ARHiNET - Hütterott, Johann Georg

Napomena o osnivanju:	(Trst, 21.12.1852. - Trst, 29.5.1910.)
Povijest:	Johann Georg Hütterott, najstarije dijete Georga Carla Phillipa i Rosalie Noll, pohađao je njemačku evangelističku školu u Trstu, a od 1869. godine školovao se u Braunschweigu. Bankarsku izobrazbu stekao je u Frankfurtu na Majni kod poznatih njemačkih bankara Rotschildovih, te u Antwerpenu kod Schmidtovih. Nakon toga je bio na raznim stručnim putovanjima (Pariz, Bosna), te stručnom studijskom putovanju oko svijeta. Godine 1876. vratio se u Trst s bogatim poslovnim iskustvom i preuzeo očeve djelatnosti i upravljanje tvrtkom. Na svadbi sestre Amalie Carlotte, Johann Georg je upoznao buduću suprugu, Marie Henriett Keyl, s kojom se vjenčao 1879. godine. Iz njihova braka rođene su dvije kćeri Hanna (1881.) i Barbara (1897.). Godine 1890. Johann Georg je od trgovca Enrica Eschera iz Trsta kupio otoke Sv. Andrija i Maškin (Maschin) pored Rovinja. Imovinu je postupno proširio kupovinom manjih otoka Sturago, Sveti Ivan na Pučini (San Giovanni in Pelago) i čestica u predjelima Zlatnog rta (Punta Corrente, Montauro) i Škaraba (Scaraba). Na otoku je provodio samo ljetne mjesece, a dvorac na otoku služio je kao hotel. Johann Georg, posljednji muški član obitelji Hütterott, umro je u Trstu 1910. godine. Postoje dvije verzije o razlogu njegove smrti: prema jednoj je umro od moždanog udara, a prema drugoj je izvršio samoubojstvo zbog dugova u koje je upao prilikom gradnje broda Viribus Unitis za Austro-Ugarsku mornaricu.
Djelatnost:	Po završetku školovanja Johann Georg je, na savjet i teret oca, mnogo putovao i stekao bogato iskustvo u trgovini. Bio je na studijskom putovanju oko svijeta, posjetivši Boravio je u Kalkutu, Cejlon, Singapur, Javu, Hong Kong, Kanton, Japan, San Francisco, Salt Lake City, Chicago i New York. Tijekom boravka u Kalkuti radio je u poduzeću Schmidt iz Bremena i upoznao indijsku trgovinu. Kao predstavnik Gospodarske komore iz Trsta, sudjelovao je na svjetskoj izložbi u Philadelphiji. Prilikom posjeta Pennsylvaniji zainteresirao se za trgovinu naftom. Godine 1875. izabran je za delegata Gospodarske komore u Trstu (Camera d'economia triestina), a od 1876. godine u potpunosti je preuzeo rukovođenje očevom tvrtkom koja se bavila međunarodnom trgovinom. Odmah nakon preuzimanja očeve djelatnosti, odvojio se od rođaka Georga Küchlera, te proširio poslovanje. U 27. godini imenovan je za generalnog japanskog konzula u Trstu, a od studenoga 1883. do svibnja 1885. sa suprugom Marie boravi u Japanu. Zbog zdravstvenih problema, nakon povratka iz Japana 1885. godine, počeo je sve više vremena provoditi na moru i postao strastveni zaljubljenik u jedriličarstvo (kupio je jahte Suzume i Tornado). Godine 1890. Johann Georg je kupio otoke Sv. Andrija i Maškin, kasnije Sturago i još neke manje otoke i čestice na predjelima Zlatnog Rta, gdje se planirao nastaniti, sagraditi hotele i napraviti klimatsko lječilište. Taj projekt, nazvan Costa del sole nije nikada realiziran, međutim otok je potpuno preuredio: dopremio je zemlju na gole i kamenite dijelove, pošumio ga, riješio pitanje vode, odvoda, energetike, preuredio je nekadašnji samostan (koji je, nakon odlaska redovnika 1809. godine, pretvoren u uljaru, a nakon toga u tvornicu cementa i vapna) u dvorac. Oko 1896. godine Johann Georg izabran je za predsjednika upravnog odbora Tršćanskog tehničkog ureda (Stabilimento Tecnico Triestino), koji je pod njegovom upravom postao jedna od najuspješnijih tvrtki u gradu. Osim toga, Georg je bio i predsjednik Austrijskog udruženja za pomorski ribolov i uzgoj ribe, carsko-kraljevski savjetnik Ministarstva trgovine za industriju i poljoprivredu, predsjednik Pomorske udruge u Trstu, nositelj titule viteza III. reda Ordena željezne krune, upravitelj dobara viteškog reda Franje Josipa. Na 50. godišnjicu vladavine cara Franje Josipa, 1898. godine, dobio je plemićki status viteza ili barona (von Hütterott). Od 1905. godine bio je član Senata Carskog savjeta gdje se, između ostalog, zalagao i za veća prava ribara i pomoraca. Bio je i ravnatelj hipodroma Montebello i savjetnik rižarne San Saba u Trstu. Johann Georg je bogato iskustvo stečeno na putovanjima iznio u nekoliko brošura izdanih u vlastitoj nakladi od kojih nisu poznati sačuvani primjerci osim primjerka brošure o izgradnji klimatskog lječilišta s hotelima, sportskim terenima i kupalištima iz 1908. godine, pod naslovom Klimatsko lječilište Cap Aureo čiji je primjerak sačuvan u Zavičajnom muzeju grada Rovinja u Rovinju. Objavio je i brošuru o uzgoju kave na Ceylonu pod nazivom Der Caffeeanbau auf Ceylon; brošuru o izlovu tune na Siciliji i Sardiniji, te brošuru o vađenju i prodaji koralja u Italiji.