Facebook
Naziv: Javni bilježnik dr. Matija Lisičar
Vrsta entiteta: pravna osoba
Razdoblje: 1921 - 1939
Normativni nazivi: Javni bilježnik. Lisičar, Matija (hrvatski)
Aktivnost: Stvaratelj više ne djeluje
Povijest: Javni bilježnik dr. Matija Lisičar započeo je djelovati 1921. godine. Prema Naredbi Ministarstva pravosuđa, određen mu je II. javnobilježnički okoliš kao sudskom povjereniku. Njegovo sjedište bilo je u Nikolićevoj ulici 8 u Zagrebu. Djelovao je na osnovu Bilježničkog reda od 21. svibnja 1855. godine koji je u Kraljevinama Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj uveden Carskim patentom od 7. veljače 1858. godine, stupio na snagu 1859. godine, a proširio se na cijelo područje Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1886. godine, odnosno Zakona o javnim bilježnicima u Kraljevini SHS/Jugoslaviji od 11. rujna 1930. godine uz Pravilnik o izvršenju Zakona o javnim bilježnicima iz studenoga 1930.godine. Nakon zakonom utvrđene procedure oko imenovanja javnog bilježnika u okviru Sudbenog stola, a imenovao ih je ministar pravosuđa na temelju natječaja koji je raspisivala Bilježnička komora (poslije ban) na mjesto u gradu Zagrebu, za područje kotarskog suda I.i II. u Zagrebu, bilježniku je određen djelokrug, pečat i pravo potpisa koje je uz propisanu prisegu ozakonio Banski stol. Primjerak odobrenog pečata poslan je Kraljevskom sudbenom stolu, kotarskim sudovima, a jedan je primjerak bio pohranjen pri Banskom stolu u Zagrebu. Dozvolu rada dobio je od Bilježničke komore u Zagrebu koja je neposredno upravljala bilježništvom. Djelokrug mu je odredilo Ministarstvo pravosuđa, s naznakom za koje područje je nadležan, a na prostoru čiju je teritorijalnu nadležnost pokrivao sud prve molbe. Dr. Matija Lisičar je 1933. podnio zahtjev Bilježničkoj komori za upis u imenik javnobilježničkog pripravnika Marka Kalogjere koji je kod njega započeo raditi kao vježbenik. Prestao je s radom u rujnu 1939. godine.
Sjedišta: Zagreb
Djelatnost: Djelokrug mu je bio utvrđen, tj. mogao je raditi na prostoru čiju je teritorijalnu nadležnost pokrivao sud prve molbe. Svaki bilježnički spis imao je snagu javne isprave, a bio je ovlašten izdavati ovjeru potpisa, potvrđivanje prijepisa, istinitost potpisa (legalizacija), izdavanje potvrda da je netko živ, očitovanje posljednje volje, pohranjivati kod sebe isprave, bilo one koje je sam sačinio, bilo one koje su mu povjerene na čuvanje ili one koje mu je uputila Bilježnička komora. Obavljali su poslove i kao sudski povjerenici. Sačinjavali su smrtovnice, obavljali sudbene procjene u parničnim i vanparničnim stvarima, te sudbene prodaje pokretnih stvari u parnicama i izvan parnica, te nekretnina izvan parnica.
Unutarnji ustroj / genealogija: Zakonima iz 1855. i 1930. godine precizno je određeno koje su knjige javni bilježnici morali voditi. Knjige koje je bilježnik preuzimao odobravao je Sudbeni stol u Zagrebu kao Bilježnička komora. U pisarnici su vođeni Našastari, odnosno Opći poslovni registri, registar o ovjerenjima i posvjedočenjima, Registri ostavina, kazala općih poslovnih registara,kazala registara o ovjerenjima i posvjedočenjima, a prema njihovim brojevima spisi su odlagani u pismohranu. Registraturna pomagala vođena su po sustavu tekućeg broja bez klasifikacijskih oznaka. Uz njih su se vodili upisnici mjeničnog poslovanja, Knjige mjeničnih prosvjeda i njihova kazala.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-DAZG-1076 Javni bilježnik Matija Lisičar (stvaratelj)
Identifikator: HR-DAZG/S - 6726
Pravila ili propisi: ISAAR(CPF) Međunarodni standard arhivističkog normiranog zapisa za pravne i fizičke osobe i obitelji, 2. izdanje, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 2006.
Status zapisa: izmijenjena inačica
Podrobnost: djelomičan
Jezik opisa: hrvatski
Pismo opisa: latinica