ARHiNET - Murgić, Božidar

Povijest:

Referent za muzeje u Odjelu za prosvjetu (1939) i referent Prosvjetnog odjela Banske vlasti Banovine Hrvatske (1940) te pročelnik Odjela za visoke škole i znanstvene zavode Ministarstva narodne prosvjete NDH Zagreb (1943) i predsjednik muzejskih činovnika (1939).
Roditelji su mu se zvali Antun i Marija. Studirao je u Beču i po zvanju je bio doktor filozofije. Po političkom opredjeljenju bio je navodno desni mačekovac, te je početkom rata prišao ustašama. Za Kraljevine Jugoslavije bio je šef Odsjeka za visoke škole i znanstvene zavode, a 30. listopada 1941. A. Pavelić imenovao ga je odjelnim pročelnikom za Odjel visokih škola i znanstvenih zavoda Ministarstva nastave.
Prije rata objavljivao je u časopisima "Dom", "Seljačka sloga", "Božićnica", "Evolucija", a objavio je i knjigu o V. Mačeku za vrijeme Banovine. Tijekom rata pisao u tjedniku "Spremnost", te u njemačkim novinama "Neue Ordnung" i "Deutsche Zeitung in Kroatien". Navodno je Pavelić od njega naručio biografsku studiju, koja nije mogla biti objavljena zbog pozitivnijeg stava prema Nijemcima, na uštrb Talijana.
Nakon povlačenja 1945. nastanio se u Rimu, gdje se bavio poviješću umjetnosti. Godine 1951. oduzeto mu je državljanstvo, a Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i pomagača (ZKRZ) proglasila ga je ratnim zločincem. Do 1959. živio je u Argentini, a početkom 1960. otišao u Njemačku po naređenju Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP). Nakon sukoba poslije smrti Pavelića, Murgić je surađivao sa suparničkim Jelićevim Hrvatskim narodnim odborom (HNO), i uređivao njegov emigrantski list "Hrvatska država". U Zagrebu je održavao prijateljske veze sa A. Bauerom, Ljudevitom Jonkeom, te Mirkom Šeperom, bratom kardinala Šepera. Godine 1966. pokrenut je kod Okružnog javnog tužilaštva u Zagrebu postupak protiv B. Murgića na prijavu Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP). Nakon te godine o njemu nema podataka.

Sjedišta:

Zagreb ; Beč ; Rim