ARHiNET - Narodna glazba Vela Luka

Naziv:	Narodna glazba Vela Luka
Vrsta entiteta:	pravna osoba
Razdoblje:	1893 -
Aktivnost:	Stvaratelj i dalje djeluje

Povijest:	Narodna glazba Vela Luka je osnovana 1893. kao prvo kulturno-umjetničko društvo u mjestu. Prvi kapelnik je bio Nikola Furlani, rodom Labinjanin, kojega je naslijedio njegov sin Ernesto (1903.-1907.). Kratko vrijeme je kapelnikom bio i Slavomir Grančarić, a potom slijedi Eduard Sanitrag (1910.-1923.), rodom Čeh. Prvi domaći kapelnici bili su Nini Joković (1924.-1927.) i Nikola Mirošević Ševe (1927.-1929.). Od 1923. u mjestu djeluje i Sokolska glazba unutar mjesnog Sokolskog društva (kapelnici: Lovre Dragojević Strce 1928.-1931., Nikola Gugić 1931-1934., Nikola Mirošević Ševe 1934.-1935. i Petar Žuvela Antica 1935.-1940.) Uspostavom diktature 1929. zabranjeno je njeno djelovanje zbog antirežimskog stava i jakog utjecaja HSS-ovaca i komunista u njenim redovima. Razlog je ležao i u lošim odnosima sa Sokolskim društvom, odnosno Sokolskom glazbom. Nakon ponovne uspostave Narodne glazbe 1929., društvo je kratko djelovalo do 1932. kada je raspušteno, a imovina i inventar su predani Sokolskom društvu. Nakon zatopljavanja političke situacije, 1937. je formirana Hrvatska narodna glazba s kapelnikom Ninom Jokovićem (1937.-1941.) kao sljedbenik Narodne glazbe, a s povraćenim inventarom i imovinom. To razdoblje do početka II. svjetskog rata obilježile su jake napetosti i na glazbenom polju mjesta; djeluju tri glazbe – Hrvatska narodna, Sokolska i Križarska, svaka iz svog političkog rakursa. Nakon svršetka II. svjetskog rata (koncem 1945.) obnovljena je samo Narodna glazba, odnosno, glazbari, imovina i inventar tri glazbe je ujedinjen u jedinstveno društvo, i do danas kao takvo djeluje. U poslijeratnom razdoblju glazbu predvode kapelnici Petar Žuvela Antica (1946.-1969.), Mirko Stipković (1969.-1978.), Tonko Maričić (1978.-1983.) i drugi.
Sjedišta:	Vela Luka (o. Korčula)
Djelatnost:	Umjetničko djelovanje, uvježbavanje mladih glazbara, pripreme za javne nastupe, promenadne, obljetničke i blagdanske koncerte, nastupi prigodom ispraćaja pokojnika.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Radom društva upravljao je Upravni odbor. Čine ga predsjednik, potpredsjednik, tajnik, blagajnik, arhivar, kapelnik i drugi odbornici.Predsjednik društva zastupa društvo, sazivlje i ravna sjednicama Upravnog odbora. Godine 1983. Upravni odbor nominalno mijenja naziv u Predsjedništvo i dobija nešto šira ovlaštenja upravljanja (u pogledu raspolaganja s novcima). No, i dalje se koristio naziv Uprava ili Upravni odbor, koji se počeo isključivo koristiti u drugoj polovici 1980-tih. Članove Upravnog odbora je birala (Glavna) Skupština svih članova društva, koja je i vrhovni organ društva, a može biti redovna ili izvanredna. Upravni odbor se nazivao i Izvršni odbor ili samo Uprava. Kapelnika je birala skupština, a podučavao je i rukovodio sviranjem te dirigirao i predvodio na nastupima. Riječ je o najeksponiranijoj funkciji ovog društva. Blagajnik je vodio knjige blagajne, prikupljao i izdavao novac, dok je arhivar vodio brigu o notnoj arhivi i uopće društvenoj imovini. Kapobanda se javlja 1945. i 1950-tih. U austrougarskom i međuratnom razdoblju djeluju Časni sud (ili Sud časti) za rješavanje sporova među članovima i revizori za pregled završnih računa. Nadzorni odbor je bio zadužen za redovni nadzor nad djelovanjem društva i Upravnog odbora, žalbe pojedinih članova odnosno nadomješta djelovanje Časnog suda i revizora iz prijašnjeg razdoblja. Poslije 1940. ukida se Nadzorni odbor i vraća se djelovanje Časnog suda i revizora. Institut Nadzornog odbora vraća se Pravilnikom iz 1972., a 1983. mijenja naziv u Odbor samoupravne kontrole. Iako su postojale i prije, djelovanje pojedinih sekcija reguliraju tek Pravila iz 1972. U sklopu društva djelovale su Diletantska, Prosvjetno-kulturna, zborska, tamburaška, folklorna, Sekcija za maškarade i animacije te pojedine klape, a predvodili su ih zasebni pročelnici. U pojedinim razdobljima formirali su se i pojedini odbori, kao Odbor zaprocjenjivanje rada i predavanja (austrougarsko razdoblje) i Diletantski odbor (1939.).

