ARHiNET - Kotarski komesarijat u Rovinju

Povijest:	Kotarski komesarijat u Rovinju osnovan je na temelju Uredbe od 13. srpnja 1814. godine kojom su u Primorju uspostavljene osnove austrijskog administrativnog sustava (prema nositelju poznat kao "Organizzazione primitiva Saurau"), a koja je stupila na snagu 1.11.1814. Prestaje djelovati s 31. prosinca 1849. godine (RB 420/1849).
Sjedišta:	Rovinj
Djelatnost:	Kotarski komesarijati bili su mješovita upravno-pravosudna kotarska tijela. Njihove upravne funkcije obuhvaćale su: provedbu popisa stanovništva i izbora, poslove vezane uz izradu katastra, poslove vezane uz vojne obveznike (provedba novačenja i odobrenje i nadzor dopusta), upravljanje kotarskim financijama, vođenje crkvenih financija i nadzor nad općinskim financijama, prikupljanje državnih poreza i davanja, nadzor nad javnom redom i sigurnošću (redarstveni poslovi, sprječavanje krijumčarenja, odobravanje javnih skupova, izdavanje potjernica), upravljanje kotarskom infrastrukturom i vezama (izgradnja i popravak cesta, rad poštanskih ureda), imovinom i dobrima, nadzor nad obrtom i trgovinom (izdavanje dozvola za obavljanje trgovine i obrta, kontrola cijena proizvoda i usluga), poslove s područja školstva (nadzor nad održavanjem nastave i radom škola) i javnog zdravstva (rad kotarskih liječnika i poslovi vezani uz cijepljenja i prevenciju od zaraza) te nadzor nad dobrotvornim ustanovama. U sklopu pravosudnih funkcija kotarski komesarijati su vodili prvostupanjske prekršajne postupke u predmetima manje vrijednosti. Uspostavom austrijskog sustava vlasti pri kotarskim komesarijatima izvršavali su se i poslovi koje su u doba Mletačke, Prve austrijske i Francuske uprave obavljali javni bilježnici, te je stoga stvaratelj u sklopu svoje djelatnosti ovjeravao isprave u građansko-pravnim poslovima te pohranjivao oporuke.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Nadležnost stvaratelja obuhvaćala je područje kotara Rovinj, odnosno mjesne općine (comuni locali) Rovinj, Bale i Rovinjsko Selo.
Opći kontekst:	DDva dana prije Napoleonovog poraza kod Leipziga, Austrija je Lattermanovim proglasom od 17.10.1813. godine proglasila svoju vlast u Ilirskim provincijama te time pripojila područje Istre Astrijskom carstvu. Uključivanje Istre u austrijski državno-pravni poredak potvrđeno je carskim patentom od 23.8.1814., a na Bečkom kongresu (9.6.1815.) potvrđena je austrijska vlast u svim Ilirskim provincijama.Tranzicijsko razdoblje tijekom kojeg su se postupno mijenjala obilježja francuskog upravnog sustava te se odvijao proces uspostave Druge austrijske uprave u Istri (1813-1918) trajalo je do 1816. godine. U razdoblju do početka studenoga 1814. godine na tom je području uspostavljena privremena civilna uprava s krovnim pokrajinskim povjereništvom u Kopru, koje se na nižim razinama oslanjalo na svoje povjerenike u općinama i kantonima ustrojenima još uvijek prema francuskom modelu. Nakon 1.11.1814. Austrija postupno uspostavlja četverostupanjski administrativni ustroj kakav je na snazi u ostalim austrijskim zemljama, u kojem su pokrajinskoj upravi podređena okružna, kotarska i općinska upravna tijela, a koji će uz modifikacije (posebno 1849/50. i nakon ustavnih reformi 1861.) i teritorijalne izmjene (posebno 1816., 1822. i 1849/50.) ostati na snazi sve do kraja Druge austrijske uprave. -- POKRAJINA (Primorje) -- Godine 1814. cijela Istra s Trstom i područjem do Soče postaje dijelom pokrajine Austrijsko primorje (Österreichisches Küstenland/Litorale Austriaco, od 1815. naziva se samo Primorje), koje 1816. zajedno s Koruškom i Kranjskom ulazi u sastav Kraljevine Ilirije (1816-1849), čije područje i Bansku Hrvatsku južno od Save s Rijekom (do 1822.). Primorje 1848. dobiva status krunske zemlje. Od 1.1.1850. uprava Primorja na čelu s namjesnikom (njem. Statthalter, tal. Luogotenente) ima sjedište u Trstu. Nakon ustavne reforme (1861.) pokrajine uživaju široku upravnu autonomiju. Primorje je prestalo postojati u studenome 1918., propašću Austro-Ugarske i dolaskom trupa Kraljevine