ARHiNET - Intendenca Pokrajine Dubrovnik i Kotor

Povijest:

Francuzi su ušli u Dubrovnik 26. svibnja 1806. godine. Dekretom generala Marmonta od 31. siječnja 1808. ukinut je suverenitet Dubrovačke Republike, te je započeo ustroj nove francuske uprave. Napoleon je nakon mira u Tilzitu 7-8. srpnja 1807. godine, kada su Rusi morali napustiti Boku i predati je Francuzima, predao vlast generalu A. Marmontu. On je 27. kolovoza 1807. izdao Uredbu o privremenom ustroju Boke kotorske. Po toj Uredbi Boka kotorska se dijeli na 3 kotara (Kotor, Herceg Novi i Budva). Pokrajinom upravlja kraljevski delegat sa sjedištem u Kotoru, a njemu su podložni vice-delegati u Herceg Novom i Budvi.
Nakon ukidanja Dubrovačke republike (31. siječnja 1808.) Boka kotorska i Dubrovnik ustrojeni su kao jedno upravno područje na čelu s upraviteljem (administrateur). Početkom veljače 1808. Marmont imenuje Dominika Garagnina civilnim upraviteljem dubrovačkog područja. On je nastupio na službu 14. ožujka 1808. godine, a 30. svibnja 1808. Garagnin objavljuje temeljni dekret kojim se ustrojava uprava i sudbena vlast. Središnja uprava bila je viši stupanj vlasti, sa središnjim uredima i sudovima, na čijem je čelu bio civilni upravitelj, kasnije intendant (Provveditore, Intendante), koji se u dokumentima najčešće naziva administrator (amministratore, administrateu). Uredi francuske uprave nalazili su se u Kneževu dvoru u Dubrovniku. Upravitelj Garagnin razvio je široku upravnu (vojnu i, u širem smislu, društvenu) djelatnost, a ustrojavao je i nove javne i upravne službe. Područje Dubrovnika i Kotora dijeli se na 4 okružja (Ston, Lopud, Cavtat i Budva). Do konačnog uređenja Ilirskih pokrajina Boka kotorska i Dubrovnik smatrani su kao dvije pokrajine združene pod jednim upraviteljem sa sjedištem u Dubrovniku, podvrgnutim vojnoj generalskoj vlasti. Takvo stanje traje do mira u Schönbrunnu, kada Dubrovnik i Boka kotorska ulaze u sastav Ilirskih pokrajina.

Nadležnost / Izvori ovlasti:

Dekretom od 15. travnja 1811. završen je ustroj Dubrovačke pokrajine. Dubrovačku pokrajinu sačinjavali su područje nekadašnje Dubrovačke Republike, područje Boke kotorske i otok Korčula, na čelu s intendantom. Intendant Pokrajine Dubrovnik bio je odgovoran generalnom intendantu Ilirskih Pokrajina u Ljubljani. Dubrovačka se pokrajina dijelila na 3 okružja (distretti-Dubrovnik, Kotor i Korčula, te 10 kotara (cantoni) s oko 70.000 stanovnika.
Pokrajina se dijelila na tri distrikta (Dubrovnik, Kotor i Korčula) te na 10 kantona (Dubrovnik, Cavtat, Kotor, Herceg Novi, Budva, otok Mljet, Slano, Pelješac, Korčula i Lastovo)Na čelu distrikta stoje poddelegati i to u Kotoru poddelegat prve, a u Korčuli poddelegat druge klase. Općinom s manje od 2.400 stanovnika upravlja sindik, koji ima jednog zamjenika. U svakom kantonu postoji jedan mirovni sudac (juge de paix), uz dva zamjenika i jednoga kancelara.
Nakon Napoleonova poraza u Europi, 21. siječnja 1814. austrijska vojska zauzela je grad Dubrovnik.