ARHiNET - Radić Ljubo

Povijest:

Prof. dr. sc. Ljubo Radić, genetičar, oplemenjivač, dugogodišnji djelatnik Poljoprivrednog instituta u Osijeku i profesor Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, rodio se u Trebinju (Bosna i Hercegovina) 28. lipnja 1922. godine. Realnu gimnaziju završio je 1941. u Trebinju, a Poljoprivredni fakultet u Zagrebu 1949. godine.
Nakon završetka studija radio je u Saveznom ministarstvu poljoprivrede u Beogradu. Na vlastiti zahtjev tijekom 1949. godine premješten je u Selekcijsku stanicu Osijek (Poljoprivredno-naučno istraživačka stanica Osijek, danas Poljoprivredni institut Osijek). Godine 1952. premješten je u Poljoprivredni zavod u Mostaru, gdje radi na selekciji južnog industrijskog bilja (pamuk, arašid, kenaf, ramija) do 1955. godine, a nakon toga je do 1957. upravitelj Oglednog polja poljoprivrednog zavoda Mostar u Klepcima kraj Čapljine (Bosna i Hercegovina) gdje je, među ostalima, radio na navodnjavanju industrijskog i povrtnog bilja. Iz tog razdoblja datiraju njegovi prvi stručni i znanstveni radovi.
Od 1958. godine radi na Odjelu za oplemenjivanje i sjemenarstvo kukuruza Poljoprivrednog instituta u Osijeku, do 1981. kao predstojnik odjela, gdje se prvenstveno bavio genetikom i oplemenjivanjem kukuruza, sjemenarstvom, proizvodnom tehnologijom, ali i praktičnom edukacijom suradnika, stručnjaka i studenata. Na tom je poslu sâm ili sa suradnicima selekcionirao preko 400 samooplodnih linija, a od 151 prijavljenih autor je 59 priznatih hibrida kukuruza, primijenjujući metodologiju genetičkog inženjeringa, kako je sam istakao, „introducirajući mutantne gene svojstava značajnih za proizvodnju u vlastiti osnovni materijal i hibride.“ Uz njegovo ime veže se i prvi priznati hibrid kukuruza naše regije (OS 650).
Doktorat znanosti stekao je 1964. na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, a od 1981. godine znanstveni je savjetnik. Na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku radi od 1961. (tada Visoka poljoprivredna škola) kao asistent, a kao redovni profesor od 1976. predaje genetiku bilja do svog umirovljenja 1984. godine.
Bio je aktivan i na međunarodnom planu. Osim na radu širenja selekcija osječkih hibrida, proveo je po nekoliko mjeseci stručnog usavršavanja u inozemstvu (SAD, Francuska i druge europske zemlje, Kina), povezao se sa znanstvenim intitucijama i stručnjacima razmjenjujući ideje, iskustva i stručnu literaturu. Bio je stalni član Europskog udruženja oplemenjivača bilja i proizvođača sjemena (EUCARPIA).
Bio je dugogodišnji predsjednik Znanstvenog vijeća Poljoprivrednog instituta Osijek, nosilac brojnih znanstvenih projekata pri Fondu za znanstveni rad SFRJ i SIZ za znanost SR Hrvatske, te koordinator na oplemenjivanju i genetici kukuruza u SIZ Izvršnom vijeću SR Hrvatske
. Nositelj je bio brojnih republičkih, saveznih znanstvenih odlikovanja i priznanja, među njima Nagrade „Ruđer Bošković“ Odbora za dodjelu nagrada znanstvenim radnicima SR Hrvatske za značajno znanstveno djelo na području prirodnih znanosti (1975. godine).
Autor je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova, pokretač i dugogodišnji glavni urednik Zbornika radova Poljoprivrednog instituta Osijek.
Preminuo je u Osijeku 19. veljače 2004. u 82. godini života.

Sjedišta:

Osijek (1958 - 2004)