ARHiNET - Kotarski kapetanat u Pazinu

Povijest:	Na temelju Osnova za organizaciju upravnih organa, izdanih u sklopu Carske odluke od 26.6.1849. godine (RGBL, 295/1849) kojom su razdovojene upravne i pravosudne funkcije kotarskih tijela, 1. siječnja 1850. stupila je na snagu nova administrativna sistematizacija u kojoj je redefinirano područje kotareva (kotarskih općina), te su kao krovna kotarska upravna tijela započeli raditi kotarski kapetanati. Nadležnošću novoosnovanog Kotarskog kapetanata Pazin obuhvaćeno je područje ukinutih kotarskih komesarijata u Pazinu i Labinu, te su na njegovom području od tada djelovala dva kotarska suda (u Labinu u Pazinu). Stvaratelj djeluje do 30.9.1854., kada na temelju Odluke ministara unutrašnjih poslova i pravosuđa započinju s radom kotarski uredi /preture (RGBL 233/1854).
Sjedišta:	Labin (ispostava); Pazin (1849 - 1854)
Djelatnost:	Djelatnost Kotarskog kapetanata u Pazinu obuhvaćala upravne poslove na području kotara Pazin: evidentiranje stanovništva, nadzor nad crkveno-državnim maticama, izrada statističkih pregleda, poslove vezane uz izradu katastra, poslove vezane uz vojne obveznike (provedba novačenja i odobrenje i nadzor dopusta, sudjelovanje u poslovima prehrane i smještaja vojske), upravljanje kotarskim financijama, vođenje crkvenih financija i nadzor nad općinskim financijama, suradnja s državnim tijelima na prikupljanju poreza i davanja, nadzor nad javnom redom i sigurnošću (redarstveni poslovi, sprječavanje krijumčarenja, odobravanje javnih skupova, izdavanje potjernica), upravljanje kotarskom infrastrukturom i vezama (izgradnja i popravak cesta, rad poštanskih ureda), imovinom i dobrima, upravljanje javnim radovima, nadzor nad obrtom i trgovinom (izdavanje dozvola za obavljanje trgovine i obrta, kontrola cijena proizvoda i usluga), poslovi s područja školstva (nadzor nad održavanjem nastave i radom škola) i javnog zdravstva (rad kotarskih liječnika i poslovi vezani uz cijepljenja i prevenciju od zaraza) te nadzor nad javnim i dobrotvornim ustanovama te udrugama i novinstvom.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Mjesna nadležnost Kotarskog kapetanata u Pazinu obuhvaćala je područje kotareva Pazin i Labin, kojima je priključeno područje ukinutog kotara Belaj. Uslijed promjena u broju i području mjesnih općina, upravni kotar Pazin obuhvaćao je nakon 1850. godine obuhvaćao sljedeće mjesne općine (s podopćinama): Pazin (sa Starim Pazinom), Tinjan, Kringa (prethodno u općini Tinjan), Borut (prethodno u općini Paz, kotar Belaj), Boljun, Brest (prethodno u općini Boljun), Kašćerga (prethodno u općini Pazin), Krbune (prethodno u općini Pićan), Gračišće (sa Škopljakom), Grdoselo (prethodno u općini Pazin), Žminj (sa Sv. Ivancem i Krajcarbregom), Gologorica (prethodno u općini Novaki), Gradinje (prethodno u općini Paz, kotar Belaj), Lindar, Novaki (s Cerovljem), Pićan, Sveti Petar u Šumi, Previž, Zamask (prethodno u općini Pazin), Zarečje (prethodno u općini Pazin), Šušnjevica (prethodno u općini Boljun), Trviž (prethodno u općini Pazin), Beram (prethodno u općini Pazin) te Vranja (prethodbno u općini Boljun, kotar Belaj). Upravni kotar Labin obuhvaćao je nakon 1850. godine sljedeće mjesne općine: Labin, Brdo (prethodno u općini Čepić, kotar Belaj), Čepić, Krmenica (prethodno u općini Labin), Cerovica (prethodnou Općini Labin), Kršan (prethodno općina u Kotaru Belaj), Kožljak (prethodno u općini Čepić, kotar Belaj), Kunj (prethodno u općini Vetva), Sveta Nedjelja (prethodno u općini Plomin), Plomin, Šumber, Vetva (s Cerama), Nova Vas i Vlahovo (prethodno u općini Labin).
