ARHiNET - Jugoslavenski kombinat obuće "Borovo" Vukovar

Povijest:	Iako je tvornica započela s radom 1931. godine, koju neki uzimaju i za početak rada tvornice u Borovu, stvarna je registracija obavljena tek 12. I. 1933. godine na Okružnom sudu u Osijeku. Prvi predsjednik uprave bio je Jan A. Bata. Već u prvoj fazi 1931-1934 izgrađeni su prodajni i proizvodni kapaciteti, a usporedo s njima u okolici tvornice Jan Bata izgradio je i reprezentativno stambeno naselje za radnike, koje zajedno s industrijskim pogonima i uređenom infrastrukturom (ceste, rasvjeta, uređeni parkovi i društveni dom) tvori pravi mali industrijski grad. Proizvodnja je u idućim godinama rasla, a širila se i prodajna mreža „Batinih“ trgovina, koja je pred sam početak 2. svjetskog rata obuhvaćala čitav prostor bivše Kraljevine Jugoslavije. Broj zaposlenih radnika iznosio je oko 6.000. Nakon izbijanja rata i uspostave NDH izvršena je i promjena pravila i nova registracija tvrtke na Trgovačkom sudu u Osijeku, koja od tada nastavila poslovati pod nazivom „Bata“ Hrvatske tvornice gume i obuće d.d. Borovo. Nakon završetka rata i uspostave socijalističke vlasti, tvrtki je vraćen predratni naziv, a nakon provedene nacionalizacije krupne privrede, tvrtka je odlukom Vlade FNRJ od 31. XII. 1946. godine promijenila naziv u „Borovo“ Jugoslovenski kombinat gume i obuće, a registracija je provedena kod Okružnog privrednog suda u Osijeku. U razdoblju tzv. socijalističkog razdoblja poslovanje kombinata je, nakon prvotnih poratnih teškoća oko konsolidacije poslovanja, od sredine 50-ih godina počelo bilježiti uglavnom uzlazne trendove, koji se zasnivaju na povećanju proizvodnje kožne i gumene obuće, te izradi pneumatika. Integracijom Tvornice kudelje u Vukovaru (1958), Zanatskog poduzeća „Metalac“ Vukovar (1965) i Tvornice dječje obuće „Mladost“ iz Sombora (1966), te modernizacijom svojih pogona, „Borovo“ je do kraja 80-ih godina izraslo u vodećeg gospodarskog subjekta na području proizvodnje gume i obuće u bivšoj državi, s oko 23.000 zaposlenih radnika te godišnjim kapacitetom od 23 milijuna pari obuće, preko 580.000 komada auto guma, te oko 12.500 tona gumeno-tehničke robe. Nakon ratne agresije 1991. godine te okupacije Vukovara uprava Borova privremeno je preseljena u Zagreb, a proizvodnja se odvijala u pogonima u Donjem Miholjcu. Procijenjena ratna šteta na objektima u Borovu iznosi oko 300 milijuna eura. Poslovna aktivnost u Vukovaru ponovo je pokrenuta 1998. godine u okviru procesa mirne reintegracije Podunavlja. Provedena je pretvorba tvrtke u dioničko društvo, no očekuje se konačna privatizacija. Većinski vlasnik (99%) je Hrvatski fond za privatizaciju.
