ARHiNET - Narodni odbor kotara Buzet

Povijest:	Narodni odbor kotara Buzet proizašao je iz kotarskih narodnooslobodilačkih odbora Buzet i Kras, koji su bili formirani početkom 1944. godine, a kao tijelo narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) formalno su djelovali sve do Odluke ZAVNOH-a iz svibnja 1945., kojom su narodnooslobodilački odbori priznati za tijela civilne državne vlasti. Do 25. srpnja 1945. KNOO-i Buzet i Kras i dalje djeluju pod nazivom kotarski narodnooslobodilački odbori, a na temelju Zakona o promjeni naziva narodnooslobodilačkih odbora (NN FRH 3/45), mijenjaju naziv u kotarske narodne odbore. Krajem 1945. na temelju odluke Oblasnog narodnog odbora za Istru Kotarski narodni odbor Buzet spaja se sa Kotarskim narodnim odborom Kras, pa stvaratelj od prosinca 1945. do lipnja 1947. godine, kada se područje oblasti Istre integrira u administrativni sustav Narodne Republike Hrvatske, djeluje pod nazivom Kotarski narodni odbor Buzet – Kras. U lipnju 1947. mijenja naziv u Kotarski narodni odbor Buzet. Nakon 1952. godine mijenja naziv u Narodni odbor kotara Buzet te unutrašnji ustroj. S nepromijenjenom stvarnom nadležnošću dalje djeluje do 1. rujna 1955. godine, kada se područje kotara Buzet ukida i pripaja kotaru Pula.
Sjedišta:	Buzet (1945 - 1955, Zbog veličine područja u nadležnosti Kotarskog narodnog odbora Buzet-Kras stvaratelj je imao ispostave u Roču i Račjoj Vasi (studeni 1946 - srpanj 1947).)
Djelatnost:	Stvarna nadležnost Narodnog odbora kotara Buzet bila je uređena Općim zakonom o narodnim odborima (NN 43/1946) i Zakonom o narodnim odborima kotara (NN 34/1952). Stvaratelj je djelovao kao upravno tijelo u čiju je nadležnost spadala provedba zakona i propisa državne i kotarske uprave, ali i donošenje samostalnih propisa i odluka vezanih uz pitanja od neposrednog interesa za kotar, a koja su vezana uz gospodarski, komunalni, socijalni i kulturni razvoj. Stvaratelj je obavljao izvršne poslove za i u ime tijela državne uprave u poslovima vezanim uz provedbu državnih propisa, a u sklopu funkcija državne uprave bio je nadležan za provedbu kotarskih izbora, izbor i opoziv kotarskih sudaca i sudaca porotnika, vođenje prvostupanjskog upravnog, prekršajnog i kaznenog postupka te kontrolu evidencija građanskih stanja(nadzor nad matičarskom službom). Upravljao je svom društvenom (općenarodnom) imovinom na svome području koja posebnim odredbama nije dana na upravljanje višim državnim tijelima te imovinom koja je u općoj upotrebi (putovima, mostovima, kanalima, parkovima te vodenim površinama), te je provodio nadzor nad poslovanjem gospodarskih subjekata i ustanova sa svoga područja. Izravno je nadzirao cjelokupan rad gradskih i mjesnih narodnih odbora na svome području. U sklopu funkcija tijela lokalne uprave, NO kotara Buzet donosio je svoj proračun i privredni plan. Stvaratelj je donosio odluke, dopunske propise i druge akte od neposrednog interesa za kotar vezane uz komunalnu, socijalnu, kulturnu i zdravstvenu djelatnost. Na području lokalnih financija i fiskalne politike mogao je uvoditi kotarske prireze i druga davanja. Na vlastitu inicijativu i iz vlastitog proračuna mogao je osnivati gospodarske subjekte te komunalne, kulturne, zdravstvene i socijalne ustanove te donositi odluke ukidanju i spajanju ustanova i poduzeća kojima je osnivač.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	U razdoblju od oslobođenja pa do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o administrativno-teritorijalnoj podjeli Narodne Republike Hrvatske od 28. lipnja 1947 (NN 42/48), odnosno tijekom razdoblja u kojem je Oblasni narodni odbor za Istru bio nadređeno tijelo, mjesna nadležnost stvaratelja mijenjala se nekoliko puta: u svibnju 1945. u njegovoj nadležnosti nalazilo se područje općinskih narodnooslobodilačkih odbora (3) Buzet, Roč i Štrped, a u srpnju mu se iz kotara Motovun pripajaju područja općina Draguć, Vrh te djelomično područje općine Sovinjak. Nakon fuzioniranja kotarskih narodnih odbora Buzet i Kras u studenome 1945., u nadležnosti stvaratelja (1946.