ARHiNET - Poglavarstvo slobodnog i kraljevskog grada Zagreba

Povijest:	Slobodni kraljevski grad Zagrebački Gradec formalno je osnovan 1242. godine, kad je kralj Bela IV. stanovnicima Zagrebačkog Gradeca dodijelio "Zlatnu bulu", osnivački privilegij slobodnog kraljevskog grada. U rimsko doba područje današnjeg Zagreba bilo je u sastavu stare Andautonije s centrom u današnjem Šćitarjevu. Čini se da je najstarije srednjovjekovno naselje bila Laška (Vlaška) Ves, odnosno Vlaška ulica (vicus Latinorum). Prvotno naselje koje je nosilo ime Zagreb protezalo se uz lijevu obalu potoka Medveščaka. Ono ulazi u povijest 1094., kad je kralj Ladislav u njemu osnovao biskupiju. Uz biskupsko sjedište razvija se uskoro, sjeverno od katedrale, kanoničko naselje (Kanonička Ves, Kaptol). Tu je vjerojatno bio i županijski castrum i sjedište bana. Biskupskom Zagrebu pripadala je Vlaška ulica, a od 1247. i dio zemljišta na Gradecu, gdje je Kaptol podigao svoju kulu (Popov toranj). Pored naselja Zagreb razvija se na susjednom brdu (današnji Gornji Grad) utvrđeno naselje Gradec (Grec, Grech). Oba naselja doživjela su 1242. provalu i haranje Tatara. Iste godine podjeljuje hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Gradecu tzv. Zlatnu bulu, privilegij kojim se stanovnici Gradeca izuzimaju od županske vlasti, dobivaju punu autonomiju i vlastito sudstvo te stječu posjede u okolici grada i pravo na održavanje tjednih sajmova (prošireno 1256.), a kralju se obvezuju na vojnu dužnost. Neposredno nakon povlačenja Tatara građani počinju utvrđivati Gradec, utvrđivanje je uglavnom završeno 1266. Bedemi s kulama i vratima opasivali su grad u obliku trokuta. Podno Gradeca nastaje njegovo podgrađe — Njemačka (Šoštarska) Ves i Nova Varoška Ves (današnja Ilica), a 1334. na kanoničkim se posjedima sjeverno od Kaptola razvija Nova Ves. Kad su u XV. st. Turci počeli provaljivati i u Turopolje, dopustio je kralj Matija Korvin 1469. i biskupu da utvrdi Kaptol. Između biskupskog Zagreba i slobodnoga kraljevskog grada Gradeca vodile su se već od XIII st. borbe zbog posjeda i mlinova, a ponekad i iz političkih razloga. U srednjem vijeku gotovo čitava trgovina zagrebačkog teritorija bila je usredotočena u utvrđenom Gradecu, koji je trgovcima i obrtnicima pružao dovoljno sigurnosti. Nakon što je i Kaptol utvrđen, počinje se i u njemu o razvijati trgovina. To je bio povod novim sukobima između biskupskoga grada i Gradeca, koji je osim toga dolazio u česte sukobe i s kaštelanima nedalekog Medvedgrada. Iako su i u idućim stoljećima Kaptol i Gradec (koji je 1609. dobio svoj novi statut) dvije posebne općine, ipak se od XVI. st. počinje postepeno trebljavati naziv Zagreb za obje općine. Otada se Zagreb smatra političkim centrom i glavnim gradom Hrvatske i Slavonije (u Hrvatskom saboru to je posebno naglašeno 1557.). Od 1621. je Zagreb i sjedište bana. Na poziv Hrvatskog sabora došli su u Zagreb 1606. isusovci i već 1607. otvorili gimnaziju, 1664. prenijeli su iz Ljubljane u svoj zagrebački kolegij tiskaru, a 1669. otvorili akademiju, na kojoj se predavala filozofija, teologija i pravo. Tijekom XVII. i XVIII. st Zagreb. je teško stradao od velikih požara (1645., 1674., i 1731.) i kuge (1647., 1682.). Godine 1776. prebačeno je iz Varaždina u Zagreb sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća (vlade), a za Josipa II. grad postaje sjedište Varaždinskog i Karlovačkog generalata. Potkraj stoljeća na trošak gradske i kaptolske općine započela je gradnja velike (»zakladne«) bolnice, koja je dovršena 1804. U XIX. st. počinje brži ekonomski, politički i kulturni razvoj Zagreba. Prvi točniji popis stanovništva potječe iz 1819. Na čitavu teritoriju grada bilo je tada 9136 stanovnika. Zagrebu su u to vrijeme pripadala predgrađa Črnomerec, Horvati, Trnje, Fraterščica, Mlinovi, Čukovići, Vrhovec, Brodari, Pantovčak, Ljubljanica, Jelenovac i Prekrižje. Stoljetne opreke između biskupskoga grada i slobodnoga kraljevskog grada pomalo se brišu, osobito pod utjecajem hrvatskog narodnog preporoda. U revolucionarnoj 1848. Zagreb je poprište burnih političkih zbivanja. Na zasjedanju Narodne skupštine 25. III. 1848. usvojena su »Narodna zahtijevanja«, u kojima je iznesen program hrvatskog narodnog pokreta. Patentom cara Franje Josipa I. od 1850. udružuju se sva gradska područja (Kraljevska slobodna varoš na brdu Gradecu, Kaptol, Nova Ves, Vlaška ulica i pripadajuća im sela) u jedinstvenu gradsku općinu, kojom upravlja gradsko zastupništvo na čelu s načelnikom (za prvog načelnika izabran je Josip Kamauf). Istodobno grad dobiva i novi općinski red.
