ARHiNET - Josipović, Imbro

Povijest:

Imbro (Mirko) Josipović, sin Antuna Danijela Josipovića, turopoljskog komesa i jednog od osnivača Unionističke stranke, rodio se 1834. u Kurilovcu. Živio je na obiteljskom imanju u Jalkovcu blizu Varaždina sa suprugom Vilmom Seiler i sinovima: Sigmundom, Gezom, Belom, Ladislavom, Ljudevitom i kćeri Sidonijom.
Sredinom sedamdesetih godina 19. stoljeća izabran je u Hrvatski sabor kao zastupnik Narodne stranke u varaždinskom izbornom okrugu. Nakon toga, više je puta bio biran kao unionist za narodnog zastupnika Varaždina u Hrvatskom saboru. Vrhunac svoje političke karijere dosegao je 1889. kad ga je car i kralj Franjo Josip imenovao hrvatsko–slavonsko–dalmatinskim ministrom bez lisnice pri Središnjoj vladi u Budimpešti. Odstupio je u prosincu 1898. uz objašnjenje da "ne želi sudjelovati u ex–lex stanju koje će nastupiti početkom sljedeće godine jer nije ugovorena nova Nagodba i nije izglasan novi proračun".
Imbro Josipović bio je predsjednik Kluba hrvatskih delegata na zajedničkom Saboru te je uspio postići da se sve koncesije Ugarske na vojnom području imaju protegnuti i na Hrvatsku s obzirom na njezin autonomni položaj. Godine 1906. odrekao se mandata i povukao iz politike. Osudio je Željezničarsku pragmatiku 1907. Bio je inicijator Zagorske željeznice.
Umro je u Beču 1910. kao ministar u miru, prvi kraljev tajni savjetnik, nositelj Reda željezne krune II. razreda, član Generalnog vijeća Austro–ugarske banke. Sahranjen je na gradskom groblju u Varaždinu.

Sjedišta:

Velika Gorica ; Jalkovec