ARHiNET - Sokolsko društvo u Korčuli

Povijest:	Sokolsko društvo u Korčuli je utemeljeno 1905. kao Hrvatski sokol Korčula. Bilo je to drugo sokolsko društvo u južnoj Dalmaciji (poslije Dubrovnika). Korčulanski Sokol je do I. svjetskog rata središnje hrvatsko društvo s izraženim projugoslavenskim, antitalijanaškim i antiklerikalnim stajalištima. Od predvodnika Sokola potrebno je izdvojiti dr. Roka Arnerija, a od gimnastičara Iva Tedeschija. Nakon ratnog prekida djelovanja, prvi znaci reaktiviranja se javljaju 1920. pred kraj I. talijanske aneksije otoka, a službeno 1921. po inkorporiranju otoka u okvire Kraljevine SHS kada je društvo i preimenovano. Odbačen je hrvatski prefiks i prihvaćen poziv Novosadskog sokolskog sabora za ujedinjenje u jedan krovni jugoslavenski savez (Sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca). Društvo je sve do početka II. svjetskog rata bilo krovna jugonacionalistička organizacija u gradu, pronoseći ideje unitarne i centralističke Jugoslavije. Iako apolitična organizacija, Sokol je bio itekako bitan kohezijski politički faktor u međuratnom razdoblju. Po uvođenju diktature i Zakonu o Sokolu Kraljevine Jugoslavije koncem 1929., raspuštaju se sve dotadašnje sokolske organizacije u zemlji (na otoku je dvadesetih djelovao i suparnički Hrvatski sokol) te je jugoslavenskom Sokolu dan monopolski položaj na polju tjelovježbe. Društvo u Korčuli je raspušteno i reorganizirano početkom 1930. Organizacijski je društvo djelovalo unutar Sokolske župe Mostar te Korčulanskog okruga. Sam okrug je funkcionirao isključivo u tehničkom pogledu, okupljajući društvene načelnike, brinući o tjelovježbi, pohađanju tečajeva i pridonoseći organizaciji okružnih sletova. Od kraja dvadesetih ustroj društva se nadopunjuje sa seoskim četama. Najprije 1928. u Žrnovu (koje će 1931. prerasti u društvo), potom 1931. u Račišću i Pupnatu. Na području korčulanske općine jedino se u Lumbardi nije uspjelo pokrenuti djelovanje posebne čete. Istaknuti predvodnici sokolskog rada u Korčuli međuratnog razdoblja su dugogodišnji tajnik Jure Arnerić, starosta Mato Bernardi, a od gimnastičara Ivo Kalogjera i Kruna Ivančević. Vrhunac tjelovježbene aktivnosti je predstavljala organizacija tri okružna sleta u Korčuli 1925., 1927. i 1935. Od početka tridesetih Jugoslavenski sokol se potpuno razilazi s Katoličkom crkvom. U drugoj polovici tridesetih bilježi se i porast militarizma, a u konzervativnijoj župi Mostar i antisemitski i antimasonski glasovi. Od sredine tridesetih se bilježi pad broja članstva, daljnje zanemarivanje tjelovježbenog u korist prosvjetnog rada, te slabljenje društvenog utjecaja, što odgovara promijenjenoj političkoj situaciji u zemlji (postaleksandrovska era). Društveni resursi se pokušavaju revitalizirati Sokolskom Petrovom petoljetkom (1936.-1941.) i nizom akcija na prosvjetnom i gospodarskom planu. S uspostavom Banovine Hrvatske, društvo se nalazi na udaru novog režima, a s nastupom II. svjetskog rata 1941. prestaju sve aktivnosti društva.
