ARHiNET - Centralno prihvatilište za djecu (Zagreb)

Povijest:	Centralno prihvatilište za djecu osnovano je 1946. godine od strane Ministarstva socijalne politike kao prva i osnovna ustanova praktičnog rada na socijalnoj zaštiti djece. Ministarstvo socijalne politike je s danom 6. ožujka 1946. preuzelo zgradu Dječjeg doma Udruge hrvatskih učiteljica. U toj zgradi uredilo je Centralno prihvatilište za djecu.Na samom početku rada, u ožujku 1946., Prihvatilište se nazivalo Privremeno dječje prihvatilište. U Prihvatilište su dolazila djeca žrtve fašističkog terora, a u Prihvatilište bi došla radi liječničkog pregleda i liječenja, a ostala bi u Prihvatilištu do tri tjedna, a ako je potrebno i dulje. Kapacitet doma bio je 70 pitomaca i 15 osoblja. Odlukom ministra socijalne politike od 12. listopada 1946. broj 35103-VII-1946. na posjedu „Perjavica“ kod Vrapča, koji je bio dodijeljen tom ministarstvu, osnovan je dječji izolatorij „Perjavica“ kao filijalna ustanova Centralnog dječjeg prihvatilišta u Zagrebu, Kukuljevićeva 19. U tu ustanovu upućivala su se na oporavak ona djeca kojoj je bio potreban duži oporavak prije smještaja u dječje domove ili kolonije. Dječji izolatorij «Perjavica» već je početkom sljedeće godine potpao pod nadležnost Dječjeg prihvatilišta za trihofitičnu djecu koje se nalazilo u Radničkoj cesti 18, Zagreb. Danom 1. siječnja 1947. Dječji izolatorij «Perjavica» prenijet je na budžet izdataka Dječjeg prihvatilišta za trihofitičnu djecu. Od 1. siječnja 1947. to prihvatilište preuzelo je cjelokupnu brigu za uzdržavanje i neposredan nadzor nad radom ove ustanove, koja je od tada postala njegov sastavni dio. Sve do 31. listopada 1949. Centralno prihvatilište za djecu nalazilo se u Kukuljevićevoj ulici 19, a od tada u Radničkoj cesti 18 a. Od 1. studenog 1949. u Kukuljevićevoj ulici 19 djeluje Prihvatilište za trahomatoznu djecu. Upravitelj Prihvatilišta od 1. siječnja 1948. bio je Dragutin Markulin, koji je na to radno mjesto došao s mjesta upravitelja Prihvatilišta za trihotifičnu djecu. Prije njega upraviteljica je bila Vladić Jelka. U rujnu 1946. v.d. upravitelja je bio Veljko Narančić. Nakon Dragutina Markulina na radnom mjestu upravitelja bile su i druge osobe. Odgovorni nadzorni liječnik prihvatilišta bila je 1946. godine dr. Olga Bošnjaković. U 1952. godini Prihvatilište je ukinuto, a otvoreno u Savjetovalište za odgoj djece i omladine. Danom stupanja na snagu Uredbe o osnivanju Savjetovališta za odgoj djece i omladine, (NN 28/1952 od 26. lipnja 1952.) prestalo je poslovati Centralno prihvatilište za djecu u Zagrebu, a njegovo osoblje i sredstva preuzelo je Savjetovalište za odgoj djece i omladine.
Sjedišta:	Zagreb
Djelatnost:	Dječje prihvatilište je ustanova koja služi za prihvaćanje i privremeni smještaj djece kojoj je potrebna neposredna briga države, i za ispitivanje socijalno-ekonomskog, odgojnog i zdravstvenog stanja prihvaćene djece zaposlenih majki radi njihovog raspoređivanja u odgovarajuću vrstu dječjeg doma ili drugu ustanovu za socijalno - odgojnu ili zdravstvenu zaštitu djece. Svako dijete prije nego li je primljeno u dječji dom ili kolonizirano u obitelj, moralo je proći kroz Prihvatilište, u kojemu bi tri tjedna provelo u karanteni, kako bi se spriječilo da dalje prenese eventualnu zarazu. Dječje prihvatilište nije bilo samo zdravstvena karantenska stanica, nego i ustanova, koja je trebala temeljito upoznati sve fizičke i psihičke osobine djeteta, prikupiti sve njegove osobne i obiteljske podatke i sabrati podatke o socijalnim prilikama djeteta. Na osnovu ovih podataka trebala je uprava Prihvatilišta predložiti u kakvu bi ustanovu bilo najbolje smjestiti dijete, ili pak je li podesno za otvorenu ili zatvorenu zaštitu i sl. Radi toga je odgojno osoblje Prihvatilišta trebalo smatrati svojim prvotnim zadatkom pedagoško-psihološki rad s djecom za vrijeme njihova boravka u Prihvatilištu. O opažanjima su odgajatelji trebali voditi zabilježbe na osnovi posebnih pedagoško-psiholoških listova za opažanje djeteta, a također i svako dijete za vrijeme boravka u Prihvatilištu predvesti u stanicu za savjetovanje za izbor zvanja, gdje će se znanstvenim ispitivanjem utvrditi njegove psihičke sposobnosti. Djeci su se također u Prihvatilištu trebale ucijepiti neophodno potrebne kulturno–higijenske navike kao redovito pranje, održavanje osobne čistoće, upotreba zahoda, privikavanje na život u dječjoj zajednici itd., kao i dati im neki doživljajni sadržaj, razonoditi ih i olakšati im time dane boravka u prihvatilištu. Prema tome, postojala su dva glavna osnovna zadatka dječjeg prihvatilišta: 1. zdravstveni (njime rukovodi prema uputama nadzornog liječnika stručno zdravstveno osoblje) i 2. odgojni (za njega je potpuno odgovoran pedagog-upravitelj i podređeno mu stručno odgajalačko osoblje). Prema uputstvima za organizaciju i rad Ministarstva socijalne politike, Odjela socijalne zaštite i skrbi, nakon što bi dijete otišlo iz Prihvatilišta, trebalo je dobiti kao popratnicu točnu anamnezu liječnika s popratnim uputama kako postupati s djetetom s obzirom na njegovo zdravstveno stanje i fizičku kondiciju, kao i list pedagoško-psihičkih opažanja, koji je trebao uspostaviti pedagog –rukovodilac, a koji je trebao poslužiti kao direktiva za odgojni rad s djetetom.