ARHiNET - Obitelj Addobati

Povijest:	Obitelj Addobbati doselila se u Dalmaciju početkom 18. stoljeća iz grada Bergama tragom mnogih obitelji koje su se iz tog grada preselile u Zadar i Dalmaciju. Obitelj je primljena u plemstvo grada Nina 1804. godine. U zadarskim matičnim knjigama prvi put se pojavljuju 1730. kad se bilježi vjenčanje Daniela Addobbatija i Margarite Lanfranchi. Naredne 1731. godine bilježe se čak dva rođenja: Zuanne Addobbatija od oca Lorenza i majke Anzole Plavino i Francesca Zuannne Addobbatija od oca Daniela i majke Margarite Lanfranchi. U Zadar se doselila velika obiteljska zajednica, a jedna obitelj Addobbati iz Bergama pojavila se u turanjskim maticama 1728.
Sjedišta:	Zadar (18. stoljeće - 20. stoljeće)
Djelatnost:	Pravnici.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Luigi Addobbati, najstariji član obitelji čiji se dokumenti pojavljuju u fondu rođen je u braku Daniela Addobbatija i Margarite Lanfranchi. Bio je pravnik po struci, a 1789. obavljao funkciju javnog pravobranitelja (causidico) i 1792. justicijera (giustizier). Zajedno s braćom Salustijem i Don Giovannijem 1792. je zatražio primanje u Plemićko vijeće grada Nina, koje se u spisima ninske komune nalazi registrirano slijedeće 1793. Imao je troje djece Pietra, Vincenza i Margaritu u braku sa Maddalenom Canona. Pietro Addobbati, sin Luigija umro je 1832. u 63. godini što posredno znači da je godina njegovog rođenja 1769. Dana 16. listopada 1786. od biskupa hvarskog i bračkog Ivana Dominika Stratika dobiva titule «Miles auratea militiae» i «Miles eques et comes lateranensis». Godine 1817. tražio je i dobio dozvolu od C. K. Vlade za Dalmaciju da se služi tim naslovima iako je u spisu na više mjesta pergamena kojom to dokazuje ocijenjena kao vrlo sumnjiva. Nije bio oženjen. Od siječnja 1798. do lipnja 1799. djeluje kao sudac prisjednik na Prvostupanjskom sudu u Zadru. Nakon razrješenja obavljao je samostalnu odvjetničku praksu. Dugi niz godina je član općinske uprave, 1807. generalni providur Vincenzo Dandolo imenovao ga je pravobraniteljem zatvorenika, bio je član Komisije za javnu dobrotvornost, Bolničke komisije i Poljoprivredno ekonomske akademije. Godine 1812 imenovan je sucem zamjenikom na Apelacijskom sudu u Zadru što je bila funkcija bez naknade. Petar i njegov brat Vincenzo primljeni su u Plemićko vijeće grada Nina 1804. Godine 1817. zatražili su od Heraldičke komisije pri C. K. Vladi u Zadru potvrdu plemićkog naslova, ali njihovom traženju nije udovoljeno. Vincenzo Addobbati, mlađi brat Pietrov, rođen je 24. ožujka 1781. Oženio se za Vincenzu Coltelli. U tom braku rodio mu se sin Pietro Paolo i kćer Anna. Na osnovu jednog dokumenta iz ovog fonda, u kojem stoji da su gospođu Vittoriu Donà iz Nina zastupala braća Pietro Vincenzo Addobbati , zaključujemo da je i on, poput oca i brata bio pravnik. Pietro Paolo Addobbati bio je komputist u Pokrajinskom računovodstvu u Zadru. Imao je sina Simeona. Simeone Gilberto Addobbati je bio u vojnoj službi. Umirovljen je kao poručnik – maršal (tenentemaresciallo). U braku sa Elisom Luxardo nije imao djece. Na njegovoj osmrtnici od 21. lipnja 1926. na popisu ožalošćenih uz ženu Elisu, potpisan je nećak liječnik Pietro Addobbati, šurjak Michelangelo Luxardo, sestra Anna te stric ili ujak Mariano Rovaro- Brizzi. Simeone je posljednji član obitelji Addobbati čiji se dokumenti pojavljuju u fondu DAZD. Članovi obitelji Addobbati djeluju u Zadru do drugog svjetskog rata i obavljaju visoke funkcije. Njeni članovi istaknute su osobe autonomističkog pokreta u drugoj polovice XIX st. u Zadru, za razliku od Addobbatijevih u Makarskoj koji su bili prohrvatski orjentirani.