ARHiNET - Pavlinski samostan Garić

Napomena o osnivanju:	Točan datum prestanka postojanja samostana nije poznat.
Povijest:	Magister (meštar) Tiburcije dobio je 1260. od kralja Bele IV. dozvolu da slobodno raspolaže svojim imutkom, tj. posjedima Donja i Gornja Garešnica te Stupna. Tiburcije je 1295. darovao pavlinima dvije oranice i dio posjeda Stupna na kojem su oni osnovali svoj samostan. Pustinjaci su na tom području prebivali već oko 1257., kada su ondje imali eremitorij. Kraljica Elizabeta 1329. daje redovnicima (koje u ispravi naziva augustincima) povlasticu o njihovom izuzeću od bilo koje sudske vlasti, štoviše i one banske. Ta je povlastica podijeljena kao posljedica štete koju su redovnici pretrpili dvije godine ranije, a koju je imao istražiti Benedikt, svećenik crkve sv. Martina pod gradom Bršljanicom. Samostan je tijekom 14. st. bio obilno darovan od strane plemića garešničke županije: Pavao Mihalić darovao je 1329. posjed Mihaljevac, Grgur Echy 1343. i 1345. svoj dio Stupne, a 1345. i Klara Echy svoj dio posjeda Stupne. Plemići su posjede darovali i za spas svojih duša. Tako je Ladislav, sin Ivana Angela, za spas svoje duše te duša svoje braće i roditelja, darovao samostanu 1350. g.vinograd, a plemić Turbelt iz Bršljanice 1456. je svoje zemlje u Bršljanici, dok je plemkinja Ilka iz Presečnog, darovala 10 selišta u Beketincu. Tijekom 15. st. plemstvo je nastavilo darovati samostan, a 13. ožujka 1404. papa Bonifacije IX. izdaje pavlinima bulu kojom zabranjuje zagrebačkom biskupu uznemiravati pavline i njihove kmetove radi desetine i vinske devetine. Samostan je od kralja Matije Korvina 1458. dobio povlasticu o njihovom izuzeću. Zbog brojnih darovanja tijekom u 14. i 15. st., pavlinski samostan je stekao velike posjede, a zbog oporučno ostavljenih posjeda, često je bio prisiljen parničiti se s rodbinom darovatelja, ali i s vlasnicima susjednih posjeda. Te su parnice redovito završavale u korist samostana. Kada su Osmanlije 1544. zauzeli Garić, za pretpostaviti je kako je samostan najkasnije te iste godine bio spaljen. Redovnici su izbjegli u sigurnije samostane (Lepoglava, Remete). Garićki samostan više nikada nije obnovljen, iako su postojala dva pokušaja: prvi, nakon što je Toma Bekeč Erdödy oslobodio Moslavinu 1571., a drugi nakon oslobođenja Slavonije u 17. st. Pavlinski su poglavari polovicom 18. st. pokušali obnoviti samostan, vjerojatno kako bi ponovo stekli posjede garićkog samostana.
Sjedišta:	Garić (1295 - 1544)