ARHiNET - Poddelegacija Korčula

Napomena o osnivanju:	Novo uređenje sudstva u Dalmaciji uvedeno je Napoleonovim dekretom od 4. rujna 1806. godine i Pravilnikom generalnog providura Dandola od 27. listopada, a stupili su na snagu 1. siječnja 1807. Nakon Schönbrunskog mira 14. listopada 1809. nastupa drugo razdoblje francuske uprave u Dalmaciji. Napoleon osniva „Kraljevstvo ilirskih provincija“ sa sjedištem u Ljubljani. Napoleonovim dekretom od 15. travnja 1811.Ilirske provincije se dijele na 6 građanskih i jednu vojnu provinciju među kojima se nalaze pokrajine Dalmacija i Dubrovnik (u sastav ulazi Boka kotorska i Korčula).
Povijest:	Vincenzo Dandolo, prvi francuski generalni providur Dalmacije, 26. studenoga 1806. izdaje naredbu, koja se počinje primjenjivati od 1. siječnja 1807. godine, a odnosi se na ustrojstvo upravnih organa i teritorijalnu podjelu Dalmacije.Kraljevska poddelegacija vlade Korčula počinje djelovati 1. siječnja 1807. godine i predstavlja glavni upravni organ za 5 985 stanovnika. Za pravilno odvijanje uprave u pokrajini, Dandolo je u Zadru izdao uputstva 26. studenoga 1806. godine, za delegate i poddelegate „Istruzioni pei Delegati e Vice-Delegati governativi della Dalmazia“ u kojima se precizno opisuju zadatci koje delegati i vicedelegati moraju obavljati. Napoleonovim dekretom od 15. travnja 1811. Ilirske provincije se dijele na 6 građanskih i jednu vojnu provinciju među kojima se nalaze pokrajine Dalmacija i Dubrovnik (u sastav ulazi Boka kotorska i Korčula). Dakle Korčula istupa iz makarskog okruga i prelazi u pokrajinu Dubrovnik. Pokrajine se dijele na okruge, kotare i općine. Teritorijalna podjela Dalmacije provedena je 31. listopada 1811. i tada je osnovano 5 okruga, 15 kotara i 85 općina. Na čelo Dalmacije dolazi intendant, kotari postaju teritorijalne jedinice, dok općinama (ovisno o broju stanovnika) upravlja gradonačelnik ili načelnik. Istim zakonom sa svojim radom prestaju poddelegacije u središtima kotara, te kotari postaju manje teritorijalne jedinice kojima upravljaju gradonačelnici ili načelnici. U središtima okruga ukidaju se delegacije te njihove funkcije preuzimaju poddelegati. Ustroj novih tijela vlasti kao i teritorijalna podjela tekla je sporo i neujednačeno te se tako ustalila tek tijekom 1812. godine.
Sjedišta:	Korčula (1807 - 1812)
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Dubrovačko područje nije bilo uključeno u Dandolovu Dalmaciju nego je Ivan Dominik Garagnin bio izravno podređen podkralju Eugenu u Milanu. Na čelo Glavne uprave, sa središnjim uredima i sudovima, bio je civilni upravitelj, kasnije intendant. Glavna uprava traje tijekom 1809. i dijelom 1810. godine, jer je ustroj pokrajina kasnio. Dekretom od 15. travnja 1811. dubrovačko područje s Bokom i Korčulom uspostavljeno je kao jedna od sedam pokrajina, na čelu s intendantom. Iz pokrajine Dalmacije, i to iz makarskog kotara, izdvojena je Korčula i pridružena je pokrajini Dubrovnik. Dubrovačku pokrajinu sačinjavali su područje Dubrovačke Republike, područje Boke kotorske i otok Korčula. Pokrajina Dubrovnik se dijelila na tri okruga (distretto) - Dubrovnik, Kotor i Korčula te na deset kotara (cantoni). Okrug Dubrovnik obuhvaćao je kantone (Dubrovnik, Cavtat, Mljet, Slano, Pelješac i Lastovo). Okrug Kotor obuhvaćao kantone Kotor, Herceg Novi i Budvu. Okrug Korčula s 5 985 stanovnika obuhvaća kotar Korčulu s četiri općine i to Korčulu, Blato, Smokvicu i Račice. Na čelu okruga stoji poddelegat, a općinama s manje od 2 400 stanovnika upravlja sindik (sindaco), a većima načelnik (podestà). Načelnici su upravljali općinama Korčula i Blato, a sindik u Smokvici i Račicama. U svakom okrugu postoji mirovni sudac (giudice di pace), uz dva zamjenika i jednog kancelara. Korčulanskim okrugom upravlja poddelegat druge klase. Prvi poddelegat bio je Andrea Vechietti a zatim slijedi Biagio Caboga. Mirovni sudac imao je sjedište u Korčuli.