ARHiNET - Trgovinska komora u Zagrebu

Povijest:	Naredbom ministra trgovine od 26. ožujka 1850. obznanjeno je da je 18.ožujka 1850. potvrđen «Privremeni zakon o podignutju tergovačkih i obrtničkih komorah». Naredbu o objavljivanju ovoga zakona potpisao je ministar Bruck, pa se naziva Bruckovim zakonom . Temeljem navedenog Zakona osnovane su tri komore u Hrvatskoj i Slavoniji, u Zagrebu, Osijeku i Rijeci i tri komore u Dalmaciji, u Dubrovniku, Splitu i Zadru. Temeljem istoga zakona osnovane su dvije komore na području Vojne Krajine u Sisku 1860. i Senju 1876. godine. Zagrebačka komora je od svog osnutka do 20. travnja 1854. godine imala naziv «Hrvatska trgovačko – obrtnička komora», a od 29. svibnja 1854. godine nosila je naziv «Trgovačko - obrtnička komora». Godine 1868.godine donešen je novi zakon o komorama, članak 6. Nadležnost zagrebačke komore po ovome zakonu pokrivala je Županiju Zagrebačku, Bjelovarsko-križevačku, Varaždinsku te kotareve Ogulin, Vojnić i Slunj i gradove Zagreb, Bjelovar, Koprivnicu, Križevce, Petrinju, Sisak i Varaždin. Zadatak Komore je unapređivati interese trgovine, obrta, industrije i rudarstva. Komora je savjetodavni organ u državnoj upravi za privredna pitanja. Ona prikuplja statističke podatke za privrednu djelatnost, podnosi godišnje izvještaje o stanju trgovine, prometa i obrta. Isto tako Komora provodi stručne ispite i izdaje odgovarajuće potvrde trgovcima. Za naročito dobre poslovne rezultate dodjeljivala je počasne povelje, jubilarne povelje i suradničke povelje. Odluke o poveljama donosile su se dvotrećinskom većinom u nadležnom odsjeku odnosno u komorskom predsjedništva u vijeću Komore. Prema izbornom zakonu od 3.svibnja 1852.godine, Komora je imala 15 zastupnika, 8 iz redova trgovaca i 7 iz redova obrtnika u dva odsjeka. Na čelu Komore bio je predsjednik, dva podpredsjednika, blagajnik i zapisničar. Predsjednika su birali svi vanjski i unutarnji članovi komore na mandat od 5 godina. Dvojicu podpredsjednika birali su trgovački i obrtnički odsjek iz svoje sredine na 5 godina. Jedan je predsjedavao trgovačkom, drugi obrtničkom odsjeku, a po potrebi su zamjenjivali predsjednika po redu, mjesečno. Izbor je potvrđivao ministar trgovine sporazumno sa Zemaljskom vladom Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Predsjednik je potpisivao sve otpravke i priopćenja s tajnikom. U odsutnosti predsjednika prava i obveze prenosile su se na podpredsjednika Komore, a ako to nije bilo moguće na najstarijeg člana komore. Blagajnik se mijenjao između članova koji su bili nastanjeni u sjedištu Komore u Zagrebu. Vodio je blagajnu i o tome redovito izvještavao Ministarstvo trgovine. Na čelu ureda bio je sekretar (zapisničar) koji je vodio protokol, prisustvovao sastancima raznih odjela, sređivao statističke podatke, ispostavljao račune za potrošni materijal i čuvao pečat. Činovnici unutar ureda bili su izravno njemu odgovorni. Komora se isto tako sastojala i od redovnih, dopisnih, savjetodavnih začasnih i izvanrednih članova. Redovitim članom komore mogao je postati svaki onaj privrednik, državljanin SHS, kojemu na komorinom području pripada aktivno pravo glasa na komorskim izborima. Komorsko vijeće sastojalo se od 64 komorska vijećnika i isto tolikog broja zamjenika i neograničenog broja dopisnih, savjetodavnih, začasnih i izvanrednih članova. Funkciju komorskih vijećnika vršili su besplatno. Za člana Komore biralo se osobe primjernih moralnih kvaliteta i istaknutog društvenog