Unutarnji ustroj / genealogija:	Tijekom cijelog razdoblja djelovanja kotarskih kapetanata, na njihovom su čelu bili kotarski kapetani (bezirkshauptmänner), kojima su neposredno bili podređeni kotarski komesari (bezirkscommissäre). U razdoblju od osnutka kotarskih kapetanata do kraja 1851. (donošenja Carskog patenta / Silvestarskog patenta od 31.12.1851. godine, kojim se ukida Ustav; RGBL II/1852), pri kotarskim kapetanatima djelovala su i kotarska vijeća sastavljena od članova općinskih vijeća (od 12 do 30 članova, biranih na razdoblje od 3 godine), na čelu s predsjednikom. Kotarsko vijeće sastajalo se na kapetanov poziv najmanje dvaput godišnje, a na njegovim sastancima raspravljala su se pitanja vezana uz opće interese kotara ili više mjesnih općina. Kapetan nije mogao sudjelovati u glasanju o prijedlozima iznesenim na sastancima kotarskih vijeća, a odluke kotarskih vijeća bile su pravovaljane i obvezujuće ukoliko su bile izglasane apsolutnom brojem glasova dvotrećinske većine. Po donošenju Silvestarskog patenta implicitno prestaju djelovati i kotarska vijeća, pa su do kraja djelovanja stvaratelja sve ovlasti i odluke isključivo u nadležnosti kapetana.
Opći kontekst:	Dva dana prije Napoleonovog poraza kod Leipziga, Austrija je Lattermanovim proglasom od 17.10.1813. godine proglasila svoju vlast u Ilirskim provincijama te time pripojila područje Istre Astrijskom carstvu. Uključivanje Istre u austrijski državno-pravni poredak potvrđeno je carskim patentom od 23.8.1814., a na Bečkom kongresu (9.6.1815.) potvrđena je austrijska vlast u svim Ilirskim provincijama.Tranzicijsko razdoblje tijekom kojeg su se postupno mijenjala obilježja francuskog upravnog sustava te se odvijao proces uspostave Druge austrijske uprave u Istri (1813-1918) trajalo je do 1816. godine. U razdoblju do početka studenoga 1814. godine na tom je području uspostavljena privremena civilna uprava s krovnim pokrajinskim povjereništvom u Kopru, koje se na nižim razinama oslanjalo na svoje povjerenike u općinama i kantonima ustrojenima još uvijek prema francuskom modelu. Nakon 1.11.1814. Austrija postupno uspostavlja četverostupanjski administrativni ustroj kakav je na snazi u ostalim austrijskim zemljama, u kojem su pokrajinskoj upravi podređena okružna, kotarska i općinska upravna tijela, a koji će uz modifikacije (posebno 1849/50. i nakon ustavnih reformi 1861.) i teritorijalne izmjene (posebno 1816., 1822. i 1849/50.) ostati na snazi sve do kraja Druge austrijske uprave. -- POKRAJINA (Primorje) -- Godine 1814. cijela Istra s Trstom i područjem do Soče postaje dijelom pokrajine Austrijsko primorje (Österreichisches Küstenland/Litorale Austriaco, od 1815. naziva se samo Primorje), koje 1816. zajedno s Koruškom i Kranjskom ulazi u sastav Kraljevine Ilirije (1816-1849), čije područje i Bansku Hrvatsku južno od Save s Rijekom (do 1822.). Primorje 1848. dobiva status krunske zemlje. Od 1.1.1850. uprava Primorja na čelu s namjesnikom (njem. Statthalter, tal. Luogotenente) ima sjedište u Trstu. Nakon ustavne reforme (1861.) pokrajine uživaju široku upravnu autonomiju. Primorje je prestalo postojati u studenome 1918., propašću Austro-Ugarske i dolaskom trupa Kraljevine Italije. Zbog brojnih prekrajanja granica, zemljopisnih prepreka i nacionalnih različitosti, Primorje nikad nije zaživjelo kao jedinstvena cjelina. OKRUZI / OKRUŽJA Od 1814. do 1822. Primorje je podijeljeno u Tršćanski okrug (područje bivše mletačke Istre, osim kotara Labin) i Riječki okrug (područje bivše habsburške Istre, Kvarnersko primorje do Senja i kotar Labin). U sastav ovog okruga 1814. godine ulazi kotar Podgrad, 