ARHiNET - Kraljevsko hrvatsko-slavonsko-dalmatinsko namjesničko vijeće

Povijest:	Padom Bachovog apsolutizma i donošenjem novoga ustava, tzv. Listopadske diplome 1860., započelo je i novo upravno razdoblje, označeno ukidanjem triju dotadašnjih središnjih bečkih ministarstva i osnutkom Državnog ministarstva. Pri njemu je bio osnovan i poseban Hrvatsko-slavonski odsjek, koji je 15. prosinca 1860. zamijenjen zasebnim tijelom, privremenim Kraljevskim dvorskim dikasterijem za Hrvatsku i Slavoniju (od 09. ožujka 1862. Hrvatska dvorska kancelarija) u Beču. Dikasterij/Kancelarija bio je izravno podređen Državnom ministarstvu, odnosno samom Caru, a nakon što je u Hrvatskoj i Slavoniji obnovljena municipalna samouprava, ostvareni su uvjeti za ukidanje Hrvatsko-slavonskog namjesništva, koje je obilježilo hrvatsku upravu u razdoblju Bachovog apsolutizma. Bez pristanka Hrvatskoga sabora, umjesto Namjesništva, carevim reskriptom od 14. ožujka 1861., osnovano je Kraljevsko namjesničko vijeće Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ali ne kao hrvatska vlada, već kao vrhovna upravna oblast u Hrvatskoj i Slavoniji koja pod predsjedanjem Bana upravlja političko-gospodarskim i dijelom vojnim poslovima. Namjesničko vijeće kao posrednu instancu između bečkog Dikasterija/Kancelarije i nižih upravnih organa, hrvatska je politika smatrala privremenim rješenjem, koji je karakter zadržalo do sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. i uspostave Zemaljske vlade 1869. godine.
Sjedišta:	Zagreb (1861-1869)
Djelatnost:	Vijeće je bilo nadležno za političko-gospodarske i vojne poslove (vojni su poslovi 1861. izuzeti iz nadležnosti Vijeća, osim onih predmeta vojne prirode koji proizlaze iz nadzora nad provedbom zakona koji se odnose na vojsku). Djelokrug mu je bio određen djelokrugom Dikasterija/Kancelarije. Namjesničko vijeće nije imalo nadležnost nad pravosuđem, ali je nadziralo zakonitost njegova rada. Vijeće je odluke, naredbe i obavijesti bečkih središnjih organa vlasti, koje je primalo putem Dikasterija/Kancelarije, prenosilo nižim upravnim organima (županije, okruzi, kotarevi), te različitim ravnateljstvima s područja redarstva, financija, gospodarstva, građevinarstva, zdravstva, bogoštovlja i nastave. Teritorijalna nadležnost Vijeća određena je novom organizacijom uprave od 16. siječnja 1861., tj. obuhvaćala je sedam hrvatsko-slavonskih županija (Varaždinska, Križevačka, Zagrebačka, Riječka, Požeška, Virovitička i Srijemska), koje su se dijelile na okružja, dok su najniže jedinice uprave bili kotarevi.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Namjesničko vijeće predstavljalo je kolegijalni organ, kojemu je predsjedao Ban, a sastojalo se od dva odjela: Predsjedništva (Predsjedničke kancelarije) i Općeg odjela, koji je u prvoj godini svojega postojanja imao sedam odsjeka (Odsjek I. - Poslovi zemaljske uprave, Odsjek II. - Poslovi bogoštovlja i nastave, Odsjek III. - Poslovi uprave građevinama i zakladama, Odsjek IV. - Privreda, Odsjek V. - Poslovi javnog reda i sigurnosti, Odsjek VI. - Zdravstvo i Odsjek VII. - Poslovi županijskih uprava), a od početka 1862. šest odsjeka (Odsjek I. - Opći poslovi zemaljske uprave, Odsjek II. - Poslovi bogoštovlja i nastave, Odsjek III. - Gospodarstvo, Odsjek IV. - Urbarijalni poslovi i uprava zakladama, Odsjek V. - Poslovi javnog reda i sigurnosti i Odsjek VI. - Zdravstvo).