ARHiNET - Generalno providurstvo Dalmacije (Zadar)

Napomena o osnivanju:	Dandolo je 12. srpnja 1806. izdao Naredbu o ustroju Glavnog providurstva (Provvedotoria generale) sa sjedištem u Zadru.
Povijest:	Dana 28. travnja 1806. dekretom vicekralja Kraljevstva Italije imenovan je Vincenzo Dandolo generalnim providurom Dalmacije. Iste godine, 12. lipnja, carskim dekretom general Auguste Marmont imenovan je vojnim zapovjednikom Dalmacije. Generalni providur je imao položaj prefekta francuskih departmana, pa je bio izvršitelj uredbi koje su stizale od viših vlasti. On je nadzirao i usklađivao rad cijele uprave te je u svojim rukama objedinjavao upravno-političku, gospodarsku i sudbenu vlast. Dandolo je 12. srpnja 1806. izdao Naredbu o ustroju Glavnog providurstva (Provvidotoria generale) sa sjedištem u Zadru. Središnja uprava (Provveditoria generale) dijelila se na 6 odjela: Pravosuđe, Javna uprava, Financije, Vojni poslovi, Javna nastava i Računovodstvo. Svaki odjel imao je pododjele. Dekretom o uređenju Dalmacije od 26. studenoga 1806. koji je trebao stupiti na snagu 1. siječnja 1807. izvršena je podjela sudbene i upravne vlasti. Dekretom od 26. studenoga 1806. uvedeno je Glavno vijeće (Consiglio generale) sa sjedištem u Zadru, a sastojalo se od 48 savjetnika biranih iz pojedinih mjesta razmjerno prema broju stanovnika. Vijeće se bira svake četiri godine tako da se svake godine mijenja četvrtina savjetnika. Vijeću predsjeda generalni providur, a generalni tajnik zadužen je za vođenje spisa. Vijeće raspravlja o potrebama pokrajine, predlaže granice nižih teritorijalnih upravnih jedinica. Vijeće se sastalo samo dva puta. Ono je bilo trebalo imati ulogu Dalmatinskoga sabora. Glavno tajništvo (Segretaria generale) bilo je svojevrsna izvršna vlast. Tako je krajem 1806. Dalmacija u upravnom pogledu bila sređena i ustrojena. Na čelu pokrajine stajao je generalni providur (Provveditor generale della Dalmazia. kao vrhovni rukovoditelj civilne vlasti.
Sjedišta:	Zadar
Djelatnost:	Odjel pravosuđa regulirao je ustroj sudova, vodio prepisku sa sudovima i braniteljima o stvarima koje se nisu ticale suđenja. Brinuo se da sudovi obavljaju svoje dužnosti u skladu s važećim propisima, nadzirao je rad notara i branitelja, politički nadzirao cijelu pokrajinu i rad policije. Odjel za javnu ili opću upravu bio je mjerodavan za gospodarska pitanja pokrajine. Dijelio se u pet pododjela: 1. upravno-gospodarski nadzor nad općinama, 2. crkvena pitanja, 3. javna pomoć i dobrotvorne ustanove, 4. javni radovi i 5. opća i javna bogatstva, kao što su poljoprivreda, trgovina i brodarstvo, luke, industrija, umjetnost i obrt, sajmovi i opskrba. Odjel za financije imao je 3 pododjela: 1. za izravne poreze (desetina i travarina), 2. za neizravne poreze (monopoli i carine) i 3. za poreze nekretnina. Odjel za vojne poslove bio je mjerodavan za vojna pitanja, smještaj vojske, transport, davanja pomoći oko predujma i rekvizicije. Bio je nadležan i za policiju («forza territoriale» )te novačenje vojnika i mornara. Odjel za prosvjetu ili javnu nastavu upravljao je osnovnim školama, gimnazijama i licejima, vodio brigu o muzejima, knjižnicama, kazalištu i predstavama, obavljao je cenzuru knjiga i tiska, brinuo se za redovito izlaženje Kraljskog dalmatina. Odjel Računovodstva nadzirao je prihode i rashode te rad Odjela za financije. Svi voditelji odjela bili su podređeni generalnom providuru.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Pod vrhovnom upravom stajala je cijela Dalmacija, koja je bila podijeljena na 4 okružja (distretti): zadarsko, šibensko, splitsko i makarsko. Na čelu okružja stajali su delegati (delegato governativo). Okružja su se dijelila na kotare (cantoni). Njih je bilo 17, a na čelu kotara stajao je poddedelegat (vice-delegato) Zadarski distrikt je imao 6 kotara (Zadar, Krk, Cres, Mali Lošinj, Rab i Pag), Šibenski distrikt je imao tri kotara/kantona (Šibenik, Skradin i Knin), Splitski distrikt je imao 5 kotara (Split, Trogir, Sinj, Brač i Hvar), Makarski distrikt je imao tri kotra (Makarska, Imotski i Korčula). Naredbom od 23. siječnja 1807. godine osnovana su još 2 kotara Omiš i Neretva. Kotari se dijele na općine (comuni), kojima je upravljala općinska uprava na čelu s načelnikom (podestà) Ukupno je bilo 25 općina. U središtima distrikata bilo je predviđeno Općinsko vijeće. Posebno tijelo vlasti u Dalmaciji bio je predstavnik Dalmacije u Milanu. On je bio u nekom smislu kao poslanik i zvao se residente. Tu je funkciju od 21. svibnja 1807. obnašao Krsto Stratico. Zadaća mu je bila u središnjoj upravi Kraljevstva Italije štititi probitke Dalmacije.
Opći kontekst:	Schönbrunskim mirom (14. studenoga 1809.) Dalmacija ulazi u sastav Ilirskih Pokrajina i izravno je podređena vrhovnom upravitelju (glavnom intendantu) u Ljubljani. Pod tom vrhovnom upravom stajala je cijela Dalmacija koja je bila podijeljena na četiri okružja (distretti): zadarsko, šibensko, splitsko i makarsko. Okružjima su upravljali delegati. Okružja pak dijele se na kotare (cantoni) kojima su upravljali vicedelegati, a kotari na općine kojima je upravljala općinska uprava (Amministrazione comunale) na čelu s načelnikom (podestà).