ARHiNET - Varaždinska industrija svile, konfekcije i kišobrana

Povijest:	Dana 14. prosinca 1929. počela je s radom Varaždinske industrije svile. Nakon Drugog svjetskog rata tvornica prelazi u društveno vlasništvo, te je Ministarstvo industrije i rudarstva NRH donijelo odluku br. 9927/46. od 10. rujna 1946. o osnivanju Varaždinske industrije svile. Poduzeće je upisano kod Okružnog privrednog suda u Zagrebu pod brojem Fi-267-54-14 dana 9. travnja 1955. Godine 1956. osnovan je pogon konfekcije, a zatim naredne godine i pogon za proizvodnju kišobrana. Radnički savjet VIS-a donio je 28. prosinca 1957. zaključak da se pogoni kišobranarnice i konfekcije odvoje od poduzeća i formiraju kao samostalne radnje: Zanatska radnja muških, ženskih i dječjih kišobrana i Zanatska radnja muške, ženske i dječje konfekcije Varaždin. Odobrenje o konstituiranju radnji donio je NOO Varaždin 15. veljače 1958. (odluke br. 04-1577/1-1958 i 04-1578/1-1958). Zanatska radnja konfekcije registrirana je kod Okružnog privrednog suda u Zagrebu pod brojem Fi-451/58, a Zanatska radnja kišobrana pod brojem Fi-452/58 dana 3. ožujka 1958. Radnički savjet Zanatske radnje konfekcije donio je 12. prosinca 1959. i Radnički savjet Zanatske radnje kišobrana 15. prosinca 1959. odluku o spajanju zanatskih ranji u Zanatsko poduzeće za proizvodnju konfekcije i kišobrana “Ivančica”. Odluku je potvrdio NOO Varaždin 15. ožujka 1960. “Ivančica” je počela s radom 15. travnja 1960. Dana 29. ožujka 1961. NOO Varaždin donio je rješenje br. 04-226341-61 o pripojenju Zanatskog poduzeća “Ivančica” poduzeću VIS čime je formirano novo poduzeće pod nazivom “Varaždinska industrija svile, konfekcije i kišobrana”- Varaždin. Poduzeće je registrirano kod Okružnog privrednog suda u Zagrebu pod brojem Fi-1599/61. dana 6. srpnja 1961. Od 1. siječnja 1962. u sastavu poduzeća nalazio se i pogon sa samostalnim obračunom u Ivancu za proizvodnju svilenih tkanina od prirodnih i umjetnih vlakana. Odlukom Radničkog savjeta od 7. studenog 1964. izvršeno je brisanje pogona (rješenje Okružnog privrednog suda u Zagrebu br. Fi-3186/64 od 2. listopada 1964.) koji tim danom postaje radna jedinica. Poduzeće je bilo član Savezne, republičke i Kotarske privredne komore, te Poslovnog udruženja konfekcionara Jugoslavije. Razdoblje od 1965–1979 godine predstavlja razdoblje s najjačom ekspanzijom tvornice. Počinje se ulaganjem krupnih investicijskih sredstava u ostvarivanje perspektivnog programa razvoja i modernizacije. Godine 1971. "Vinička tvornica rublja", koja je bila u sastavu DTR Zagreb, pripojena je Konfekciji. Naredne godine otvorena je Konfekcija Jalžabet, 1982. godine Konfekcija Babinec, a 1985. Konfekcija Budinšćina. Dana 1.10.1992. godine VIS Konfekcija postaje dioničko društvo u čijem se sastavu nalazi pet proizvodnih pogona: Varaždin, Jalžabet, Babinec, Budinšćina i Vinica. Danas VIS Konfekcija d.d. Varaždin radi u četiri proizvodna pogona: Varaždin, Jalžabet, Vinica i Budinšćina.
