ARHiNET - Kraljevska delegacija Vlade Zadar(Zadar)

Povijest:	Mirom u Bratislavi (Požunu) 26.prosinca 1805. godine Austrija je bila primorana odreći se Dalmacije u korist Francuza. Pod francuskom vlašću Dalmacija je prošla kroz dva razdoblja svog državnog razvitka: u prvom od 1806. do 1809. Dalmacija je pokrajina u sastavu francuske Kraljevine Italije, a u razdoblju od 1809. do 1813. ona čini dvije od sedam Ilirskih Pokrajina. Vincenzo Dandolo, prvi francuski generalni providur Dalmacije, 26. studenog 1806. izdaje naredbu koja se počinje primjenjivati od 1. siječnja 1807. Ta se odredba odnosi na ustrojstvo upravnih tijela i teritorijalnu podjelu Dalmacije. Glavnu upravu sačinjavaju Generalni providur, Pokrajinska vlada i Opće vijeće Dalmacije. Lokalna uprava se dijeli na 4 okruga (distretti): Zadar, Šibenik, Split i Makarska; okruzi se dijele na 17 kotareva (cantoni), a oni na 25 općina (comuni). Na čelu pokrajine stajao je generalni providur, kao vrhovni rukovoditelj građanske vlasti. U svakome okrugu Vladu predstavlja delegat, a na čelu kotareva su poddelegati, koji su predstavljali delegate i upravljali po njihovim uputama. Na čelu općina bio je načelnik. Na osnovi Napoleonovog dekreta od 4. rujna 1806. i Dandolovog "Pravilnika o ustroju upravne i sudbene vlasti" od 26. studenoga 1806. godine izdao je uputstva za delegate i poddelegate u kojima se opisuju zadaci koje delegati moraju obavljati i način rada. Prema navedenom pravilniku mrežu sudova u Dalmaciji čine Pomirbeni sudovi (Giudici di pace). Ustanovljeno je ukupno 22 suda koji sude u građanskim i kaznenim predmetima, zatim dva prvostupanjska suda (Tribunale di prima instanza) u Zadru i Splitu; Prizivni sud (Corte d'apello) sa sjedištem u Zadru; Revizijski sud (Tribunale di casasazione) sa sjedištem u Milanu i Trgovački sudovi (Tribunale di commercio). Napoleon 15. travnja 1811. donosi dekret o organizaciji Ilirije (Décret imperial sur l'organisation de l'Illyrie) kojim se mijenja administrativno ustrojstvo Dalmacije. Na čelu uprave je intendant, ukidaju se delegacije kao upravno tijelo te na čelo okruga dolazi poddelegat koji preuzima sve poslove i nadležnosti bivšega delegata. Poddelegacija tako postaje pravni sljednik delegacije. Ovim novim ustrojem kotarevi postaju samo teritorijalne jedinice, dok općinama (ovisno o broju stanovnika) upravlja gradonačelnik uz 5 vijećnika ili sindika sa zamjenicima. Ustroj novih tijela vlasti kao i teritorijalna podjela tekla je sporo i neujednačeno tako da se ustalila tek tijekom 1812.
Sjedišta:	Zadar
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Krajem 1806. Dandolo je izvršio reorganizaciju uprave i podijelio Dalmaciju na okružja, kotare i općine. U svakome okružju postavio je delegata koji je predsavljao Vladu. U kotarima postavljeni su vice-delegati, koji su predstavljali delegate i upravljali po njegovim uputama. Pokrajina Dalmacija u vrijeme pripadnosti Kraljevstvu Italije sastojala od četiri okruga: Zadra, Šibenika, Splita i Makarske. Delegacija u Zadru obuhvaćala je kotare Zadar s Ninom i Obrovcem, te otoke Krk, Cres, Lošinj, Rab i Pag. Sjedište delegata bilo je u Zadru. Dekretom o organizaciji Ilirije (Décret imperial sur l’organisation de l’Illyrie) od 15. travnja 1811. godine okrug Zadar sastojao se od kantona Zadar s 49 783 stanovnika, Krk s 9830, Cres s 7426, Mali Lošinj s 4360, Rab s 3524 i Pag s 3027 stanovnika.