Napomena o vezama:

Nije poznato da li je društvo bilo članom kakve strukovne udruge do sredine 20. st. Godine 1946. društvo se učlanilo u Savez muzičkih društava Hrvatske, što će obnoviti 1957. Od 1948. pa sve do 1955. društvo je bilo članom Saveza kotarskih kulturno-prosvjetnih društava Korčula. Godine 1954. društvo se učlanilo u Savez kulturno-prosvjetnih radnika Hrvatske. Važne veze su s lokalnim upravnim vlastima kao najvećim financijerima aktivnosti društva. Krajem 19. i početkom 20. st. rad društva su podupirali i Župa sv. Josipa te Bratovština sv. Josipa.

Arhivsko gradivo:

1. fond/ HR-DADU-SCKL-677 Narodna glazba Vela Luka (stvaratelj)

Literatura:

Tonko Barčot. 70 godina nastupa 'Hrvatske narodne glazbe', .str. 95-96
Franko Oreb. Giuseppe Verdi u Veloj Luci – prigodni zapis u povodu 200. obljetnice rođenja Giuseppea Verdija i 120. godišnjice osnutka 'Velolučke glazbe', .str. 69-72
Miloš Tasovac. Koncertna djelatnost i suvremeni smjer u Narodnoj glazbi Vela Luka u vremenu 1980.-1993. godine, Luško libro 10. .str. 70-75
Franko Oreb. Narodna glazba Vela Luka 1893-1983, Narodna glazba Vela Luka.
Miloš Tasovac. Odgovor Miloša Tasovca, Luško libro 12. .str. 163-164
Franko Mirošević. Prilozi za povijest Vele Luke 1929.-1935., Luško libro 14. .str. 78-99
Petar Prizmić. Reagiranje na tekst u Luškom libru, .str. 159
Janes Vlašić. Stota obljetnica Narodne glazbe u Veloj Luci, .str. 135-136
Sreten Žuvela. U povodu 110-godišnjice Narodne glazbe Vela Luka, .str. 67-69
Tonko Barčot (pr.). Zapisi Danijela Kneževića, Općina Vela Luka. .str. 30, 32-33, 54, 59-61, 66-67, 81, 89, 120, 145, 157

Identifikator:	HR-DADU-SCKL/S - 29113
Pravila ili propisi:	ISAAR(CPF) Međunarodni standard arhivističkog normiranog zapisa za pravne i fizičke osobe i obitelji, 1. izdanje, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 1999.
Podrobnost:	djelomičan
Jezik opisa:	hrvatski
Pismo opisa:	latinica