ARHiNET - Bilježnici Paga

Povijest:	Javnobilježničku službu u Pagu obavljali su zadarski bilježnici na neko vrijeme poslani u tu službu u Pag. Notari se službeno nazivaju «notarii publici». U 12. i 13. st. notarsku službu obavljaju uglavnom pripadnici klera, a kasnije sve više i civilne osobe. Kako bi se spriječila korupcija, u Dalmaciji u većini statuta stoji da notar mora biti izvan Dalmacije. Svoju službu obavlja po potrebi na trgu (in platea), u trijemu pred općinom (in logia comunis), u općinskoj kancelariji (in cancellaria comunis), u obrtničkoj radionici ili trgovini (in statione), u stanu notara (in domo notarii) i dr.
Sjedišta:	Pag (1689-1821)
Djelatnost:	Broj notara u pojedinim općinama/komunama nije bio ograničen pa su istvoremeno djelovali više bilježnika. Notarsku službu su obavljali i općinski i kneževi kancelari, a za nagradu su dobivali nagradu najčešće uređenu u statutu. Pobliže oznake o notarima sadrže i statuti općina/komuna koje određuju o tome da uz bilježničke isprave vode knjige i oporuka te inventara imovine. Bilježnici su sastavljali isprave za one poslove koji su tražili dokazno sredstvo u možebitnom kasnijem sporu. Ograničuje se svjedočanstvo svjedoka samo na slučajeve male vrijednosti (npr. za sve nekretnine procjenjene 25 libara i više. Svaka prodaja, darivanje, zalog i otuđivanje nekretnina bilo je ništetno ako nije bila sastavljena isprava pred notarom. Kod kupoprodajnih ugovora , obvezno je morao navesti imena svjedoka, imena ugovorenih stranaka, naznačiti predmet ugovora, cijenu i rok isplate. Za nekretnine morao je u ispravu unijeti i granice posjeda. Bilježnik je davao isprave za pozajmljivanje novca, trgovačkih ugovora (societas, conventio, compagnia, pactum), nagodba (compromissum), zaplijena (sequestrum), procjena (extimatio), diobe (divisiones), davanje na obradu, ili korištenje (locatio), zastupništvo (procura, procuratio), zadužnica (debitum), pozajmnica (mutuum), namira (quietatio), ugovori o gradnji (conventio), ugovor o zapošljavanju ili davanju u zakup (locatio), založnica (pignus, presentatio pignoris). Od 14 st. su se vodile knjige oporuka i inventara. (testamentum, inventarium). Nakon prestanka službe bilježnici su bili obvezni notarske knjige imbrevijatura ostaviti u općinskoj kancelariji.