Pretraživanje - MATIČNE KNJIGE

Vođenje matičnih knjiga rođenih i vjenčanih u Katoličkoj je crkvi propisano od Tridentskog koncila (1545.-1563.), a Rimskim obrednikom iz 1614. godine uz ove je knjige određeno i vođenje matica umrlih i stanja duša.

U kontinentalnoj Hrvatskoj matične knjige, koje i dalje vode vjerske zajednice, reformama Josipa II. 1784. godine postaju i državnom službenom evidencijom. U Dalmaciji je od 1806. godine vođenje državnih matica bila obveza općinskih načelnika, što u praksi nije uvijek bilo provedivo, a od 1817. godine pitanje matica i u Dalmaciji je riješeno na isti način kao u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Godine 1946. Zakonom o državnim matičnim knjigama uvode se civilne matične knjige, a 1948. godine od župnih se ureda prisilno preuzimaju postojeće matične knjige. Knjige starije od 1860. godine predane su arhivima, a mlađe su preuzeli mjesni odbori.

Zbog svoje vjerodostojnosti, kao i zbog činjenice da su ponekad u kontinuitetu dostupne za razdoblje do 17, pa čak i 16. stoljeća, matične knjige danas su osobito vrijedan i korišten izvor za proučavanje obiteljske povijesti. U proteklim desetljećima sustavno su mikrofilmirane u Središnjem fotolaboratoriju Hrvatskog državnog arhiva, a radi zaštite i što bolje dostupnosti mikrofilmovi su i digitalizirani.

Matične knjige možete pretraživati po ustanovi u kojoj se čuvaju, prema stvaratelju, mjestu i vremenu, kao i prema vrsti matične knjige (npr. knjiga rođenih, vjenčanih ili umrlih) i po tipu knjige (prema konfesiji).