ARHiNET - Narodni odbor općine Potomje

Povijest:	Od 1945. sa sjedištem u Potomju djeluje Mjesni narodni odbor Potomje. Odluka o njegovom ukidanju i podizanje susjedne Kune na razinu općine 1952., izazvala je demonstracije kod mještana. Zakon o podjeli NRH na kotare, gradove i općine (NN, br. 16/52) propisao je osnivanje Narodnog odbora općine Kuna, koji je teritorijalno pokrivao i susjedno mjesto Potomje. No, već prilikom rasprave o toj odluci Sabora NRH na Zboru birača Potomja, spomenula se mogućnost utemeljenja još jedne pelješke općine sa sjedištem u Potomju. Birači Potomja su se obvezali na njeno financijsko izdržavanje „jer za isto postoje dovoljno jake financijsko-ekonomske mogućnosti“, a prisutni narodni poslanik Marin Cetinić obećao se založiti za takav prijedlog. I uistinu, izmjene Zakona iz 1953. (NN, br. 8/53) su takvo što predvidjele. Narodni odbor općine Potomje konstituiran je 5.4.1953., a za predsjednika je izabran Vice Radović. Prema popisu stanovništva 1953., općina Potomje je brojila oko 1047 stanovnika, a središnje Potomje je bilo i najveće naselje (348 stanovnika). No, Narodni odbor općine Potomje nije bio dugog vijeka te je 1955. Zakonom o novom uređenju općina i kotara (NN, br. 33/55) ukinut, a njegovo područje pripojeno u nadležnost Narodnog odbora općine Trpanj. Posljednja sjednica je održana 10. kolovoza, a protokol spisa je zaključen 31. kolovoza 1955.
Sjedišta:	Potomje (Pelješac)
Djelatnost:	Potomje je bila isključivo poljoprivredna-vinogradarska općina. Okosnicu općinskog gospodarstva predstavljala je Poljoprivredna zadruga „Dingač“. Prihodi općine su se punili ponajviše porezom. Uz udio u porezu na promet i dopunskom porezu na dohodak, vršena je naplata općinskog prireza, kojim sredstvima se pokrivao eventualni manjak u proračunu. Razrezivanje tog prireza po selima općine stvaralo je velike i bučne prijepore. Uveden je i mjesni samodoprinos. Prve godine 1953. ostvaren je proračun u visini četiri milijuna i 350 hiljada dinara, za 1955. proračun je predvidio prihode i rashode u tri milijuna manjem iznosu. Na području komunalnog uređenja, Narodni odbor je predvodio izgradnju domova kulture (Donja Banda, Prizdrina, Pijavičino), gradnju i popravak puteva (Pijavičino, Trstenik), obale (Podobuče) elektrifikaciju (Trstenik), uređenje voda (Potomje, Donja Banda), popravak ratom razrušenih kuća (pomoć pogorelcima), poticao unapređenje obalnog prometa (djelovanje Lučke ispostave u Trsteniku, brodski promet) i dr. Narodni odbor je potpomagao djelovanje kulturno-umjetničkih (Hrvatska glazba Potomje, Hrvatska čitaonica Donja Banda...) i sportskih društava (Nogometni klub „Grk“...), društveno-političkih organizacija, škola (imenovao je školske savjete), radio na unapređenju zdravstvene službe (pokušaj zapošljavanja općinskog liječnika, sufinanciranje Zdravstvene stanice u Kuni), turizma (potpomaganje Turističkog društva „Dingač“, uvođenje boravišne takse) i dr. Izdavao je odobrenja za gradnju, bavio se stambenim pitanjima i potrebama, rješavao po prijavama o prekršajima, dodjeljivao socijalne pomoći, izdavao razne potvrde (između ostalih i o radnom stažu), uvjerenja i dozvole građanima. Narodni odbor je obavljao i matičarske poslove (ovjere spisa...). Artikulirao je potrebe mještana i vršio ulogu posrednika prema Narodnom odboru kotara.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Narodni odbor općine Potomje je utemeljen zakonom kao jedinica lokalne samouprave s nadležnostima na području dotadašnje općine Kuna i općine Janjina. Uz središnje naselje Potomje teritorijalno je pokrivao okolna sela, odnosno odlomke: Županje selo, Prizdrina-Zakamenje, Pijavičino, Borje-Podobuče (svi izdvojeni iz općine Kuna) i Trstenik (izdvojen iz općine Janjine). Cjelokupno općinsko područje bilo je podijeljeno na četiri izborne jedinice: Donja Banda, Potomje, Pijavičino i Trstenik. Po postupnom decentraliziranju Jugoslavije (od 1949.) Narodni odbori općina postaju temelj uređenja nove države sa sve više ovlasti u privredi i društvu. Po formiranju, Narodni odbori općina preuzimaju sve poslove iz nadležnosti ukinutih Mjesnih narodnih odbora (Opći zakon o narodnim odborima 1949., SL, br. 49/49). Sve do 1955. ova će tijela djelovati prema Općem zakonu o narodnim odborima (SL, br. 22/52) i Ustavnom zakonu iz 1953., kao najviši lokalni organi vlasti i organ narodnog samoupravljanja na svom području. Prava i dužnosti, unutarnji ustroj i rad Narodnog odbora je bio određen Zakonom o narodnim odborima općine (NN, br. 33/52). Narodni odbor kotara Korčula je vršio nadzor nad zakonitošću njegova rada. Djelovalo se putem sjednica, upravnog aparata i pomoćnih organa - komisija. Samoupravljanje naroda se ostvarivalo i putem zborova birača, mogućnosti referenduma i opoziva. Koncem 1954. Narodni odbor kotara je prebacio niz nadležnosti na Narodne odbore općine s ciljem decentralizacije. U djelokrug Narodnih odbora općine prešlo je niz nadležnosti iz financija, privrede i komunalnih poslova: nadleštvo nad poslovanjem privatnih radnja i radionica, briga o potrošačima, nadzor nad radom, cijenama, uslugom, čistoćom ugostiteljskih objekata, gotovo svi komunalni poslovi, isplata plaća prosvjetnim radnicima, poslovi starateljstva, socijalna pomoć, briga za djecu palih boraca, kadrovska pitanja u prosvjeti i zdravstvu.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Narodni odbor općine je činilo 13 odbornika, na čelu kojeg je bio predsjednik, odgovoran za njegovo djelovanje i poslovanje. On se nalazio i na čelu upravnog aparata, kojemu su bili podređeni tajnik (ujedno i matičar), blagajnik (računovođa) i kurir, a poslije i poreznik i čistačica. U sklopu Narodnog odbora djelovale su i komisije – mandatno-imunitetna, komisija za odluke, komisija za molbe i žalbe, komisija za prekršaje, komisija za poljske štete. Djelovale su i privremene komisije (poput Komisije za rješenje spora između sela Prizdrine i Zakamenje, Komisije za statistiku biljne proizvodnje). Sačuvani su spisi Odbora za izgradnju puteva, koji je također djelovao pri Narodnom odboru.