ARHiNET - Delić, Stjepan

Povijest:

Stjepan Delić rođen je u Petrinji 1873. Njegov otac bio je Ivan Delić, major koji je za svoje vojničke zasluge 1899. bio nagrađen plemstvom te je mogao u svoj naslov staviti Dubički (de Dubicza). Majka Stjepana Delića zvala se Barbara (Betika), rođena Kamenar, kći Jurja Kamenara, vlastelina u Vukovini. Osim Stjepana, Ivan i Barbara Delić imali su sina Ivana i kćer Amaliju (Ljubicu).
Stjepan Delić je u Gunsu završio Nižu vojnu školu, a pješačko–kadetsku u Karlovcu. Kadetskim časničkim zamjenikom u C. kr. pješačkoj pukovniji br. 78. u Osijeku postao je 1892. Sljedeće godine je premješten u Kraljevsko–mađarsku domobransku pješačku pukovniju br. 27 gdje je 1894. unaprijeđen za poručnika. Tijekom 1897. imenovan je natporučnikom u domobransko–pješačkoj pukovniji br. 10 u Miškolcu. Nakon završetka ratne škole u Beču, 1900. bio je dodijeljen Glavnom stožeru. Ubrzo je unaprijeđen u satnika 2. razreda, kasnije i 1. razreda. Učiteljem na Kraljevskoj mađarskoj domobranskoj kadetskoj školi u Velikom Varadinu postao je 1906, a 1909. je postao predavačem na Ludoviki, Kraljevskoj mađarskoj domobranskoj akademiji u Budimpešti.
Do početka I. svjetskog rata odlikovan je Medaljom za vojničke zasluge, Križem za vojničke zasluge i izvanredno je unaprijeđen za bojnika. Kao bojnik u 28. mađarskoj domobranskoj pukovniji ratovao je 1914. na srpskoj fronti kod Ljubovije, Loznice i Batara. Sljedeće godine postao je zapovjednikom 26. pješačke pukovnije koja se borila na istočnom bojištu (Topronoutz, južno od Dnjestra). Do kraja I. svjetskog rata bio je i zapovjednik 25. i 28. domobranske pješačke pukovnije na istočnom bojištu. U travnju 1918. imenovan je pukovnikom. Odlikovan je Ordenom željezne krune 3. razreda, Vojničkim križem za ratne zasluge, Viteškim križem Leopoldova reda i Ordenom željezne krune 2. razreda.
Nakon završetka I. svjetskog rata, podnio je molbu za umirovljenje, ali se ipak "stavio na raspolaganje" vojnom ministarstvu u Beogradu, koje ga je 1921. postavilo za komandanta Vardarske brigade. Umirovljen je 1923. Umro je u Zagrebu 21. ožujka 1943.
Stjepan Delić je proučavao povijest Slavena, Hrvata i Turopolja. Istraživao je prisutnost hrvatskih riječi na području Kosova i Makedonije. Brošurom "Kobilići, južni Kobilićani, Turopoljci" pokušao je dokazati da su preci Turopoljaca u 14. stoljeću došli na Kosovo kao kontraktualci cara Dušana i da je Miloš Obilić zapravo Kobilić, Turopoljac. Osim te brošure, objavio je više članaka, većinom vojne i povijesne tematike.
Supruga Stjepana Delića zvala se Zamira. Njihova kći Zamira, bila je udana Rostovani.

Sjedišta:

Zagreb