ARHiNET - Bösendorfer Josip

Povijest:

Josip Bösendorfer rodio se u Lukaču kod Virovitice 30. siječnja 1876. Otac Leopold bio je stolar, rodom iz Gornje Austrije (Binsdorf, danas u Saveznoj Republici Njemačkoj, umro u Lukaču 1882. godine), majka Marija rođ. Pištanac. Završio je 8 razreda Kraljevske velike gimnazije u Osijeku i 8 semestra Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, te postao profesor zemljopisa i povijesti. Promoviran u doktora filozofije na Kraljevskom sveučilištu u Zagrebu 24. srpnja 1902. godine (tema: Zrinsko-Frankopanska urota). Oženio se u Zagrebu 1900. Slavom Ipša. Iste godine rodio mu se sin Leopold (Slavko, Hinko), a 1902. godine sin Dragutin.
Od 1899. godine službuje u Donjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1900. u Kraljevskoj velikoj gimnaziji u Osijeku. 1905. godine stječe naslov profesora. 1914. godine premješten je u Kraljevsku realnu gimnaziju, a od 1917. do 1922. upravitelj je gimnazije. Od 1914. do 1939. godine gradski zastupnik. Umirovljen je 1932. godine. 1941. godine preuzima upravljanje gradske muzejske zbirke (kasnije Muzeja Slavonije) i vodi do 1949. godine, do svog ponovnog umirovljenja. Svoj bogati znanstveno istraživački rad međutim nastavlja sve do svoje smrti 6. lipnja 1957. godine.
Bio je član münchenske akademije od 1930., bečke od 1932., a JAZU od 1934. godine. Prema osobniku govorio je hrvatski i njemački, a razumio i čitao ruski, talijanski i francuski. Zanimljivo je primjetiti, kako među poznavanjem jezika nije navedeno i mađarski jezik, iako se poznato njegovo djelo Crtice i slavonske povijesti1... temelji na kritičnom prijevodu djela Dezsőa Csánkija. Bio je aktivan član Arheološkog kluba "Mursa". Pokrenuo je i uređivao "Osječki zbornik" Muzeja Slavonije, koji izlazi do danas, ali i surađivao u skoro svakom tadašnjem ozbiljnijem listu i časopisu. Polje njegovog rada bila je hrvatska, slavonska i osječka povijest, na čijem je istraživanju i objavljivanju neumorno radio.
Najznačajnija djela: Crtice iz slavonske povijesti ... (Osijek, 1910.), Nešto malo o našoj Baranji (Osijek, 1940.), Agrarni odnosi u Slavoniji (Zagreb, 1950.), Zavjera Petra Šubića-Zrinskog, bana hrvatskoga (1664.-1671.), (Zagreb, 1898.), Kraljevska povelja kojom se Osijek povisuje na stepen slob. i kralj. Grada (Osijek, 1909.), Franjevci u Osijeku (Osijek, 1933.), Počeci umjetnosti u Osijeku (Osijek, 1935.).

Sjedišta:

Osijek (1899 - 1957)