ARHiNET - Obitelj Lovinčić

Povijest:

Obitelj Lovinčić plemićka je obitelj podrijetlom iz Lovinca u Lici, odakle se u prvoj polovici 16. stoljeća zbog opasnosti od Osmanlija preselila u područje Bosiljeva. U tom je području plemeniti Martin Lovinčić zadobio za svoju vjernu službu darovnicom Vuka Frankopana 1531. godine posjed Radovac na Kupi (danas Fratrovci) i četiri kmetska selišta u Dolincima (Donjim Selima). Grbovnicom izdanom 28. travnja 1568., kralj Maksimilijan II. potvrdio je plemstvo Martinovu bratu Nikoli Lovinčiću i njegovim sinovima Gašparu, Vuku i Ivanu. Martinov unuk, a sin Petra Lovinčića, Ivan Vuk stariji (prva pol.17. st.) bio je vojvoda utvrde Gojak iznad Karlovca. Trojica njegovih sinova (Vincent, Juraj i Pavao) poginula su boreći se u Tridesetogodišenjem ratu, dok je četvrtog sina Ivana Vuka mlađeg zapalo sedmogodišnje zarobljeništvo u Kostajnici prilikom poraza bana Žigmunda Erdödyja od Osmanlija (za njegovo je oslobođenje i otkup iz ropstva obitelj bila prinuđena založiti utvrdu Žažina obitelji Gotal). Obiteljsku lozu nastavljaju krajem 17. st. i početkom 18. st. Stjepan Lovinčić (sin Ivana Vuka mlađeg, preminuo 1722.god.) i njegov sin Josip Stjepan Lovinčić. U braku s Anom Marijom Mihačević Josip Stjepan imao je sinove Josipa Vuka , Žigmunda Antuna, Franju Ksavera, Ivana Nepomuka te kćer Anu Mariju (udala se za podžupana Zagrebačke županije Franju Ožegovića; preminula je 18. siječnja 1830.). Josip Vuk Lovinčić, koji se zajedno s bratom Žigmundom školovao u Beču i Grazu, imenovan je 1777. poreznikom Severinske županije u Pokupskom kotaru, dok se Žigmund Antun opredijelio za vojnu službu, napredujući u njoj od položaja kadeta (1772.) do natporučnika Slunjske kapetanije (1784.). Preminuo je 1819. godine kao vrhovni zapovjednik straža. Franjo Ksaver (25. studenoga 1755.- 1. srpnja1837.) bio je kantor i kanonik Zagrebačkog kaptola te prisjednik Sudbenoga stola više županija. Ivan Nepomuk (1764.- 22. veljače 1832.) koji se školovao pri Zagrebačkoj kraljevskoj akademiji (počevši od 1784.), bio je plemićki sudac Zagrebačke županije i prisjednik Sudbenoga stola Zagrebačke i Varaždinske županije. S Josipom rođ. Novak (umrla 11.svibnja 1851. u Grdencima) imao je sedmero djece: kćeri Juliju (1821. udala se za Žigmunda Fodrocija), Amaliju (udanu za Vuka Tišmu), Barbaru Alojziju (udanu za Dominika Balbija) te sinove Ljudevita, Ivana Nepomuka (zvanog Cenko), Franju Ksavera, koji je bio župnik u Sveticama, a zatim u Novigradu na Dobri, i Antuna, koji je bio bilježnik Varaždinske županije i plemićki podsudac Zagrebačke županije (umro 10.veljače1828.). U braku sklopljenom 1819. s Cecilijom rođ. Josipović Antun Lovinčić imao je sina Antuna, rođenog nakon njegove smrti. Ivan Nepomuk (zvan Cenko, rođ. 7.listopada1809.) završio je pravni studij pri zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji znanosti, a bio je prisežnik Varaždinske i Zagrebačke županije (prisežnikom ove potonje proglašen je 1837.). Bio je također članom Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva (članom imenovan 1842.), a sa suprugom Terezijom rođ. Kocijan imao je sina Emila Franju Ksavera Ivana Nepomuka (rođ.1855.). Krajem 19. st. i početkom 20. st. spominje se Aleksandar (Šandor) Lovinčić, žandarmerijski natporučnik. Osim Radovaca (današnjih Fratrovaca) i Donjih Sela, u vlasništvu obitelji Lovinčić bio je također posjed Žubrinci, koji je obitelj stekla darovnicom Vuka Frankopana za Ivana Vuka Lovinčića i Nikolu Klasnića 1604. godine. Ostali posjedi pripali su obitelji bilo kupnjom bilo ženidbom (primjerice Lipa i Grdenci). Od važnijih rodbinskih veza obitelji Lovinčić valja istaknuti one s obitelji Lipski, Mihačević, Klasnić, Ožegović, Fodroci i Balbi.

Sjedišta:

Lovinac ; Žubrinci na Kupi ; Lipa (Duga Resa)