ARHiNET - Osnovna škola Bebrina

Napomena o osnivanju:	Niža pučka škola u Bebrini je osnovana 1830. godine.
Povijest:	U Bebrini je škola utemeljena 1830. godine, a smještena je u donji kat kuće zadruge Miković na k.br.20 .Tu se nalazila godinu dana, a zatim je izgrađena zgrada u kojoj su bile škola i seoska stražara, ali bez učiteljeva stana. Do 1865. škola je imala samo dva razreda, a tada se uvodi i treći.Nastava je bila na hrvatskom jeziku, a predmeti su bili čitanje, pisanje, vjeronauk i četiri vrste prostog računanja. Prvi učitelj je bio Ilija Vuković iz Oriovca. Nova školska zgrada je izgrađena u središtu sela 1866. općinskim odnosno seoskim troškom, a sastojala se od školske sobe, jedne veće i jedne manje sobice za učitelja s kuhinjom, 2 hodnika i 2 zahoda.U njoj se održavala nastava i stanovao učitelj. Tada se u školu uveo njemački jezik i time ona postaje njemačko –hrvatska škola u kojoj su se školovala i djeca imućnijih roditelja iz sela Banovci i Kuti , te ona koja su već išla u Sibinj ili Oriovac pa čak i neka iz Kobaša.Tako je 1866./67. postojao I. i II. te III. njemački razred. Već naredbom kraljevog zapovjedništva od 8. rujna 1868. njemački jezik se isključuje iz narodnih škola, a propisani su predmeti: vjeronauk, hrvatski jezik, njemački jezik, zemljopis, računstvo, gospodarstvo, risanje, pjevanje i tjelovježba; a propisani su i udžbenici po kojima se učilo. Škola zadržava naziv njemačko- hrvatska škola do 1871. kada je došlo do preustroja krajiškog pučkog školstva. Svaka trivijalna i svaka općinska škola imala je neposrednim nadzornikom mjesnog ili najbližeg satnijskog upravnog časnika,(poručnika ili natporučnika), a za upravu u pedagoško-didaktičmom smjeru u Krajini je bilo određeno 5 školskih nadzornika.Gradiška pukovnija , u kojoj je bila i bebrinska škola, imala je svoga ravnatelja, čije je sjedište u Vinkovcima.Za cjelokupnu upravu školstva u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini zadužen je bio školski savjetnik u Zagrebu. O broju učenika znamo tek od 1871. kada je bilo 39 dječaka i 14 djevojčica te 18 opetovničara.Škola je imala dvorište i školski vrt od 1867., a u dvorištu i zdenac, staju, svinjac i kokošinjac. Kada je 1871. došlo do preustroja(više nema dvojnog sustava: podjele na trivijalne( njemačke) i narodne elementarne škole), ne postoje više školski savjetnici nego zemaljski školski nadzornici, djeca su obavezna polaziti školu od 7. do 13. godine i to 6 godina svagdanju i 1 opetovnicu.Djeca prve i druge godine idu u I. razred, , treće u II., četvrte u III. , a pete i šeste u IV., a nastava se u školama, gdje je bilo do 50 učenika i gdje nisu bile velike udaljenosti, odvijala dvokratno. Novi školski zakon je donesen 31. listopada 1888., a određuje da svagdanja škola ima 5 razeda, i to za 4. razred dvije godine;opetovnica traje 2 ili 3 godine i ima 3 tečaja. Za upravu škola su ustanovljeni općinski školski odbori za svaku školu; za sve učitelje je ustanovljena jednaka temeljna plaća od 400 forinti.Dokinuto je učenje njemačkog jezika u pučkim školama. Gradnja nove školske zgrade je počela u srpnju 1893. godine, a dovršena polovicom listopada iste godine. Zadnje godine 19. stoljeća školu je pohađalo 76 učenika.Tijekom 1. svjetskog rata nastava se uglavnom odvijala uz dosta izostanaka, a 1918. ukupno je bilo 105 učenika. Rješenjem Ministarstva Prosvjete Kraljevine SHS od 19. prosinca 1927. br.72529-1.927 proširena je škola na dvorazrednu te je uvedena poludnevna obuka. Početkom 1930. uvode se pojmovi niža( 1.-4. razreda) i viša osnovna škola, a 1935. škola broji 87 učenika koje obučavaju dvije učiteljice.Školu je 1938. posjetio nadbiskup Alojzije Stepinac.Nastava se u školi tijekom 2. svjetskog rata odvija uz manje prekide. Do kraja školske godine ostaje samo jedna učiteljica jer učitelj odlazi u pričuvnu hrvatsku vojsku. Učenika je 118, ali 10 ih uopće ne dolazi na nastavu. Početkom 1945. u školi se nastanjuje njemačka vojska te se prekida polazak nastave.Šesti razred u školi je otvoren školske 1947./1948. Učenički tamburaški zbor osniva učitelj Ivan Ferić 1949.Od 1952. učenici koji su uspješno završili 4. razred u Banovcima i Kutima dolaze u Bebrinu u 5.razred gdje se provodi predmetna nastava. Školske godine 1955./56. uvodi se i 8. razred.Od 1954. u 7. i 8. razredu predaju se predmeti: hrvatski ili srpski jezik, njemački jezik, upoznavanje prirode i društva, povijest, zemljopis, matematika, ručni rad i domaćinstvo, crtanje, pjevanje, fizički odgoj, a u 8. i osnovne društvenog i moralnog odgoja. Godine 1962./63. školi se pripajaju viši razredi (od 5. do 8.) iz Kaniže, Šumeća, Zbjega, time škola u Bebrini postaje centralna za 7 sela (u to vrijeme ju pohađaju i djeca iz Dubočca, Banovaca i Stupničkih Kuta). U selo je, a time i u školu, 1966. stigla električna energija.Nastava se održavala na dva mjesta: u staroj školi i u zgradi doma. Krajem 60-tih škola broji 610 učenika. Nastava se odvija u dvije smjene , a tijekom 1969. je u domu dograđena jedna prostorija koja služi kao prihvatna za učenike druge smjene te su obje zgrade obnovljene.Do 1973. je u školu uvedena i tekuća voda te su uređene sanitarije. Napokon je 1971. godine riješeno pitanje prijevoza učenika te je uspostavljen autobusni prijevoz kojim se voze i nastavnici koji putuju iz Broda. Nastava se u staroj školi organizira u 3 smjene, a prostorije su nefunkcionalne i nemaju odgovarajućih kabineta.Učenička kuhinja se otvara 1976., a školske 1976./1977. škola uzima ime „narodnog učitelja“ Franje Marinića.
Sjedišta:	Bebrina
Djelatnost:	Osnovno obrazovanje djece od 7 do 15 godina.