ARHiNET - Pavlinski samostan Lepoglava

Povijest:	Pavlinski samostan u Lepoglavi osnovao je grof Herman Celjski koji je od kralja Žigmunda 1399. dobio cijelu Zagorsku županiju u posjed. Sama zakladna isprava ne postoji, ali je sigurno da je samostan osnovan početkom 15. st., dok su sami pavlini tvrdili da je samostan osnovan 1400. godine, pa se ta godina u historiografiji i uzima za osnutak pavlinskog samostana. Kralj Matija Korvin potvrdio je stare pavlinske posjede, te im je udijelio i nove povlastice, npr. izuzeo ih je ispod vlasti svjetovnih sudaca. Tijekom druge polovice 15. st. samostan je nekoliko puta trpio štete od upada Osmanlija, posebno 1479. kada je samostan bio spaljen i do temelja razoren. Samostan je počeo obnavljati prior Juraj 1481. godine, a u potpunosti je obnovljen desetak godina kasnije. Nakon smrti Ivaniša Korvina, njegova udovica Beatrica Frankopan je 1505. darovala samostanu trgovište Kamenicu s jedanaest sela, koji su se nalazili u sastavu trakošćanskog vlastelinstva, te je nastao dugotrajan sukob između pavlina i trakošćanskih feudalaca. Obitelj Drašković, kao trakošćanski vlastelini, neprestano su pavlinima osporavali regalna prava. U 16. st. samostan u Lepoglavi postaje najveći i najbogatiji pavlinski samostan. U njega je pavlinski general Stjepan iz Trnave 1576. prenio sjedište generala reda, a 1581. godine postaje sjedištem pavlinskog reda. U samostan su se sklonili redovnici iz pavlinskih samostana Dubica i Garić, koji su bili uništeni u osmanlijskim pljačkama. Samostan je ukinut patentom Josipa II. 1786.
Sjedišta:	Lepoglava (1400 - 1786)
Djelatnost:	U Lepoglavi se 1503. otvorila gimanzija za pavlinske pitomce i svjetovnu mladež kao prva javna gimnazija u kontinentalnoj Hrvatskoj. Gimnazija je prestala djelovati nakon Mohačke bitke 1526. godine, ali rad je obnovio generalni prior pavlina Stjepan Trnavljanin 1582. Nakon otvaranja isusovačkih gimnazija u Varaždinu i Zagrebu, zatvorio ju je generalni prior Martin Borković 1637. Borkovićev nasljednik na mjestu generalnog priora, Pavao Ivanović, preselio je u Lepoglavu filozofsku školu koja je počela s radom 1656., a od 1677. imala je dva odjela: za hrvatske i za mađarske studente. U razdoblju 1683-1695 u Lepoglavi je djelovala bogoslovna škola osnovana u Trnavi 1673. godine. Nakon što su se hrvatski i austrijski pavlini odvojili od mađarskih pavlina u vlastitu provinciju, generalni prior Gašpar Malečić osnovao je u Lepoglavi 1700. novu bogoslovnu školu. Tako je u Lepoglavi djelovalo generalno učilište s dva odjela: filozofskim i bogoslovnim. Papa Klement X. priznao je 1671. sveučilišni stupanj lepoglavskog učilišta, a kralj Leopold I. odobrio ga je 23. siječnja 1674. godine. Povremeno su postojali paralelni odjeli lepoglavskog generalnog učilišta u Čakovcu, Remetama i Olimlju. Školstvo u Lepoglavi bilo je dokinuto jozefinističkom upravom. Najprije je 1783. godine bila ukinuta bogoslovna škola, a nekoliko dana kasnije i filozofska.