Sjedišta:	Varaždin
Djelatnost:	Prilikom registracije 1946. kao osnovne djelatnosti VIS-a navedene su predenje, tkanje i oplemenjivanje tkanina od svile, pamuka i drugih srodnih sirovina za vlastite potrebe i potrebe drugih osoba i prodaje. Zanatska radnja muških, ženskih i dječjih kišobrana bavila se izradom i popravcima kišobrana, a Zanatska radnja muške, ženske i dječje konfekcije proizvodila je uglavnom žensko rublje, kravate, marame, šalove i druge odjevne predmete. “Varaždinska industrija svile, konfekcije i kišobrana” bila je registrirana za pripremu, tkanje i oplemenjivanje tkanina od prirodne i umjetne svile, umjetnih i sintetičkih vlakana, pamuka, vune i srodnih sirovina za vlastiti i tuđi račun, proizvodnju lake i srednje konfekcije, proizvodnju kišobrana i prodaju gotovih proizvoda i nabave reprodukcionih materijala.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Poduzeće je do 1965. djelovalo u skladu s Osnovnim zakonom o upravljanju državnim privrednim poduzećima (SL 43/50), a nadalje u skladu s Osnovnim zakonom o poduzećima (SL 17/65). Organi upravljanja poduzećem bili su: Radni kolektiv, Radnički savjet i Upravni odbor. Radni kolektiv sačinjavali su svi radnici koji su svoje pravo upravljanja ostvarivali putem zborova radnika tj. zborova radnih ljudi, referenduma i posredno putem izabranih savjeta. Radni kolektivi bili su organizirani prema radnim jedinicama, osnovnim organizacionim jedinicama, privrednog ili uslužnog karaktera. Rukovodioc radne jedinice provodio je odluke zbora radnika i rukovodio i organizirao proces proizvodnje u radnoj jedinici. Radni kolektiv ostvarivao je svoje pravo upravljanja preko svojih izbornih organa: Radničkog savjeta i Upravnog odbora. Radnički savjet bio je predstavnik cijelog radnog kolektiva i najviši organ upravljanja. Radnički savjet birao je i smjenjivao Upravni odbor, donosio plan rada, odobravao završni račun, donosio zaključke o upravljanju i ostvarenju privrednog plana, donosio statut, pravila i ostale propise o unutrašnjoj organizaciji, radnim odnosima i raspodijeli prihoda, odlučivao o upotrebi fondova i podizanju zajmova, odobravao sklapanje ugovora o suradnji i dr. Upravni odbor neposredno je upravljao poduzećem na temelju odluka Radničkog savjeta. Upravni odbor je sastavljao prijedloge privrednog plana, pravila i tarifnog pravilnika poduzeća, donosio operativne planove, skrbio o pravilnom poslovanju poduzeća, poduzimaomjere za izvršenje radne discipline, raspisivao natječaj za prijem radnika i rješavao o postavljanju radnika i stručnog osoblja na rukovodeća mjesta, poduzimao mjere za unapređenje proizvodnje, donosio odluke o radnim normama, poduzimao mjere za stručno uzdizanje radnika, skrbio o pravilnoj primjeni propisa o radnim odnosima, davao prijedloge o unutrašnjoj organizaciji poduzeća, poduzimao mjere za zaštitu općenarodne imovine, donosio plan korištenja godišnjih odmora i sl. Na čelu poduzeća nalazio se direktor koji je rukovodio svim poslovima i potpisivao poduzeće. Prema statutu iz 1970. poduzećem su upravljali Radnički savjet, Poslovni odbor (kao kolegijalni izvršni organ) i direktor. Do početka 1966. rad u poduzeću odvijao se unutar sedam ekonomskih jedinica. Dana 1. siječnja 1966. provedena je nova organizacijska shema poduzeća koja je obuhvaćala: Pogon za proizvodnju tkanina, Pogon za proizvodnju konfekcije, Pogon za proizvodnju kišobrana i Pomoćne pogone. Novom organizacijom administrativni i drugi poslovi prenijeti su na pogone. Svaki pogon odnosno ekonomska jedinica imala je svoj savjet. Prema statutu iz 1970. poduzeće je bilo podijeljeno na OUR-e i radne jedinice. Radna jedinica je bila osnovni samoupravni oblik sastavljen od radnika koji rade na određenom dijelu tehnološkog procesa kao zaokruženoj cjelini u pogledu vrste rada. OUR je organizaciono-tehnološki i ekonomski zaokružena cjelina. U VIS-u je djelovalo 10 OUR-a (1. za proizvodnju tkanina, 2. za proizvodnju konfekcije, 3. za proizvodnju kišobrana, 4. za komercijalne poslove tkanina, 5. za komercijalne poslove konfekcije i kišobrana, 6. za poslove računovodstva, 7. za poslove plana i analize, 8. za opće poslove, 9. pomoćni pogoni i 10. laboratorij) i osam radnih jedinica (tkaona Varaždin, Priprema tkaone, Sirova manipulacija, Bojadisaona, Štamparija, Apertura, Tkaona Ivanec i Stručne službe. 1979. Radna organizacija VIS sastoji se od devet OOUR-a i jedne radne zajednice. Poslovanje Radne organizacije kao cjeline vodio je Poslovodni odbor na čelu sa predsjednikom poslovodnog odbora. Svaki OOUR i RZ imali su kao organ upravljanja Radnički savjet, Samoupravnu radničku kontrolu, te odbore i komisije. Poslovodnu funkciju OOUR-a obavljaju inokosni poslovodni organi - direktori OOUR-a. Tkanine su u VIS-u proizvodile tri organizacije udruženog rada: OOUR Sirove tkanine Varaždin, OOUR Tkaonica Ivanec i OOUR Dorada Varaždin, a konfekciju: OOUR Konfekcija Varaždin, OOUR Konfekcija Vinica i OOUR konfekcija Jalžabet. Asortiman kišobrana i suncobrana proizvodio je OOUR Kišobranarna. OOUR Zaštitna radionica proizvodila je široki asortiman "malih" modnih proizvoda - kravate, marame i šalove za razne prigodne svečanosti, velike sportske i druge manifestacije. Pored navedenih djelovao je i OOUR Energetika i održavanje i Radna zajednica zajedničkih poslova.