Sjedišta:	Borovo Naselje
Djelatnost:	Djelatnost tvrtke u trenutku njenog osnivanja 1933. godine bila je proizvodnja i trgovina cipelama, kožom, gumom, čarapama i srodnom robom, te proizvodnja gumene robe, poput guma za točkove na biciklima i autima, kaiševa, tkanina i ostalih gumenih prerađevina. Djelatnost tvrtke i kasnije se nije u bitnome mijenjala, no proširenjem kapaciteta i preuzimanjem novih pogona i predmet poslovanja tvrtke dopunjavao se. Prema poslovnom izvješću za 1978. godinu djelatnosti su sljedeće: a) osnovna djelatnost: obrada donjih i gornjih dijelova obuće, proizvodnja i konfekcioniranje obuće, proizvodnja obuće od plastičnih masa, proizvodnja gumene obuće, pneumatika, izrada regenerata, pribora za obuću, remenja, ljepila, rastvora, platna i ostale tehničke robe, te prodaja vlastitih proizvoda putem trgovačke mreže; b) sporena djelatnost: izrada alata, okova i pribora, lijevanje željeza i dr. metala, izrada i popravak strojeva i uređaja za kožarsku i gumarsku industriju, izrada i popravak rezervnih dijelova, izrada sitne željezne robe i termička i kemijska zaštita metala, održavanje i popravak strojeva i uređaja, vodoinstalatersko i elektroinstalatersko održavanje i popravak, građevinski radovi, usluge transporta, proizvodnja i popravak papirne ambalaže, ljepenke, kalupa i potpetica za obućarstvo, boja i lakova, kreme za obuću i dr.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Administrativni ustroj i organizacijska shema definirani su normativnim aktima poduzeća (statuti, pravilnici, samoupravni sporazumi). Nažalost, zbog slabe sačuvanosti fonda i nedostatka izvornoga gradiva, nemoguće je rekonstruirati kompletnu organizacijsku strukturu i njene mijene kroz razdoblja, pogotovo u vremenu do 1945. godine. U tome smislu, od velike koristi je rad-monografija „Borovo“ Kemala Hrelje i Martina Kaminskog iz 1971. budući da autori u svome radu koriste tada postojeće zapise iz bogate arhive „Borova“, nažalost uništene tijekom ratne agresije na Vukovar 1991. godine. Autori navode da se organizacijski ustroj nije u bitnome razlikovao od strukture upravljanja u matičnome poduzeću „Bata“ iz Zlyna. Na čelu je tvrtke bio direktor, koje je ispod sebe imao sljedeća odjeljenja: kalkulacijsko, opće, nabavno, proizvodno, prodajno, financijsko i osobno odjeljenje. Na čelu svakoga odjeljenja bio je šef. U tzv. socijalističkom razdoblju organizacijska shema kombinata odraz je socijalističkog društveno-ekonomskog sustava upravljanja u državnim poduzećima. Najviši organ bio je Radnički savjet poduzeća. On je donosio planove, sastavljao izvješća, usvajao pravilnike i normativne akte, te odlučuje o svim važnijim pitanjima. Njemu je podređen bio Upravni odbor, kao njegov izvršni organ. Generalni direktor bio je poslovodni organ kombinata, koji je ujedno i zastupao poduzeće. Takva struktura upravljanja bila je provedena i na nižim razinama, tj. sektorima, tvornicama i pogonima, te kasnijim OOUR-ima. Poslovanje kombinata odvijalo se preko zajedničkih službi i sektora. Zajedničke službe bile su sljedeće: a) Služba za organizaciju, b)Pravna služba, c) Služba za raspodjelu dohotka, d) Služba za kontrolu i reviziju, e) Služba za plan i analize, f) Služba za poslove narodne obrane. Sektori su bili sljedeći: a) Nabavni sektor, b) Prodajni sektor, c) Financijski sektor, d) Kadrovski sektor, e) Opći sektor, f) Tehničko-razvojni sektor. Osim sektora i službi, zaokruženu proizvodnu cjelinu unutar kombinata predstavljaju tvornice. Bile su tri tvornice, s pripadajućim pogonima: Tvornica kožne obuće, Tvornica gume i Tvornica strojeva i tehničkog servisa, te Građevinski pogon kao sporedna djelatnost. Tijekom 70-ih godina kombinat se organizira kao SOUR (uslijed Zakona o udruženom radu 1974.) a kasnije i kao Složeno poduzeće (prema Zakon o društvenim poduzećima 1988.). Podaci o organizaciji nalaze se i u dosjeu Službe nadzora Državnog arhiva u Vukovaru. Nakon provedene pretvorbe i mirne reintegracije tvrtka se organizira kao poslovna grupa „Borovo“ d.d. Poslovanje se u njoj odvija kroz vladajuće društvo „Borovo-Poslovni centar“ d.o.o. Vukovar, koji u svom sastavu ima 7 trgovačkih društava: 3 trgovačka (Borovo-Trgovačka mreža d.o.o. Vukovar, Borovo-Trade d.o.o. Celje-Slovenija i Borovo-Monte d.o.o. Podgorica-Crna Gora), 3 proizvodna (Borovo-kožna obuća d.o.o. Vukovar, Borovo-Gumitrade d.o.o. Vukovar i Borovo-Strojara d.o.o. Vukovar) te 1 uslužno poduzeće (Borovo-Standard d.o.o. Vukovar).