položaja, čije bi djelovanje moglo biti korisno za komoru. Komorski vijećnik ne može biti osoba koja je osuđivana za prevaru, krađu ili druga krivična djela. Isto pravilo vrijedi za dopisne, počasne i izvanredne članove. Biranje dopisnih članova nije uvjetovano staležom niti mjestom stanovanja. Birani su na redovitoj sjednici komorskog vijeća na mandat od 6 godina. Mandat automatski prestaje ako se član ogriješi o zakone ili ako ne ispunjava preuzete dužnosti. Vijeće može na prijedlog 20 vijećnika, a većinom glasova od četiri petine prisutnih vijećnika, izabrati za počasnog doživotnog člana Komore svakog redovitog člana koji je najmanje jedno izborno vrijeme bio komorni vijećnik. Mandat ovih vijećnika traje dok i mandat komorskih vijećnika. Posebna se pažnja posvećivala vjerodostojnosti osposobljavanja samostalnih obrtnika u pojedinim strukama što je bilo propisano obrtnim zakonom . U tu je svrhu uvedena tzv. poslovna knjiga za svakog samostalnog obrtnika. Sve svjedožbe stečene kod obrtnika morale su biti ovjerene kod obrtne oblasti ili općinskog poglavarstva na osnovu koje se izdavala obrtna iskaznica. Svako otvorenje ili pokretanje stečaja propisano je zakonskim propisom . Godine 1873., 4. veljače, vijećnici Trgovačko - obrtničke komore donijeli su odluku o prestanku rada komore. Ponovno je konstituirana 29. tavnja. 1876.godine. U zakonskim knjigama nismo mogli doći do pdataka iz kojeg razloga je Komora prestala sa radom u razdoblju od 1873. do 1876. U cilju što boljeg funkcioniranja komore, od posebnog značaja bila je suradnja sa trgovačkim sudovima. Način upisa tvrtki u registar, obrtnih iskaznica i obrtnih dozvola bio je propisan zakonskim člankom XXXVII. Od 1875. godine knjige su se vodile kod svakog kraljevskog sudbenog stola koji se nalazio na području Komore. U registre sa šesnaest rubrika upisivani su svi podaci tvrtke i obrta od osnivanja do njegova brisanja. Provjeru upisa komora je provodila tromjesečno. Trgovački zakon nalagao je da se svaki upis i brisanje tvrtke, promjena vlasništva, poslovne grane, pristupanje ili istupanje člana prijavi radi upisa u trgovački registar. Na svakoj redovitoj skupnoj sjednici izvještavalo se o svim mogućim promjenama što je bilo prikazano u brojkama . Na temelju tih podataka Komora je vodila točne očevidnike za svaki trgovački sud, posebno za inokosne, posebno za društvene tvrtke. Kada bi komora utvrdila koji propust, obaviještavala je nadležni sud. Prvostupanjske obrtne oblasti dužne su promjenu, gašenje obrtne dozvole ili iskaznice na svom području obavjestiti nadležnu trgovačko-obrtničku Komoru. U tu se svrhu vode posebni abecedni očevidnici za svaki upravni kotar posebno za trgovce, posebno za obrtnike.Važno je da se ove knjige vode uredno jer se njihovim podacima koriste strani i domaći trgovci i obrtnici. Na zahtjev stranke dobivala se potvrda ovjerena (osnažena) zakonom propisanim biljezima. Početkom dvadesetog stoljeća, uslijed razvoja svih grana gospodarstva i sve zahtjevnijeg tržišta, nametnula se potreba što boljeg prezentiranja proizvoda. U tu su svrhu osnivani trgovački muzeji. Trgovinsko-obrtnička komora u Zagrebu osnovala je Trgovačko-obrtni muzej u zagrebu 1904. godine. Muzej je organizirao stalne izložbe proizvoda, obavještavajući poslovni svijet o tome, dajući praktične upute za proizvodnju i promet robe. Ustrojstvo ovih muzeja ovisilo je o načinu i opsegu njihova djelovanja. Muzej je dobivao godišnju potporu za uzdržavanje od države. Upravu