ARHiNET - Okružni ured za osiguranje radnika Zagreb

Povijest:	Prvi je put zakonom regulirano obavezno osiguranje radnika za slučaj bolesti na području grada Zagreba zakonskim člankom XIV od 9. travnja 1891. o podupiranju obrtnih i tvorničkih namještenika u slučaju bolesti. Po ovom je zakonu osnovana u Zagrebu prva okružna blagajna. Započela je djelovati 28. kolovoza 1893. Ona je do 1895. imala djelokrug samo nad užim područjem grada Zagreba, da bi se od 1895. njezin djelokrug protegnuo na cijeli grad Zagreb i okolne kotare (Zagreb, Samobor, Stubica, Dugo Selo, Sv. Ivan Zelina i Velika Gorica). Nadzorna joj je oblast bila Gradsko poglavarstvo u Zagrebu kao obrtna oblast. Godine 1893. poprečni broj osiguranika zagrebačke okružne blagajne iznosio je 3089. Godine 1904. osnovana je privatno-društvena blagajna trgovačkog društva „Merkur“ u Zagrebu. Po zakonu iz 1891. zagrebačka je okružna blagajna radila sve do 1. srpnja 1909. Prosječno je godišnje imala 10 026 osiguranika. Dotadašnje zakonske ustanove koje su regulirale samo osiguranje za slučaj bolesti postale su nedovljne te je 1907. godine donesen novi zakonski članak XIX o osiguranju obrtnih i trgovačkih namještenika za slučaj bolesti i nezgode. Zakon, između ostalog, stvara i novu organizaciju osiguranja. Nosilac osiguranja postaje «zemaljska blagajna za potporu bolesnih radnika i za osiguranje proti nezgodama u Zagrebu, a okružne i poduzetničke blagajne su njezini organi. Za nadzor nad provedbom osiguranja osniva se «kr. zemaljski ured za osiguranje radnika u Zagrebu», koji je državna ustanova pod nadzorom bana kraljevine Hrvatske i Slavonije. Tako je provedena centralizacija osiguranja i stvoren jedan jaki nosilac osiguranja te su udareni temelji modernog radničkog osiguranja. Država je sudjelovala u osiguranja na taj način što je o svom trošku uzdržavala kr. zem. ured za osiguranje radnika i preko njega vršila nadzor nad ispravnom provedbom osiguranja. Zakon postavlja kao princip obavezno osiguranje za slučaj bolesti i poslovne nesreće, proširuje krug osiguranika, povećava i proširuje potpore u naravi i u novcu, uvodi udovičke i obiteljske rente, postavlja princip paritetnog zastupanja poslodavaca i osiguranika u samoupravama itd. Zakon je predviđao i posebno sudovanje za osiguranje putem sudova radničkog osiguranja. Zagrebačka je blagajna počevši od 1. srpnja 1909. poslovala po novom zakonu. Reorganizacija blagajni po novom zakonu tekla je dosta sporo i tek 1911. dolazi do nove arondacije zagrebačke okružne blagajne na kotareve: Čazma, Dvor, Hrvatska Kostajnica, Kutina, Petrinja i Sisak te na gradove Sisak i Petrinju, a od blagajne se odcijepio kotar Stubica, koji je pripao varaždinskoj blagajni. Ovo je isto područje koje će kasnije obuhvaćati Okružni ured za osiguranje radnika u Zagrebu, s time da mu je 1. srpnja 1928. vraćen kotar Stubica. Zagrebačka blagajna osnovala je svoje ispostave u Sisku i Petrinji, koje će kasnije djelovati i u sklopu Okružnog ureda za osiguranje radnika u Zagrebu, s time da je 1928. osnovana i ispostava u Samoboru. Godine 1911. zagrebačka blagajna imala je poprečno 16 214 osiguranika, dok se 1912. godine, nakon arondacije, taj broj popeo na 18 495. Nakon osnivanja Kraljevine SHS dalje se radi na organizaciji radničkog osiguranja. Zakon o osiguranju radnika od 14. svibnja 1922. koji je stupio na snagu 1. srpnja 1922. donosi jedinstveno socijalno zakonodavstvo na području cijele države. Zakon je predviđao obavezno osiguranje za slučaj bolesti, nesreće, iznemoglosti, starosti i smrti te određivao ostvarenje osiguranja za slučaj nezaposlenosti. U prvom razdoblju provodilo se samo osiguranje za slucaj bolesti i nesreće, dok je provedba ostalih osiguranja bila odgođena. Centralni organ socijalnog osiguranja po novom zakonu je bio «Središnji ured za osiguranje radnika u Zagrebu». Provedba zakona povjerena je okružnim uredima za osiguranje radnika. Za trgovački stalež su pored ovih zadržane njihove društvene blagajne, u sklopu Središnjeg ureda za osiguranje radnika, dok je osiguranje saobraćajnog osoblja i rudara ostalo izvan sklopa socijalnog osiguranja. Zagrebački okružni ured