– prva polovina 1947) bilo je 80 mjesnih narodnih odbora proizašlih iz seoskih narodnooslobodilačkih/narodnih odbora. Po donošenju Zakona iz lipnja 1947., redefinira se područje kotara Buzet te sjedišta i mjesna nadležnost mjesnih narodnih odbora, pa se od tada u nadležnosti stvaratelja nalaze sljedeći MNO-i: Brest, Buzet, Draguć, Gradin, Krušvari, Lanišće, Livade, Oprtalj, Roč, Sovinjak, Vodice, Vrh i Završje. Nakon što istarski kotarevi 1949. ulaze u sastav Okruga Rijeka, na području stvaratelja započinju djelovati i MNO-i Štrped i Zrenj. Nakon ukidanja MNO-a 1952. godine, u sustavu koji je stupio na snagu Zakonom o administrativnoj podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i općine (NN16/52) i trajao sve do 1955., u nadležnost Narodnog odbora kotara Buzet spadali su narodni odbori općina Buzet, Dane, Gradin, Lanišće, Oprtalj i Roč.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Odbornici narodnih odbora su tijekom cijelog razdoblja (1946-1955) birani na općim i neposrednim izborima. Prema odredbama od 1946. do 1952., kotarski narodni odbor moglo je činiti 45 do 60 odbornika, koji su činili predstavničko tijelo – kotarsku skupštinu. Iz redova odbornika birao se izvršni odbor kao glavno izvršno i upravno tijelo. Uz predsjednika, potpredsjednika i tajnika narodnog odbora kotara, izvršni odbor sačinjavali su odbornici zaduženi za pojedina područja djelatnosti odbora (povjerenici za pojedina područja ili voditelji odjela). Izvršni odbor donosio je kotarske propise od općeg značaja te je upravljao radom odjela zaduženih za pojedina područja iz svoje djelatnosti, a za izvršavanje pojedinih pitanja mogao je formirati stalne ili privremene komisije. Sukladno propisima, do 1952. stvaratelj je imao odjele za privredu, financije, prosvjetu, socijalno staranje i narodno zdravlje. Pri stvaratelju je djelovao Disciplinski sud za pitanja iz radnih odnosa namještenika kotara. Nakon 1952. unutrašnji ustroj stvaratelja se mijenja: kotarsku skupštinu zamjenjuju kotarsko vijeće i vijeće proizvođača kao predstavnička tijela čija je temeljna funkcija bila obavljanje poslova iz nadležnosti lokalnih vlasti. Kotarsko vijeće, u čijem je sastavu moglo biti od 30 do 70 odbornika birali su na rok od četiri godine neposredno stanovnici kotara, a vijeće proizvođača s mandatom od dvije godine zaposlenici poduzeća u proizvodnji i prijevozu te trgovini. Funkciju izvršnih i upravnih tijela koju je do 1952. imao izvršni odbor preuzimaju savjeti, koje bira kotarsko vijeće za obavljanje poslova iz nadležnosti državne i kotarske uprave. Savjeti su bili formirani isključivo od odbornika te su imali vlastitog predsjednika i tajnika. Radom NOK-a neposredno su rukovodili predsjednik i tajnik, a izvršenje administrativnog dijela poslova bilo je povjereno tajništvu i odjelima, s tim da je tajništvo obavljalo zajedničke i opće poslove narodnog odbora, a odjeli su mogli biti osnovani za potrebe izvršenja poslova iz nadležnosti pojedinih savjeta. Zakonske odredbe i dalje predviđaju mogućnost osnivanja stalnih i privremenih povjerenstava (komisija). Stvaratelj je svoj ustroj definirao statutom, koji je odobravao Prezidij Narodne Republike Hrvatske.
Opći kontekst:	U razdoblju od 1945. do 1947., odnosno od Sporazuma o Julijskoj krajini (Beograd, lipanj 1945.), kojim je područje Istre bilo podijeljeno između Savezničke vojne uprave (Zona A, gradovi Trst i Pula, s vrlo uskom okolicom) i Vojnu upravu Jugoslavenske Armije – VUJA-u (Julijska krajina, Slovensko primorje, ostatak Istre i Rijeka), pa do potpisivanja Ugovora o miru s Italijom (Pariz, veljača 1947.), kojim je i formalno-pravno cijeli prostor današnje Istarske županije (područja kotara Buje) pripojen teritoriju Narodne Republike Hrvatske, na području istarskog dijela VUJA-e je krovno tijelo civilne vlasti bio Oblasni narodnooslobodilački / narodni odbor za Istru, koji je sam, ili uz suglasnost VUJA-e, donosio propise od općeg značaja te svojim odlukama stavljao na snagu zakonske odredbe NR Hrvatske te jugoslavenskih saveznih tijela. Odluke Tajništva i Izvršnog odbora Oblasnog narodnog odbora za Istru i VUJA-e objavljivane su u ''Službenom listu Oblasnog narodnog odbora za Istru i Gradskog narodnog odbora Rijeka'', a na području Istre bio je na snazi i Opći zakon o narodnim odborima (Sl. list FNRJ 43/46). Oblasni, kotarski i ostali niži NOO-i s područja Oblasti Istre stoga su i u tom razdoblju uglavnom funkcionirali na isti način kao tijela