ARHiNET - Poglavarstvo slobodnog i kraljevskog povlaštenoga trgovišta Krapina

Povijest:

Kraljevski posjed Krapina prvi se put spominje u ispravi Bele III. kojom se zagrebačkom biskupu Dominiku i njegovim nasljednicima dodjeljuje desetina. Krapina dolazi u ruke Hermana Celjskog 1397. godine, a nakon smrti posljednjeg Celjskog, Urliha, 1456. godine, često mijenja gospodare. Podno grada razvilo se trgovište kojem je kralj Ludovik I. 1347. podijelio povlasticu slobodnog trgovišta. Tom su povlasticom stanovnici dobili pravo izbora svog suca koji je obnašao svu izvršnu vlast, ali je njegova sudska vlast bila ograničena, jer je upravitelj krapinske tvrđe (kaštelan) sudio u trima vrstama parnica: parnice zbog krađe, zbog nasilja i zbog proljevanja krvi. Stanovnicima su bila zajamčena osobna prava (mogli su slobodno raspolagati svojom imovinom), s time da su, prilikom prodaje nekretnina, građani morali kaštelanu dati jedno govedo. Svaki stanovnik koji je imao više od tri jutra zemlje, morao mu je dvaput godišnje platiti 50 denara. Trgovište je, kao zajedničku daću, davalo naturalna podavanja: dvije zalaznine godišnje i primanje gospodara na ručak ili večeru. Herman Celjski je 1418. darovao je povlasticu održavanja godišnjeg sajma prve nedjelje nakon Miholja. Nakon izumruća Celjskih, Krapina je došla u posjed bana Jana Vitovca 1456. godine. Nakon što su se njegovi sinovi odmetnuli od kralja Matije Korvina, kralj im je oduzeo posjede i Krapina je vraćena u kraljevski posjed 1486. i kasnije je darovana Ivanišu Korvinu. Matija Korvin je 1489. dao Krapini novu sajamsku povlasticu, po kojoj je trgovište dobilo pravo održavanja dva godišnja sajma: o sv. Florijanu i o sv. Ladislavu. Početkom 16. st. vlasnici Krapine postaju Petar Keglević i Mihovil Imreffy, a nakon što je Kegleviću vladar 1546. oduzeo posjede, krapinski posjed u zakup dobiva Luka Sekelj. Nakon što je vladar Kegleviću vratio posjede 1547., došlo je do sukoba između Keglevića i Sekelja, ali i feudalnih gospodara i građana, iako su i Petar Keglević 1534., i Luka Sekelj 1547. potvrdili povlastice trgovišta. Tako se krapinska općina žalila kralju 1589. da feudalni gospodari ne poštuju njezine povlastice i da njihovi službenici napadaju na trgovište, zatvaraju građane, otimaju vino, te da su počeli ometati gradske sajmove. Feudalci su pak odgovorili vladaru da postupaju s građanima Krapine kao sa svojim podložnicima prema zakonu, jer su građani Krapine njihovi podložnici. Sukobi koji su se protegnuli i u 17. st., pokušalo je riješiti kraljevo povjerenstvo 1627., na čijem se čelu nalazio palatin Nikola Eszterhazy. Prema njegovoj regulaciji, feudalcima je bilo zabranjeno nametati građanima nove terete, a građani su feudalcima bili dužni davati gornicu, plaćati novčane daće dvaput godišnje, a za sva druga podavanja bili su dužni platiti 200 rajnskih forinti godišnje. Povjerenstvo je također trgovištu potvrdilo pravo održavanja sajmova i vinotočja, koje su sebi prisvajali feudalci, ali se nije bavila pitanjima koja su se ticala sudstva i međa. Međutim, osporavanja su se i dalje nastavila. To je dovelo do istrage novog povjerenstva 1641. godine, kojeg su činili podban Tomo Mikulić i zagrebački biskup Benedikt Vinković. Sudska je vlast tada podijeljena između tri institucije: vlastelinstva - koje je sudilo, uz nazočnost županijskog suca i prisežnika, u tužbama protiv cijele općine; županija - parnice građana protiv plemića te sve kriminalne parnice u trgovištu; gradski sud - individualne parnice između građana te građana i plemića. Žalbe su se upućivale na županijski sud, a zatim na sud kraljevske kurije. Ostale odredbe, osim one o vinotočju, bile su preuzete iz Eszterhazyjevog povjerenstva. U 18. st. dolazi do smirivanja odnosa između građana i feudalaca. U tom je razdoblju došlo do sukoba unutar općinske vlasti, koju su monopolizirale pojedine bogate obitelji. Zbog tih je sporova Sabor izabrao povjerenstvo na čijem je čelu bio podžupan Varaždinske županije Ivan Raffay 1753. Povjerenstvo je izradilo statut koji je propisivao financijsko poslovanje općine. Prema tim odredbama blagajnika, koji je pobirao građanske prihode, birala je jednom godišnje krapinska skupština. U gradsku blagajnu ulazio je prihod od sajmova, parnica i određenih pristojbi. Ovlasti poglavarstva bile su ograničena u korist gradske skupštine. Unatoč otporu općine, Varaždinska je županija 1772. donijela općinski statut. Tako je skupština imala 25 prisežnika koji su predstavljali izborno tijelo za magistrat. Izbore za magistrat provodio je predstavnik Varaždinske županije koji je odabirao kandidate za suca i šestoricu senatora, pri čemu je funkcija senatora bila doživotna. Taj je statut, uz neke izmjene, uveden 1798. godine.

Sjedišta:

Krapina (1347 - 1850)