nije po novom zakonu teritorijalno proširen. Već u drugoj polovici 1922. iznosio je godišnji broj osiguranika 43 156, a krajem 1928. taj broj je bio preko 60 000. Od 1. ožujka 1928. Okružni ured za osiguranje radnika u Zagrebu posluje u prostorijama palače Središnjeg ureda za osiguranje radnika u Mihanovićevoj ulici 3. U toj zgradi Okružni ured imao je 1928. godine 18 soba za specijalističke ordinacije sa 7 odijeljenih čekaonica te s 8 otvorenih čekaonica i šest soba za ordinacije praktičnih liječnika s jednom velikom odijeljenom čekaonicom. Za saobraćaj s osiguranicima koji traže pomoć uređena je velika dvorana , gdje se posao odvijao na šalterima. Koristio je i određen broj soba za uredske prostorije. uz potpuno uređene i opremljene ordinacije, u toj se zgradi nalazio i röntgen institut, fizikalna terapija i internistički laboratorij, a ordinacije su snabdjevene svim potrebnim modernim liječničkim pomagalima. U gradu Zagrebu bio je 1928. na ovim polsovima zaposlen šef liječnik, 11 praktičnih liječnika i 21 liječnik specijalist, a za ostalo područje 22 praktična liječnika. Također je bio zaposlen i određen broj bolničara, sestara pomoćnica i liječničkih pomoćnika. Ti liječnici su na području grada Zagreba u 1928. godini izvršili 298 739 ordinacija, dok su izvan Zagreba imali 63 718 ordinacija u toj godini. Liječnička se pomoć pružala bolesnim ovlaštenicima u uredskim ambulantama ili u privatnim ordinacijama liječnika. U slučaju da bolesnici nisu mogli doći do liječnika zbog bolesti, liječnici su bili dužni posjetiti ih u njihovom stanu. Od 1927. ured je čak nabavio dva automobila za tu svrhu. Dana 1. srpnja 1922. Središnji ured za osiguranje radnika u Zagrebu postao je vlasnik Sanatorija Brestovec. To je bio prvi radnički sanatorij za liječenje tuberkuloze na cijelom slavenskom jugu. Okružni ured za osiguranje radnika u Zagrebu započeo je 1923. svoju akciju za podignuće prvog radničkog Obdaništa u Zagrebu. Gradnja i uređenje Obdaništa (u Jurkovićevoj ulici) dovršeno je 1927. godine, a prvi bolesnici primljeni su 2 svibnja 1927. na liječenje u Obdanište. Obdanište je bilo prva institucija takve vrste na cijelom slavenskom jugu. Radničko je osiguranje podignulo uz sanatorij Brestovac i sanatorije Klenovnik i Kasindo (kod Sarajeva). Zagrebački ured također je provodio i prosvjetnu i odgojnu akciju i to po svojim liječnicima u ordinacijama te u savjetovalištu za trudne žene i dojenčad, a naročito u svom Obdaništu. Priređivana su bila i razna predavanja, u radionicama, tvornicama i dr., a dijelili su se i poučni leci i brošure. U Mihanovićevoj ulici br. 3 u Zagrebu bila su sjedišta Središnjeg ureda za osiguranje radnika u Zagrebu, kao i Okružnog ureda za osiguranje radnika u Zagrebu, a tamo su se nalazili i ambulatoriji i terapija. Područje Okružnog ureda za osiguranje radnika u Zagrebu obuhvaćalo je Zagreb, Čazmu, Dubicu, Dubravu, Dugo Selo, Dvor, Kloštar, Ivanić, Ivanić grad, Kašinu, Kostajnicu, Kustošiju, Kutinu, Mariju Bistricu, Markuševac, Popovaču, Petrinju, Pokupsko, Samobor, Sisak, Stenjevec, Stubicu, Oroslavje, Sunju, Sv. Ivan Zelinu, Turopolje, Veliku Goricu, Vojni Križ i Zaprešić. Krajem 1931. godine provedena je reorganizacija okružnih ureda. Od tada ih je na području Jugoslavije samo 13, od toga su tri u Savskoj Banovini: u Zagrebu, Osijeku i Karlovcu. Godine 1941. okružni je ured promijenio naziv i zove se „Podružnica osiguranja radnika Zagreb“, a prema podacima iz gradiva, u 1948. naziv institucije je glasio „Državni zavod za socijalno osiguranje, Filijala u Zagrebu“.
Sjedišta:	Zagreb
Unutarnji ustroj / genealogija:	Pod Središnjim uredom za osiguranje radnika u Zagrebu (SUZOR-om) poslovala su ukupno dvadeset i četiri okružna ureda za osiguranje radnika (OUZOR-a) i tri privatno-društvene blagajne (Merkur).
Opći kontekst:	Prvi dio ove povijesne bilješke skraćena je verzija teksta dr. Ante Mudrinića: Institucija Okružnog ureda za osiguranje radnika u Zagrebu, Jugoslovenski socijalni almanah, ur. Ljubomir Kosier, Zagreb-Beograd-Ljubljana 1930., str. 135 – 139. Zato su u povijesnoj bilješci detaljnije navedeni podaci o razvoju OUZOR-a do 1928. godine.