muzeja sačinjavala su četiri člana predsjedništva zagrebačke komore. Vrhovni nadzor provodio je ministar trgovine sporazumno sa banom. Tajnik zagrebačke Komore bio je upravitelj muzeja koji je uz pomoć činovnika obavljao tehničke i komercijalne poslove. Muzej je bio vlasništvo komore, nije radio u zimskim mjesecima, za strance je radio svaki dan, ulaz se naplaćivao samo u slučaju izvanredne izložbe. Likvidacijom Senjske Komore, 31.12.1924, njene poslove preuzela je Komora u Zagrebu. Osnovani su komorski uredi na Sušaku i u Senju kao ispostave Komore u Zagrebu . Konstituirana je pomorska sekcija Komore sa sjedištem na Sušaku 29.12.1925. Zagrebačka komora je bila nadležna nad sedam kotareva: 1. komorin kotar kraljevski slobodni i glavni grad Zagreb, 2. komorin kotar Varaždin sa gradom Varaždinom i kotarevima Čakovec,Ivanec, Klanjec, Krapina, Ludbreg, Novi Marof, Pregrada, Prelog, Stubica, Varaždin i Zlatar, 3. komorin kotar Bjelovar sa gradovima Bjelovar, Koprivnica, i Križevci, te kotarevima Bjelovar, Čazma, Đurđevac,Garešnica, Grubišnopolje, Koprivnica, Križevci i Kutina 4. komorni kotar Sisak sa gradom Siskom te kotarevima Dugoselo,Jastrebarsko, Pisarovina, Samobor, Sisak, Sv.Ivan Zelina, Velika Gorica i Zagreb 5. komorin kotar Karlovac sa gradovima Karlovac, Petrinja i kotarevima Dvor, Glina, Kostajnica, Ogulin, Petrinja, Slunj, Vojnić i Vrginmost. 6. komorin kotar Sušak sa gradom Sušakom i Bakrom te kotarevima Crikvenica, Čabar, Delnice, Kastav, Krk, Novi; Sušak i Vrbovsko. 7. komorin kotar Senj sa gradom Senjom i kotarevima Brinje, Donji Lapac, Gospić, Gračac, Korenica, Otočac, Perušić, Senj i Udbina. Obim poslovanja Komore bivao je sve veći i zahtjevniji pa je u svrhu što boljeg rada poduzeto niz radnji. Temeljna reorganizacija Komore i komornih ureda provedena je 1924. Komorno vijeće imalo je obrtni, trgovački, industrijski i financijsko-prometni odjel. U skladu sa ovom reorganizacijom pristupilo se i reorganizaciji komorskih odbora. Postojali su slijedeći odbori: obranički, muzejski, revizijski i gospodarski kao savjetodavni odbor komorskog predsjedništva u gospodarsko-financijskim pitanjima komore. Osnovane su nove institucije u komorskom uredu: obranički sud Komore, informativni i prometno-tarifni odsjek, tarifna reklamacijska služba i ustanova stalnih komorskih vještaka. Izmjenjen je pravilnik Komore, pravilnici za namještenike i pravila mirovinske zaklade. O infromiranju javnosti se u Komori uvijek vodilo računa jer je još 1875. Komora štampala godišnjake. Poslovanje Informativnog odjela započelo je 1. veljače, 1925. godine. Osnivanjem tog odjela, a u svrhu što boljeg informiranja javnosti o djelovanju Komore, na svojoj plenarnoj sjednici od 14. prosinca 1925. zaključeno je da sa danom 1. siječnja 1926. započne izdavanje vlastitog glasila «Privreda». Na osnovu Uredbe o trgovinskim, industrijskim i zanatskim komorama djelovali su Obranički ( izabrani ) sudovi kod svake komore. Sjedište suda bilo je u Zagrebu a mogao se održavati i u drugom mjestu područja komore. Upravu suda vodila je Trgovinska komora u Zagrebu . U svim pitanjima organizacije i djelovanja ovoga suda komore su djelovale sporazumno preko svojih predsjedništava. Obranički sud Trgovinske komore, Industrijske komore i Zanatske komore u Zagrebu, nadležan je za riješavanje sporova trgovinske, industrijske i zanatske prirode. Stranke ne mogu ugovoriti nadležnost ovoga suda kada spor proizlazi iz burzovnih poslova i kada se radi o sporu