645. i 1674.) koji su progutali svu opremu u crkvi. U pedeset godina trebalo je tri puta graditi i opremati crkvu. To je bilo moguće jer su gradnju i opremanje pomagali svojom darežljivošću hrvatski kralj Ferdinand II. i mnogobrojni hrvatski velikaši. Za uzvrat su, prema običaju, dali postavili u crkvi svoj obiteljski grb ili su im potomci, sahranivši ih u toj crkvi, postavili nadgrobne ploče. Zbog dokazane darežljivosti hrvatskih plemića prema isusovcima i crkvi Sv. Katarine, smijemo tu jedinstvenu i izrazitu baroknu crkvu zvati “crkvom hrvatskoga plemstva”. Godine 1880. Crkvu je ponovo oštetio potres. Crkva je nakon toga temeljito restaurirana, a dobila je i novo pročelje, prema nacrtu Hermana Bollea, kakvo ima sve do danas.
Na Crkvi su u 17. i 18. stoljeću radili mnogi poznati majstori svoga doba: Franjo Ereman (zagrebački majstor), Antonio Giussepe Quadrio (iz Milana), Valentin Metzinger (iz Ljubljane), Ivan Komersteiner (zagrebački majstor), Kristofor Andrija Ilovšek, Bernardo Bobić, Franjo Robba i dr.
Nakon dolaska isusovaca i osnivanja škole, trg pred crkvom je prozvan Školskim trgom, a 1838. dobio je naziv Trg Sv. Katarine.
Crkva je služila kao službena crkva isusovačke škole i akademije, te konvikta za đake. Njome su upravljali isusovci, sve do ukinuća reda Družbe Isusove 1773. Nakon toga ju je preuzela državna vlast, predala gimnaziji i poslije osnovanom sveučilištu za školsku crkvu. Crkva tako, nakon otvorenja Sveučilišta u Zagrebu 1874. godine, postaje i sveučilišna (akademska) crkva.

Sjedišta:

Zagreb

Arhivsko gradivo:

1. fond/ HR-DAZG-1241 Ravnateljstvo crkve svete Katarine (stvaratelj)

Napomena:

1. Dobronić, Lelja: Crkva Sv. Katarine u Zagrebu i hrvatsko plemstvo. Vodič po starinama. Tkalčić, Godišnjak društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije, br. 4, Zagreb 2000, str. 389-424.
2. Dobronić, Lelja: Crkva Sv. Katarine [u Zagrebu] : sakralni kulturno-povijesni vodič / tekst Lelja Dobronić ; fotografije Zvonimir Atletić, Zagreb 2005.
3. Dobronić, Lelja: Klasična gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas, Zagreb, 2004.
4. Pulić, Nikola: Sakralni Zagreb, Zagreb, 1991.
5. Zagrebački leksikon, Zagreb 2006., sv. 1, crkva sv. Katarine, str. 106.-108.