ARHiNET - Odjeljenje zaštite naroda za Hrvatsku

Povijest:	Zadatakom narodnooslobodilačkih odreda, objavljenom u Biltenu br. 1 - Glavnog štaba od 10. kolovoza 1941., i potpisanom od J.B. Tita, utvrđeno je provođenje sigurnosnih mjera od strane partizanskih odreda i njihovi oblici. Na savjetovanju u Stolicama 26. rujna 1941., odlučeno je da se pojača obavještajno-sigurnosni rad i da se ustanove obavještajni organi koji će preko komandi mjesta i teritorija obuhvatiti partizanske odrede. Pri Vrhovnom štabu u listopadu 1942., osnovan je Privremeni upravni odsjek sa zadaćom da vodi unutrašnje poslove na oslobođenom teritoriju i organizira službu sigurnosti u pozadini. Dana 27. studenoga 1942., Vrhovni komandant NOV i POJ "Uputstvom o organizacijskoj strukturi i osnovnim zadacima obavještajne službe na oslobođenom i neoslobođenom teritoriju" inaugurira jedinstvenost obavještajne organizacije, objedinjenost obavještajnih i kontraobavještajnih zadaća i njezinu podčinjenost Drugom (obavještajnom) odsjeku VŠ. Naredbom Vrhovnog komandanta ustanovljena je jedinstvena obavještajna služba u svim jedinicama NOV i POJ i na cijelom teritoriju zemlje. Pri glavnim štabovima formirani su glavni obavještajni centri, tj. GOC-ovi i odgovarajući centri pri nižim komandama. U travnju 1943., pri VŠ osnovana je "Komisija za suzbijanje pete kolone i terorizma" ustrojavanjem četa i bataljuna PPK (jedinice za borbu protiv pete kolone), koja je u rujnu 1943., odlukom Vrhovnog komandanta ustrojena kao OZN-a, Odsjek za zaštitu naroda. Proces nastanka OZN-e završit će donošenjem Naredbe Vrhovnog komandanta NOV i POJ o formiranju OZN-e pri Predsjedništvu za narodnu obranu NKOJ-a od 13. svibnja 1944., što se uzima službenim datumom njezinog osnivanja. Godine 1945. OZN-a se nalazi pod tadašnjim Ministarstvom narodne obrane Jugoslavije. Nakon 31. siječnja 1946. OZN-a je reorganizirana, tj. započeo je proces razdvajanja na civilne i vojne službe, koji će završiti u ožujku 1946. s pojavom novih službi: Uprava za istraživanje i dokumentaciju (UID) i Uprava državne bezbjednosti/sigurnosti (UDB-a), koje će pripasti pod Ministarstvo unutrašnjih poslova, te Vojno-obavještajna služba (VOS) i Kontraobavještajna služba (KOS). UDB-a će kao sljednica OZN-e, nakon tzv. Brijunskog plenuma 1966., prerasti u Službu državne bezbednosti (SDB) odnosno Službu državne sigurnosti (SDS). OZN-a je tijekom svog djelovanja u NOR-u, kao teritorijalna obavještajna služba, pokrivala čitavo područje AVNOJ-evske Hrvatske, ali njezina je središnjica djelovala pri Glavnom štabu Hrvatske, koji je tijekom rata često mijenjao sjedište. Godine 1941. smješten je u selu Zbjeg, iduće godine u Drežnici (Gorski Kotar), a nakon toga na području Like, godine 1944. u Topuskom, te početkom 1945. u Zadru. U ožujku 1945., preustrojem NOVJ u armije, vrhovno tijelo partizanskog pokreta u Hrvatskoj postaje Glavni štab Jugoslavenske armije za Hrvatsku. Nakon svibnja 1945. do prestanka rada, sjedište djelovanja smješteno je u Zagrebu.