poslodavaca i namještenika. U slučajevima kada se stranke dogovore alternativno u takvim slučajevima nadležan je državni sud za rješenje spora. Sporove koji su riješeni pred redovitim sudom ne može rješavati Obranički sud. Reorganizacijom obrtnog katastra tj.očevidnika obrtnika i trgovaca u obliku kartoteke Komora je dobila novi kartični registar koji je bio razdijeljen u četiri privredne grane: industriju, trgovinu, novčarstvo i zadrugarstvo, što je omogućavalo davanje brzih informacija i izradu dnevne statistike pojedinih obrtnih i trgovačkih grana. Oni su sadržavali detaljna statistička izvješća o rezultatima rada i djelovanja svih grana gospodarstva na području Trgovačko obrtničke komore. Godine 1928. izišla je Uredba o reorganizaciji i izbornom redu Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu i o promjeni naziva u: Komora za trgovinu, obrt i industriju . Pravilnik za unapređenje obrta donjet je 1930. godine, a Stanica za savjetovanje pri izboru zvanja 1931. Uredbom ministra trgovine i industrije br. 24640 od 3.8.1932. odvaja se Zanatska (obrtnička) komora od Trgovinsko-industrijske komore. Početkom 1933. svaka djeluje za sebe kao samostalna ustanova . Novi, preuređeni pravilnik donjet je 1933. zbog razdvajanja Komore . Pravilnik Revizijskog ureda Trgovačko industrijske Komore donjet je 18.12.1934. godine, a ured je počeo djelovati 1935. Uredbom ministra trgovine i industrije br. 1130 od 30.11.1938. osnovana je posebna Industrijska komora u Zagrebu koja 1942. mijenja naziv u «Veleobrtna komora» . Trgovinska komora u Zagrebu ima slijedeće odsjeke: trgovački, novčarski i ugostiteljski. Tijekom 1939. donijet je novi Statut i Pravilnik Trgovinske komore u Zagrebu koji su tiskani kao prilog Izvještaju Trgovinske komore u Zagrebu za 1939. Zakonskom odredbom o komorama i stručnim zajednicama Trgovinska komora u Zagrebu postaje središnja ustanova za cijelo područje NDH. Regionalne ustanove pretvorene su u pokrajinske ispostave u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu i Dubrovniku, dok su u sjedištima velikih župa predviđene župske ispostave. Zbog ratnih prilika ova reorganizacija Komore nije dosljedno provedena. Nakon završetka II svjetskog rata i osnivanja nove države NR Jugoslavije, došlo je do značajnih promjena u cjelokupnom društveno političkom životu države. Najevidentnije promjene nastale su u području gospodarstva. Odlukom Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije od 23.veljače 1945. godine uspostavljeno je stanje prije 6. travnja 1941. godine te je ukinuta Trgovinska komora u Zagrebu, a poslove i imovinu preuzela je Trgovinska komora u Beogradu. Osoblje Trgovinske komore u Zagrebu stavlja se na raspolaganje Trgovinskoj komori FNRJ . Vlada Narodne Republike Hrvatske donijela je rješenje o ukidanju Industrijske komore u Zagrebu. Likvidaciju je provelo Ministarstvo industrije Narodne Republike Hrvatske. Imovinom je raspolagalo isto ministarstvo u sporazumu s Predsjedništvom Vlade Narodne Republike Hrvatske . Na temelju rješenja o likvidaciji zborova, odnosno udruženja zanatlija na području NRH, Saveza zanatlijskih zadruga NRH, te Obrtnih komora u Zagrebu, Osijeku i Splitu, ukinuta je i Obrtna komora . Imovina Saveza zanatlijskih zadruga NRH i Obrtne komore u Zagrebu pripala je Zanatskoj komori NRH u Zagrebu, koja je osnovana 1949. godine temeljem Općeg zakona o zanatstvu . Nakon likvidacije gore navedenih komora, nastupilo je razdoblje osnivanja tzv. granskih komora.
