ARHiNET - Plemenita općina Turopolje

Povijest:	Tradiciju povlaštene općine, nakon ukidanja feudalnog sustava 1848. i kraćeg prekida rada, nastavit će s promijenjenim ovlastima od 1851., pod istim nazivom Plemenita općina Turopolje. Dotadašnji staleški karakter municipija postupno se ukida, uvođenjem apsolutizma započinje ukidanje samostalne sudbenosti Turopolja, koje će biti dovršeno reformom sudstva 1874., nakon čega Turopolje potpada pod velikogorički kotarski sud, iako je Naputkom iz 1861., sudska vlast privremeno bila vraćena turopoljskom županu. Istim je naputkom „O privremenom uređenju municipija u ovih kraljevinah“ Plemenita općina Turopolje ponovno uspostavljena, a njegov je virilni član imao mjesto u Saboru. Status zemljišne zajednice na čelu sa županom i virilnim pravom, protegnut će se do 1894. Te je godine, 25. travnja, objavljen Zakon o uređenju zemljišnih zajednica koji će postati osnovom donošenja Zakona o uređenju općine Turopolje od 1. svibnja 1895. Tim je zakonom, pod starim nazivom Plemenita općina Turopolje, općina postala zemljišna zajednica s posebnim pravnim običajima i uređenjem. Vidovdanskim ustavom iz 1921. potvrđeno je, već ranije usvojeno načelo za općinu Turopolje gubitka staleškog značaja. Od razdoblja Kraljevine SHS te Kraljevine Jugoslavije, Plemenita općina Turopolje djeluje kao zemljišna zajednica prema zakonima iz 1894. i 1895., uz manje promjene prema zakonu od 30.12. 1930., kada se uređuje dioba zemlje zemljišnih zajednica. Nadzornu vlast nad njom tijekom političko-upravnih promjena obavljaju: Zagrebačka oblast, Kraljevska banska uprava Savske banovine, te Banska vlast Banovine Hrvatske i NDH. Protiv odluka nadzornih organa moglo se žaliti na Ministarstvo poljoprivrede. Temeljem Zakona o proglašenju imovine zemljišnih zajednica i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina, općenarodnom imovinom, kojeg je donijelo Predsjedništvo Sabora NRH 15. travnja 1947., ukinuta je Plemenita općina Turopolje. Pozivajući se na nikad ukinut Zakon o uređenju Plemenite općine Turopolje od 1.5.1895., obnovljeno je turopoljsko plemenito bratstvo 7. srpnja 1991. Teritorijalno je u upravno-političkom pogledu općina bila organizirana kao upravni kotar Velika Gorica koji je spadao u područje Zagrebačke županije.
Sjedišta:	Velika Gorica (1850 - 1947)
Djelatnost:	Upravu zemljišne zajednice vodila je skupština ovlaštenika, na čelu sa sucem, pod nadzorom župana, a u djelokrugu joj je bila briga o korištenju zajedničke imovine i omogućavanje svakom ovlašteniku dio uživanja prihoda, uzdržavanje postojeće kulture, uzdržavanje zajedničkih pašnjaka, donošenje i izmjena statuta, izbor sudaca, revizija računa, donošenje proračuna, odluke o raspolaganju prihodima, odluke o dodjeli zajmova, svi poslovi oko imovine i dr.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Općinu su činile 22 sučije i imala je značajku nedjeljivosti zajedničke imovine kojom se skupno upravlja, a čine ju šume i pašnjaci. Svaka je sučija imala svoj zastupstvo koje su činili ovlaštenici sučije, a cijela je općina imala zajedničku skupštinu. Na čelu zastupstva sučije bio je sudac, a na čelu općine župan koji je od zastupstva općine biran na vrijeme od 3-10 godina. Župan je imao pravo neposrednog nadzora nad imovinskom upravom sučija, i one su mu podnosile zapisnike skupština i sjednica zastupstva. Na njih je imao je pravo veta, mogao je uskratiti potvrdu izbora njihovih sudaca, a do 1918. bio je virilni član Sabora. Zemljišna zajednica bila je pod neposrednim nadzorom Zemaljske vlade koja je imala ovlast rješavanje žalbe protiv odluka župana. Žalbe je u prvom stupnju rješavao Upravni odbor Zagrebačke županije, a Zemaljska vlada u drugom. Do 1918. odnos sučija i općina te djelokrug sudaca, župana i zastupstva normiran je statutima općine i sučija. Naredbom Predsjedništva Narodnog vijeća SHS od 30. studenoga 1918., utvrđen je broj članova zastupstva tj. sudaca. Tom je naredbom ukinuta funkcija župana, a na čelo općine postavljen je predsjednik kojeg bira skupština ovlaštenika sučija većinom glasova na 3 godine, a uži izbor obavlja zastupstvo općine.