Italije. Zbog brojnih prekrajanja granica, zemljopisnih prepreka i nacionalnih različitosti, Primorje nikad nije zaživjelo kao jedinstvena cjelina. OKRUZI / OKRUŽJA Od 1814. do 1822. Primorje je podijeljeno u Tršćanski okrug (područje bivše mletačke Istre, osim kotara Labin) i Riječki okrug (područje bivše habsburške Istre, Kvarnersko primorje do Senja i kotar Labin). U sastav ovog okruga 1814. godine ulazi kotar Podgrad, 1815. godine kvarnerski otoci Krk Cres i Lošinj, a 1816. i Gorički okrug. Uslijed izdvajanja Banske Hrvatske južno od Save s Rijekom iz sastava Primorja, 1822. godine redefiniraju se granice okruga: Riječki okrug se ukida a njegovo područje pripaja se novoosnovanom Pazinskom okrugu (1822-1825, stara habsburška Istra te otoci Cres, Lošinj i Krk). Područja okruga ponovno se mijenjaju 1825. godine, kada se u zasebnu jedinicu pod neposrednom carskom upravom izdvaja grad Trst, a Primorje se dijeli na Goričko i Istarsko okružje/okrug (1825-1860), sa sjedištem u Pazinu. Istarskim okružjem objedinjen je cijeli geografski prostor Istre s kvarnerskim otocima. Po ukinuću Kraljevine Ilirije 1849. okružja su preimenovana Gradišku i Goričku grofoviju te Markgrofoviju Istru (Magraviato del' Istria). Tijekom priprema nove reforme (1859–60), okružja su postupno ukinuta. bez teritorijalnih izmjena. Poglavarstvo Istarskog okružja prestaje s radom 15.11.1860, a njegove ovlasti dijele se između Markgrofovije Istre sa sjedištem u Poreču, koja ima status zemlje (land) zastupane u Carevinskom vijeću, i kotarskih upravnih tijela. Po Veljačkom patentu (28.2.1861) u sjedištima grofovija/zemalja osnovani su zemaljski sabori, pa od tada do kraja Druge austrijske uprave u Poreču djeluje Istarski sabor (Zemaljski sabor Markgrofovije Istre, 1861-1918). KOTAREVI Prva kotarska upravna tijela formirana nakon 1.11.1814. bili su kotarski komesarijati (1.1.1814.-31.12.1849.), koji kao mješovita upravno pravosudna tijela započinju djelovati u sjedištima tadašnjih administrativno-sudbenih kotara: Pazinu, Belaju, Labinu, Podgradu, Kastvu, Lovranu, Voloskom, Krku, Lošinju s Cresom, te Kopru, Piranu, Buzetu, Bujama, Motovunu, Poreču, Rovinju, Vodnjanu i Puli. Nakon promjena u Primorju i njegovim okružjima, od 1.1.1850 godine korigira se područje kotareva unutar Goričke grofovije i Istarskog okružja/Markgrofovije (ukida se kotar Belaj), te se smanjuje broj tijela kotarske uprave na 7 novoosnovanih kotarskih kapetanata (1850-1854) sa sjedištima u Kopru (za kotareve: Kopar, Piran), Motovun, s ispostavom u Buzetu (za kotareve Motovun, Buje, Buzet), Rovinj ( za kotareve Rovinj, Poreč), Vodnjan (za kotareve Vodnjan i Pula), Pazin s ispostavom u Labinu (za kotareve Pazin i Labin), Volosko (za kotareve Volosko i Podgrad) i Mali Lošinj (za kotareve Krk, Cres, Lošinj). Kotarski kapetanati djeluju do 30.9.1854. godine, kada se ukidaju i prvostupanjski (prekršajni) i kotarski sudovi, a sve upravne te prvostupanjske prekršajne poslove započinju izvršavati novoosnovane preture (kotarski uredi), sa sjedištima u 16 upravnih kotareva (Kopar, Piran, Podgrad, Volosko, Buzet, Motovun, Buje, Poreč, Rovinj, Vodnjan, Pula, Labin, Pazin, Cres, Krk i Lošinju, a od 1862. godine gradske uprave Trsta, Gorice i Rovinja upravno su izjednačene s kotarskima. Znatne izmjene u područjju kotareva i mjesnoj nadležnosti kotarskih tijela provedene su nakon što je u prosincu 1867. godine donesena Carska odluka o odvajanju političke i sudbene vlasti te ponovnom uspostavljanju političkih kotareva. Broj kotareva je smanjen, a ukidaju se sljedeći upravni kotarevi: Piran (pripaja se Kopru), Labin (područje se pripaja kotaru Pazinu), Buzet (pripaja se Kopru), Motovun i Buje (pripajaju se kotaru Poreč) te Rovinj i Vodnjan (pripajaju se kotaru Pula). U sjedištima novoformiranih političkih kotareva u srpnju 1868. se kao krovna upravna tijela osnivaju kotarska poglavarstva (kapetanati), a od tada pa do 1918. godine u kotarskim središtima Markgrofovije Istre djeluju kotarska poglavarstva u Kopru, Poreču, Puli, Pazinu, Voloskom i Lošinju.