civilne vlasti u ostatku Hrvatske, premda su formalno uklopljeni u pravno-politički i administrativni sustav NR Hrvatske u listopadu 1947 (Ukaz o proširenju važnosti Ustava, zakona i drugih propisa NRH na područje Istre, gradova Rijeke i Zadra te otoka Lastova (NN 87/47), Ukaz o priznavanju narodnih odbora na području Istre, gradova Rijeke i Zadra te otoka Lastova zakonitim organima vlasti (NN NRH 87/47)). U nadležnosti Oblasnog narodnog odbora za Istru (ONO za Istru), koji je imao sjedište u Labinu i djelovao do listopada 1947. bila je i administrativno-teritorijalna podjela Oblasti. U drugoj polovini 1945. Oblast su činili kotarevi Buje, Buzet, Čepić, Kras (sa sjedištem u Lupoglavu), Labin, Cres, Lošinj, Motovun, Opatija, Pazin, Poreč, Rovinj, Tinjan, Umag, Vodnjan i Žminj-Kanfanar. Glavna upravna tijela ovih kotareva bili su kotarski narodni odbori proizašli iz ratnih narodnooslobodilačkih odbora (1944 - svibanj 1945). U razdoblju od svibnja 1945. do ožujka 1947. ONO za Istru postupno je smanjivao broj upravnih tijela spajanjem pojedinih kotareva: u lipnju 1945. ukida kotareve Čepić, Rovinj, Tinjan i Umag, u kolovozu 1946. kotar Žminj-Kanfanar, u prosincu kotar Kras. Nakon potpisivanja Ugovora o miru s Italijom iz nadležnosti ONO za Istru u zonu B izdvaja se i područje kotara Buje, a u ožujku 1947. godine ukida se kotar Motovun, a Cres i Lošinj spajaju se u kotar Cres-Lošinj (sa sjedištem u Malom Lošinju). Područje istarske oblasti nakon ožujka 1947. podijeljeno je od tada na kotareve Buzet, Labin, Pazin, Poreč, Vodnjan, Opatija i Cres-Lošinj (sa sjedištem u Malom Lošinju). Prethodno navedenim ukazima iz listopada 1947. te temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o administrativno-teritorijalnoj podjeli narodne Republike Hrvatske od 28. lipnja 1947 (NN42/48)) redefinirana je mjesna nadležnost tijela civilne vlasti (NOO-a) u kotarevima Buzet, Labin, Pazin i Poreč. Kotar Vodnjan je ukinut, a njegovo područje pripojeno je kotaru Pula. Ovom administrativnom podjelom geografski prostor hrvatskog dijela Istre (osim kotara Buje u sastavu Zone B STT-a) je u potpunosti je uklopljen u pravni sustav FNR Jugoslavije. Područja istarskih kotareva (od 1945-1947 u sastavu Oblasti Istra), nakon ntegracije nisu više objedinjena većom administrativnom jedinicom, a kotarska tijela civilne vlasti izravno su podređena republičkima. Od travnja 1949., kada stupa na snagu novi administrativni ustroj NRH, kojim se područje cijele NRH dijeli u oblasti kao najveće administrativno-teritorijalne jedinice te se na njima kao krovna tijela osnivaju oblasni narodni odbori (Ukaz o osnivanju oblasti kao administrativno-teritorijalnih jedinica i privremenih narodnih odbora oblasti na teritoriju NR Srbije, NR Hrvatske, NR Slovenije, NR Makedonije, NR Bosne i Hercegovine, NN 26/49; Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli NRH, NN 29/49), pa do 1951. godine, istarski kotarevi nalaze se u sastavu oblasti Rijeka, a kotarski NOO-i podređeni su Oblasnom NOO-u Rijeka. Proces izmjena administrativno-teritorijalnog ustroja iznova je započeo je 1951. (Zakon o ukidanju narodnih odbora oblasti, NN 71/51), a zaključen je donošenjem Zakon o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i općine (NN 16/52) pa su kotarski narodni odbori od travnja 1952. iznova podređeni izravno republičkim tijelima. *** Nakon 1947. je izvan područja NR Hrvatske ostalo područje sjeverno od Mirne (Bujština i Koparština, tj. današnji gradovi i općine Buje, Brtonigla, Grožnjan, Novigrad i Umag na području Istre) , koje je bilo dijelom uspostavljenog Slobodnog Teritorija Trst (STT) sa Zonama A i B. Zona A (Trst s okolicom) bila je pod angloameričkom upravom, a Zona B (kotarevi Buje i Kopar) pod VUJA-om. Iako je Zona B funkcionirala kao jedinstvena politička i upravna cjelina (Istarsko okružje s Istarskim okružnim narodnim odborom kao krovnim tijelom civilne vlasti), njezino je područje bilo interesno podijeljeno na hrvatski kotar Buje i slovenski kotar Kopar. Kotar Buje pripao je NRH tek 1954. godine po potpisivanju Londonskog memoranduma o suglasnosti, a formalno je uklopljen u pravni ustroj NR Hrvatske temeljem Zakona o važenju Ustava, zakona i drugih pravnih propisa NRH na području kotara Buje (NN NRH 53/54).