ARHiNET - Civilni komesarijat Zadar

Povijest:	Potpisivanjem Londonskog ugovora Italija je ušla u rat na strani saveznika, a za taj čin nosila je dalmatinsku obalu kao svoj trofej dobiven već unaprijed. Jugoslavenski odbor u Londonu i emigracija bliska diplomaciji žestoko se pokušavala oduprijeti takvim izvjesnim ishodom ratnih zbivanja. Zemaljska Vlada u Zadru izdavala je proglase po novinama za dobrosusjedske odnose između Italije i buduće Jugoslavije, nadajući se da će konačno dalmatinska obala pripasti de facto i de jure matici domovini. Autonomaši u Zadru, a i drugdje, radili su sasvim oportuno, kao i uvijek u povijesti Dalmacije. Pristaše sjedinjenja šokirala je vijest da su talijanski razarači „Po“ i „Pa“ ušli u višku luku 2. studenoga 1918. Dva dana kasnije uplovila je talijanska torpiljerka „55 AS“ u Zadar. Uslijedilo je uplovljavanje talijanskih ratnih brodova u Šibenik, Lastovo, Vis, Korčulu, Mljet, Murter, Tijesno i Zlarin. Konferencijski mirovni pregovori nisu niti započeli a talijanska vojska je okupirala cijelu Dalmaciju. Na brzu ruku doneseno je niz dekreta o potalijančivanju općinskih i mjesnih ureda, a javni su se proglasi počeli tiskati samo na talijanskom jeziku. Vice admiral Enrico Millo stiže u Zadar i u ime sila Antante i SAD prima predstavnike vlasti i obaviještava ih da je Dalmacija okupirana u ime primirja i uspostave mira i reda, do konačne odluke o njenoj sudbini, koja bi se trebala utvrditi na mirovnoj konferenciji. Diljem Dalmacije šire se prosvjedi protiv nasilne okupacije, uz izuzetak Zadra, gdje su talijanaši na čelu s gradonačelnikom Luigi Zilliotom bili opijeni tijekom događaja. Admiralovi povjerenici ušli su u zgradu Namjesništva i izvjesili na balkonu talijansku zastavu, a 1. prosinca 1918. zabranjeno je bilo kakvo okupljanje građana. Talijanska Vlada dala je punu podršku Millu a on se sam svesrdno borio da provede što bolje okupaciju s krajnjim ciljem pripojenja okupiranih teritorija Kraljevini Italiji. U tu svrhu povezao se i s pjesnikom G. D Annunziom. Admiral je zapravo radio po instrukcijama talijanskog predsjednika Vlade Vittoria Orlandia. Ujedno, Millo je nastojao Vladu u Rimu što više zainteresirati za novu pokrajinu, dao se na izgradnju vojarni, stanova za oficire, održavanje prometa među gradovima, održavanje cesta i luka, a uvodi se i stalna brodska linija između Ankone i Zadra. Oživjela je trgovina, zamrla u vrijeme rata, ukidaju se carine, osniva se poseban Ured za izvoz u uvoz pri Civilnim komesarijatima. Uspostavlja se i poseban Ured za školstvo (Ufficio scolastico), a sva se imena gradova i mjesta preimenuju u talijansku inačicu. Osim Civilnog komesarijata (Commessarioto Civile di Zara e della Dalmazia occupata del R. Esercito) u Zadru osnivaju se Komesarijati u Šibeniku, Korčuli, Lastovu, Kninu i Benkovcu. Takvo je stanje bilo sve do 4. srpnja 1919. kada se uvodi „Centralni ured za nove pokrajine“ na čelo kojega se imenuje prefekt Kraljevstva Francesco Salato. Nakon odluka Rapalskog ugovora ukidaju se sve dotadašnje institucije i uredi, a dekretom od 17. listopada 1922. osniva se Zadarska Provincija koja će kao umjetna tvorevina egzistirati sve do sloma fašističke Italije 1943. Politički su odnosi u te tri godine, do Rapala, u Zadru bili u najmanju ruku stalno na rubu krvoprolića i incidenta. Osniva se 1920.“ Fascio nazionale di Zara“, uz koje su gradonačelnik Zillioto, Alessandro Dudan, Natale Krekich i brojni drugi talijanaši, nasuprot jugoslavenskih pristaša načelu s Alfonsom Borelliem-Vranskim. Međusobne borbe vode se uglavnom na ulicama uz neviđeni teror fašista nad nedužnim stanovništvom.
Sjedišta:	Zadar (1918 - 1921)
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Dana 27. prosinca E. Millo donosi odredbu o formiranju Vlade za Dalmaciju (Governo della Dalmazia e delle Isole Dalmate e Curzolane). Vladinim vojnim i civilnim zapovjednikom imenovan je vice admiral Enrico Millo, senator kraljevstva. Formiraju se državna i financijska prokura u Zadru, Civilni komesarijati, Vrhovna vojna komanda u Zadru, Uredi policije u Zadru i Šibeniku te uredi financijske policije (Comando R.Guardia di Finanza). Ovakva okupacijska vlast obuhvaćala je teritorij Sjeverne Damacije do rta Planke, i sve dalmatinske otoke osim Brača i Šolte.