1815. godine kvarnerski otoci Krk Cres i Lošinj, a 1816. i Gorički okrug. Uslijed izdvajanja Banske Hrvatske južno od Save s Rijekom iz sastava Primorja, 1822. godine redefiniraju se granice okruga: Riječki okrug se ukida a njegovo područje pripaja se novoosnovanom Pazinskom okrugu (1822-1825, stara habsburška Istra te otoci Cres, Lošinj i Krk). Područja okruga ponovno se mijenjaju 1825. godine, kada se u zasebnu jedinicu pod neposrednom carskom upravom izdvaja grad Trst, a Primorje se dijeli na Goričko i Istarsko okružje/okrug (1825-1860), sa sjedištem u Pazinu. Istarskim okružjem objedinjen je cijeli geografski prostor Istre s kvarnerskim otocima. Po ukinuću Kraljevine Ilirije 1849. okružja su preimenovana Gradišku i Goričku grofoviju te Markgrofoviju Istru (Magraviato del' Istria). Tijekom priprema nove reforme (1859–60), okružja su postupno ukinuta. bez teritorijalnih izmjena. Poglavarstvo Istarskog okružja prestaje s radom 15.11.1860, a njegove ovlasti dijele se između Markgrofovije Istre sa sjedištem u Poreču, koja ima status zemlje (land) zastupane u Carevinskom vijeću, i kotarskih upravnih tijela. Po Veljačkom patentu (28.2.1861) u sjedištima grofovija/zemalja osnovani su zemaljski sabori, pa od tada do kraja Druge austrijske uprave u Poreču djeluje Istarski sabor (Zemaljski sabor Markgrofovije Istre, 1861-1918). KOTAREVI Prva kotarska upravna tijela formirana nakon 1.11.1814. bili su kotarski komesarijati (1.1.1814.-31.12.1849.), koji kao mješovita upravno pravosudna tijela započinju djelovati u sjedištima tadašnjih administrativno-sudbenih kotara: Pazinu, Belaju, Labinu, Podgradu, Kastvu, Lovranu, Voloskom, Krku, Lošinju s Cresom, te Kopru, Piranu, Buzetu, Bujama, Motovunu, Poreču, Rovinju, Vodnjanu i Puli. Nakon promjena u Primorju i njegovim okružjima, od 1.1.1850 godine korigira se područje kotareva (ukida se kotar Belaj) unutar Goričke grofovije i Istarskog okružja/Markgrofovije, te se smanjuje broj tijela kotarske uprave na 7 novoosnovanih kotarskih kapetanata (1850-1854) sa sjedištima u Kopru (za kotareve: Kopar, Piran), Motovun, s ispostavom u Buzetu (za kotareve Motovun, Buje, Buzet), Rovinj ( za kotareve Rovinj, Poreč), Vodnjan (za kotareve Vodnjan i Pula), Pazin s ispostavom u Labinu (za kotareve Pazin i Labin), Volosko (za kotareve Volosko i Podgrad) i Mali Lošinj (za kotareve Krk, Cres, Lošinj). Kotarski kapetanati djeluju do 30.9.1854. godine, kada se ukidaju i prvostupanjski (prekršajni) i kotarski sudovi, a sve upravne te prvostupanjske prekršajne poslove započinju izvršavati novoosnovane preture (kotarski uredi), sa sjedištima u 16 upravnih kotareva (Kopar, Piran, Podgrad, Volosko, Buzet, Motovun, Buje, Poreč, Rovinj, Vodnjan, Pula, Labin, Pazin, Cres, Krk i Lošinju, a od 1862. godine gradske uprave Trsta, Gorice i Rovinja upravno su izjednačene s kotarskima. Znatne izmjene u područjju kotareva i mjesnoj nadležnosti kotarskih tijela provedene su nakon što je u prosincu 1867. godine donesena Carska odluka o odvajanju političke i sudbene vlasti te ponovnom uspostavljanju političkih kotareva. Broj kotareva je smanjen, a ukidaju se sljedeći upravni kotarevi: Piran (pripaja se Kopru), Labin (područje se pripaja kotaru Pazinu), Buzet (pripaja se Kopru), Motovun i Buje (pripajaju se kotaru Poreč) te Rovinj i Vodnjan (pripajaju se kotaru Pula). U sjedištima novoformiranih političkih kotareva u srpnju 1868. se kao krovna upravna tijela osnivaju kotarska poglavarstva (kapetanati), a od tada pa do 1918. godine u kotarskim središtima Markgrofovije Istre djeluju kotarska poglavarstva u Kopru, Poreču, Puli, Pazinu, Voloskom i Lošinju.