ARHiNET - Vlada za Dalmaciju (Zadar)

Povijest:	Dana 26. travnja 1915. potpisan je tajni ugovor u Londonu (Londonski sporazum) kojim su sile Antante obećale Italiji da će za ulazak u rat na strani sila Antante dobiti Trentin, Tirol, Trst, Goricu, Gradišku, Istru (do Kvarnera), otok Cres i Lošinj, veći dio srednje Dalmacije i dalmatinskih otoka. Italiji je obećan i dio Albanije, otočje Dodekaneza te dio njemačkih kolonija u Africi. Nakon potpisa ugovora Italija je otkazala svoje sudjelovanje u Trojnome savezu i temeljem čl. 6. Londonskoga sporazuma u svibnju 1915. objavila rat Austro-Ugarskoj. Početkom studenoga 1918. Italija je u ime Antante započela okupaciju onoga dijela Dalmacije koji joj je trebao pripasti prema članu 6. Londonsksoga sporazuma i u njemu ostala sve do 1921. odnosno 1923. godine. Talijanski razarači „Po“ i „Pa“ ušli su u višku luku 2. studenoga 1918. Dva dana kasnije uplovila je talijanska torpiljerka „55 AS“ u Zadar. Uslijedilo je uplovljavanje talijanskih ratnih brodova u Šibenik, na Lastovo, Vis, Korčulu, Mljet, Murter, Tijesno i Zlarin. I prije no što su započeli mirovni pregovori talijanska vojska okupirala je cijelu Dalmaciju. Viceadmiral Enrico Millo stiže u Zadar i u ime sila Antante i SAD prima predstavnike vlasti i obaviještava ih da je Dalmacija okupirana do konačne odluke o njenoj sudbini što će se utvrditi na mirovnoj konferenciji. Diljem Dalmacije šire se prosvjedi protiv nasilne okupacije. Izuzetak je bio Zadar gdje su talijanaši na čelu s gradonačelnikom Luigi Zilliotom oduševljeno prihvatili dolazak Talijana. Dana 27. prosinca 1918. vice admiral Enrico Millo donosi odredbu o ustroju okupacijske uprave u Zadru pod imenom Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju (Governatorato della Dalmazia e delle Isole Dalmate e Curzolane). E. Millo je imenovan vojnim i civilnim zapovjednikom. Tijekom 1919. godine uprava je izdvojena ispod vojnih vlasti i predana građanskim povjerenicima. U Zadru se osniva državna i financijska prokura, Civilni komesarijat, Vrhovna vojna komanda, Uredi policije u Zadru i Šibeniku te uredi financijske policije (Comando R. Guardia di Finanza). Uspostavlja se poseban Ured za školstvo (Ufficio scolastico). Takva okupacijska vlast obuhvaćala je teritorij Sjeverne Damacije do rta Planke i sve dalmatinske otoke osim Brača i Šolte. Dana 12. studenoga 1920. potpisivanjem ugovora u Rapallu (Rapalski ugovor) utvrđene su granice između Kraljevine SHS i Italije na očitu korist Italije. Osim Trsta, Gorice, Gradiške i dijela Kranjske, Italiji je pripala Istra (bez općine Kastav). Italiji su priključeni i otoci Cres i Lošinj te Lastovo i Palagruža s pripadnim otocima. Od Rijeke je stvorena nezavisna država koja obuhvaća grad Rijeku, riječki kotar te mali dio Istre na zapadu riječkog kotara, tako da Kraljevina Italija ima izravnu kopnenu vezu s novom Riječkom državom (čl. 4). Člankom 2. sastavnim dijelom Kraljevine Italije priznaje se Zadar s poreznim općinama grad i općina Zadar, te dijelovi poreznih općina Arbanasi, Crno, Bokanjac i Diklo.
Djelatnost:	Vlada se ima brinuti za dobro obavljanje svih građanskih službi, kako namjesničkih tako i lokalnih, i za održavanje javnoga reda, a u slučaju potrebe poduzimat će neophodne mjere koje će izvršavati pojedine službe.
Opći kontekst:	Nakon Rapalskog ugovora 12. studenoga 1920. godine započinje proces potpunoga uklapanja područja u talijanski upravni sustav. Kraljevskim dekretom br. 1788. od 17. prosinca 1920. ukida se Vlada za Dalmaciju i korčulanske otoke (Governatorato della Dalmazia e delle isole Dalmate e Corzolane), a ustanovljuje Građansko povjerenstvo za Zadar i okupiranu Dalmaciju (Commessariato Civile di Zara e della Dalmazia occupata del R. Esercito).