Sjedišta:	Korčula
Djelatnost:	Riječ je o tjelovježbenoj organizaciji koja je okupljala gimnastičare u tri kategorije – podmladak, naraštaj i članstvo. Aktivnost društva je predstavljalo cjelogodišnje vježbanje u zatvorenom i otvorenom prostoru, priređivanje javnih vježbi i sletova uz glazbenu pratnju. Uz temeljnu gimnastiku, tridesetih se počinju vježbati i lakoatletske discipline, vaterpolo i plivanje. No, Sokol je imao i šire društvene ciljeve. Prije svega je potrebno izdvojiti prosvjetni rad. Promicao je pismenost, održavao predavanja i izložbe. Poticano je unapređenje općeg života, higijenskih prilika, štednja, vršena je snažna antialkoholna kampanja. Radilo se i na gospodarskom planu – širila su se znanja o modernoj poljoprivredi, dijelile sadnice i alati. U sklopu društva je organiziran i glazbeni, plesni i diletantski rad. U predratnom razdoblju djeluje i glazba – fanfara, a limena glazba u međuratnom razdoblju. Moreška se „bati“ od samih početaka društva. To je bio prvi organizacijski okvir ovoj tradicionalnoj korčulanskoj igri te se isključivo u sokolskom okviru igrala do II. svjetskog rata. Zabilježeno je i djelovanje diletanata. U spisima je vidljivo i postojanje Kino sekcije.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Dvadesetih godina upravni aparat se dijeli na upravne i tehničke organe. Odbor, kao upravni organ kojemu je na čelu starosta i sastavljen je od izabranih članova i načelnika, je vodio brigu oko novčanih i organizacijskih poslova, dok je načelnik s prednjačkim zborom predstavljao tehnički organ koji se isključivo bavio tjelovježbenim odgojem. Ustrojavali su se i pomoćni organi – kulturno-prosvjetni odsjek je bio zadužen za održavanje budnosti, širenja sokolske ideje, održavanje predavanja i vođenje knjižnice. Najviši organ je glavna skupština, a članstvu je omogućeno djelovanje i kroz Članski sastanak. Po reorganizaciji 1931., ustroj doživljava poneke izmjene. Društvenu upravu čini glavna skupština i upravni odbor. Glavna skupština je najviši organ koja bira Upravni odbor i donosi odluke najveće važnosti (raspuštanje društva i dr.). Sastaje se jednom godišnje i izvanredno prema potrebi. Upravni odbor je izvršni organ koji na svojim sjednicama rješava tekuće poslove – organizira rad društva (tjelovježbu, akademije, sletove, izlete...), odgovara po dopisima... Čine ga starosta (starješina društva) i njegov zamjenik, tajnik, načelnik i načelnica (voditelji tjelovježbenog rada), prosvjetar, blagajnik, gospodar, pročelnik štednje i statistike, ljekar, pročelnik glazbe, odbornici i njihovi zamjenici, barjaktar, revizori... (prema stanju 1931.). Uz upravni u sklopu društva djeluju i pomoćni odbori, od kojih je ponajvažniji bio Prosvjetni odbor. Prednjaci koji rukovode tjelovježbenim radom, su okupljeni u Prednjačkom zboru na čijem je čelu načelnik/ca. Sud časti rješava disciplinske postupke. Na čelu korčulanskog okruga se nalazio okružni načelnik.
Opći kontekst:	Sokolstvo je nastalo u Češkoj sredinom 19. st. kao pokret koji je tjelesnim odgojem jačao narodnu svijest i životnu snagu češkog naroda u borbi protiv germanizacije. Riječ je o tjelovježbenom pokretu čiji je sustav postavio dr. Miroslav Tyrš. No, uz tjelesni odgoj, pokret je postavio i šire društvene ciljeve – moralni, narodni i demokratski odgoj pojedinca. Iz čeških zemalja, sokolstvo se brzo proširilo čitavim slavenskim svijetom, postajući simbolom nacionalne emancipacije podjarmljenih slavenskih naroda. Koncem 19. st. se pojavilo i na Jadranu, gdje ga se prihvatilo kao ekskluzivnu društvenu organizaciju i antitalijanaški stožer.