Sjedišta:	Zbjeg ; Drežnica ; Topusko ; Zadar ; Zagreb
Djelatnost:	Nakon organiziranja vojno-obavještajne i političke obavještajne službe, štabovi partizanskih jedinica i narodnooslobodilački odbori s teritorijalnim jedinicama i stražama, poduzimali su razne mjere protiv prodora neprijateljskih agenata u redove NOP-a, te provjeravali sve sumnjive slučajeve, osiguravali red i vodili borbu protiv neprijatelja, pete kolone, pljačke, razbojništva i dr. Organi obavještajnih službi, pored prikupljanja podataka o okupatoru, prikupljali su podatke o djelatnosti bivših političara, kvislinga i dr., istraživali agente Gestapa, OVRE i policijskih organizacija ostalih okupatora, saslušavali zarobljenike, zapljenjivali arhiv okupatora i kvislinga, organizirali oslobađanje aktivista NOP-a iz zatvora, pripremali sabotaže i diverzije, poduzimali akcije za nabavu oružja, municije i sredstava veze. Radi postizanja bolje borbene djelatnosti, poduzimane su mjere za obmanjivanje i dezinformiranje neprijatelja. Nakon rata, naredbom Vrhovnog štaba od 13. prosinca 1945., formirani su i vojni sudovi, nadležni za suđenja vojnim i civilnim osobama optuženim za djela špijunaže, izdaje, dezerterstva, pljačke, ubojstva i ometanja vojnih jedinica u obavljanju njihovih zadaća. Do reorganizacije obavještajnih službi i službi sigurnosti u proljeće 1944., međusobno su povezane i usporedno djeluju obavještajna služba NOV-a, teritorijalna obavještajna služba i služba sigurnosti. Prema Organizacionoj strukturi Odjeljenja zaštite naroda /OZN-a/ određenoj od Povjereništava za narodnu obranu Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, dužnosti Odjeljenja za zaštitu obuhvaćaju političku obavještajnu i kontraobavještajna službu na okupiranom teritoriju Jugoslavije, u inozemstvu, te na oslobođenom teritoriju i u vojsci. Pri korpusnim oblastima OZN-a je imala tri sekcije. Prva sekcija vrbuje, priprema i šalje svoje povjerenike na okupirani teritorij koji graniči s dotičnim korpusom radi prikupljanja podataka, poglavito mjesnog obilježja. Druga sekcija ima svoje opunomoćenike u rajonima (kotarevima) koju ulaze u dotičnu korpusnu oblast i neposredno stvara i rukovodi mrežom povjerenika u raznim ustanovama. Treća sekcija rukovodi obavještajnom mrežom u najbližoj okolini Štaba korpusa i preko svojih opunomoćenika (oficira za kontraobavještajnu službu), u divizijama i brigadama organizira obavještajnu mrežu u četama i bataljunima. Istragu nad uhićenim "narodnim neprijateljima", prebjezima i sl., vodi ona sekcija na osnovi čijeg je materijala uhićenje obavljeno, u pravilu ne prva sekcija. Dogradnjom strukture OZN-e početkom ožujka 1945., peti se odsjek bavi organizacijom i usmjeravanjem rada odsjeka u zemaljskim odjeljenjima, odjeljenjima zaštite glavnih gradova, na kontraobavještajnim poslovima, te nadzire aktivnosti stranaca i inozemnih institucija u zemlji, otkriva, prati i onemogućavao djelovanje agenata i stranih obavještajnih službi. Šesti odsjek, osnovan u travnju 1945., preko prometnih sekcija organizira i usmjerava kontraobavještajnu zaštitu riječnog, pomorskog i željezničkog prometa.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Uputstvom VŠ NOV i POJ od 2.12.1942., obavještajnu službu u Hrvatskoj čine Glavni obavještajni centar za Hrvatsku (GOC) pri Glavnom štabu Hrvatske, te Glavni obavještajni centar za Dalmaciju i Hercegovinu pri Štabu IV. operativne zone, koji time ne potpada pod nadležnost Glavnog štaba Hrvatske, nego pod nadležnost Vrhovnog štaba Jugoslavije. Služba je djelovala preko pet sektora: 1. Gorski kotar i Istra, 2. Lika, 3. Banija i Kordun, 4. Zagreb i Zagorje, 5. Slavonija. Na području sektora djelovali su obavještajni centri prema teritorijalnoj podjeli: - POC (Pomoćni obavještajni centar) – organizira, razvija i upravlja ukupnom obavještajnom službom u svom sektoru; - ROC (Rajonski obavještajni centar) – organiziran je unutar područja POC-a (čine ga šef rajona, koji je neposredno potčinjen i odgovoran šefu nadležnog POC-a i koji postavlja općinske odnosno seoske povjerenike, te određen broj suradnika). Glavni obavještajni centar, pomoćni centri i centri komandi područja imaju dvije sekcije: sekciju za obavještavanje i sekciju za kontra-špijunažu. Prema Organizacijskom izvještaju Glavnog obavještajnog centra (GOC) Glavnog štaba Hrvatske od 9. 12. 1943.. obavještajnom službom Hrvatske upravlja GOC, odnosno Političko-obavještajni odsjek. Njemu je podređeno devet pomoćnih obavještajnih centara stalne teritorijalne obavještajne službe, a formiranjem vojno-obavještajne sekcije GOC-a, počelo je neposredno rukovođenje obavještajnom službom u operativnim jedinicama. Naredbom od 13. svibnja 1944., kao rukovodeći organ postavljena je OZN-a pri Povjereništvu narodne obrane NKOJ-a. Njezina struktura i zadaće bile su sljedeće: I. odsjek – obavještajni rad u inozemstvu i na okupiranom teritoriju, II. odsjek – kontraobavještajna služba na oslobođenom teritoriju, III. odsjek – kontraobavještajna služba u vojsci, IV. odsjek – statističko-tehnički. U ožujku 1945. formiran je V. odsjek, koji je nadzirao strana predstavništva, strane državljanete i strane službe u zemlji, a u travnju 1945. ustanovljuje se i VI. odsjek za zaštitu na području prometa. OZN-a u vojnim jedinicama imala je zaseban ustroj.