Sjedišta:	Zagreb
Djelatnost:	Svrha Komore bila je briga o unapređenju privrede, sakupljanje statističkih podataka, podnošenje izvještaja o stanju trgovine, prometa i obrta, održavanje stručnih ispita, izricanje stručne sposobnosti te izdavanje odgovarajućih potvrda trgovcima.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Uprava komore funkcionirala je preko raznih odbora za pojedina pitanja. Poslovanje Komore bilo je uređeno poslovnim redom 1852. i 1876. godine. Temeljna reorganizacija Komore i komornih ureda provedena je 1924. Komorno vijeće imalo je obrtnu, trgovačku, industrijsku i financijsko-prometnu sekciju. U skladu sa ovom reorganizacijom pristupilo se i reorganizaciji komorskih odbora. Postojali su slijedeći odbori: obranički, muzejski, revizionalni i gospodarski kao savjetodavni odbor komorskog predsjedništva u gospodarsko-financijskim pitanjima komore. Osnovane su nove institucije u komorskom uredu: obranički sud Komore, informativni i saobraćajno-tarifni odsjek, tarifna reklamaciona služba i ustanova stalnih komorskih vještaka. Izmjenjen je pravilnik Komore, pravilnici za namještenike i pravila mirovinske zaklade. Zaključkom skupne sjednice Komore od 25.XI.1924. formirano je zastupstvo Komore u Beogradu. Likvidacija Senjske Komore izvršena je 31.XII.1924. Poslove ove Komore preuzela je Komora u Zagrebu. Osnovani su komorski uredi na Sušaku i u Senju kao ispostave Komore u Zagrebu. Područje Međimurja priključeno je Komori u Zagrebu 1925. Konstituirana je pomorska sekcija Komore sa sjedištem na Sušaku 29.XII.1925. Željeznička reklamacijska služba djelovala je od 1927. Uredba o reorganizaciji i izbornom redu Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu izišla je 1925. te je izvršena promjena naziva u Komoru za trgovinu, obrt i industriju. Pravilnik za unapređenje obrta donjet je 1930. godine, a Stanica za savjetovanje pri izboru zvanja 1931. Uredbom ministra trgovine i industrije br. 24640 od 3.VIII.1932. odvaja se Zanatska (obrtnička) komora od Trgovinsko-industrijske komore. Početkom 1933. svaka djeluje za sebe kao samostalna ustanova. ("Službene novine" br. 178 - LXXV, str. 897/904). Novi, preuređeni pravilnik donjet je 1933. zbog razdvajanja Komore (Izvještaj Komore za trgovinu, obrt i industriju u Zagrebu za godinu 1931, Zagreb, 1932, str. 260 - 264.) Pravilnik Revizionog ureda Trgovačko industrijske Komore donjet je 18.XII.1934. godine, a ured je počeo djelovati 1935. Uredbom ministra trgovine i industrije br. 1130 od 30.XI.1938. osnovana je posebna Industrijska komora u Zagrebu ("Zbirka zakona i uredaba", 1939, str 97/98). Trgovinska komora u Zagrebu ima slijedeće odsjeke: trgovački, novčarski i ugostiteljski. Tijekom 1939. donijet je novi Statut i Pravilnici Trgovinske komore u Zagrebu tiskani kao prilog Izvještaju Trgovinske komore u Zagrebu za 1939. Zakonskom odredbom o komorama i stručnim zajednicama br. CI-825-Z-1942. od 18.IV.1942. str. 425/426) Trgovinska komora u Zagrebu postaje središnja ustanova za cijelo područje NDH. Regionalne ustanove pretvorene su u pokrajinske ispostave u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu i Dubrovniku, dok su u sjedištima velikih župa predviđene župske ispostave. Zbog ratnih prilika ova reorganizacija Komore nije dosljedno provedena.