Sjedišta:	Zagrebački Gradec ; Zagreb
Unutarnji ustroj / genealogija:	Ustrojstvo gradske uprave u Zagrebačkom Gradecu bilo je u osnovi definirano odredbama Zlatne bule: na čelu gradske uprave nalazio se gradski starješina ili vesnik (maior villae, villicus), kasnije prozvan gradskim sucem (iudex civitatis). Gradsko poglavarstvo sačinjavali su sudac i prisežnici (iurati, iurati cives) koji su s njime obavljali sudačke i upravne poslove. U početnom razdoblju prisežnici su bili samoupravno tijelo koje je fungiralo kao drugostepeni organ u sudskim stvarima, tj. u svojoj sudskoj funkciji bili su nadređeni sucu. Članovi gradske uprave birali su se svake godine. To je bio postupak "obnove" ili "restauracije" magistrata. Građani su glasovali usmeno i poimence - bio je izabran onaj koji je dobio najviše glasova. Izabranoga suca morao je potvrditi kralj. Svi članovi gradske uprave mogli su biti ponovo izabrani. Sredinom 14. st. izvršena je reforma ustrojstva gradske uprave: uz suca i prisežnike, u upravljanje gradom uvode se vijećnici (consiliarii). Broj vijećnika mijenjao se svake godine. Nije sigurno da li su vijećnici bili sastavni dio gradskog poglavarstva ili su zajedno sa sucem i prisežnicima odlučivali samo u onim poslovima gdje nije trebalo okupiti sve građane na opću skupštinu (generale consilium). U razdoblju od 1377. do 1436. članovi gradske uprave birali su se prema "načelu narodnosti" - ako je jedne godine bio sucem Slaven (Hrvat), iduće godine morao je biti izabran Ugrin, treće Nijemac, četvrte Talijan itd. Jednako tako su od svake narodnosti birali po dva prisežnika i po pet zastupnika. Nova reforma gradske uprave uslijedila je 1437. godine: broj prisežnika ustalio se na osam, broj vijećnika na dvadeset četiri, a "načelo narodnosti" prestalo se primjenjivati. Takvo ustrojstvo gradske uprave održalo se do početka 17. stoljeća. Tada su se u Zagrebačkom Gradecu nalazili ovi gradski činovnici: kapetan, kaštelan, dvojica tridesetničara, dvojica poreznika, tržni nadzornik, povjerenstvo za procjenu živežnih namirnica, nadglednik mesa, povjerenstvo za procjenu šteta, lugar gradskih šuma, četvorica nadglednika dimnjaka, vratari gradskih vrata, gradski stražar, zvonari i pjevači župne crkve sv. Marka, nadzornik gradskih bedema, gradski sluga, prozivač satova, bilježnik, gradski učitelj, gradski odvjetnik i dekan. Gradski sudac nije bio samo starješina gradske sudbenosti, nego se izravno brinuo za red i sigurnost na području grada. S vremenom, njegova služba je postala potpuno samostalnom. Na sjednici Tavernikalnog suda koja se održavala u Gradecu 1606. s tavernikom je bilo dogovoreno da se promijeni ustrojstvo gradske uprave tako što će se, umjesto osam prisežnika koji se biraju svake godine, postaviti dvanaest doživotnih senatora, a sudac može biti samo jedan od njih. Zbog nemira u gradu izazvanih novim načinom izbora magistrata, kralj je 1608. imenovao povjerenstvo koje je Zagrebačkom Gradecu 1609. dodijelilo novi, organizacijski statut. Prema tom statutu, vrh gradske uprave čini 12 doživotnih senatora izabranih među građanima. Među senatorima se svake godine bira gradski sudac. Osim toga, svake godine među građanima se bira se i 24 prisežnika, na čelu s gradskim kapetanom, koji obnašaju razne dužnosti i djeluju kao izvršni organ gradskog senata. Ipak, novi sukobi u gradu tijekom 1618. potakli su kralja da imenuje novo povjerenstvo koje je preispitalo statut iz 1609. i reformiralo ga. Prema tim reformama iz 1618. bira se 12 doživotnih senatora i 22 doživotna prisjednika, čime je reduciran broj članova gradske uprave, nadležnosti gradskog suca i izborno pravo građana. Prisjednici se nazivaju općinom (communitas) i njezini su predstavnici. Jedino senatori i prisjednici imaju pravo svake godine među senatorima izabrati gradskog suca. Građanima je ostavljena samo mogućnost da u slučaju potrebe biraju nekog na ispražnjeno mjesto općinskog zastupnika. Tijekom 17. stoljeća zabilježeni su brojni primjeri izigravanja statutarnih odredbi iz 1609. i 1618., najčešće u pitanju iskorištavanju rada gradskih kmetova i pri polaganju izvještaja o gradskim računima i prihodima. Za općinske zastupnike ponekad su postavljali ljude koji nisu imali civitet. Godine 1690. broj općinskih zastupnika povećali su na dvadeset četiri. Izigravanje statutarnih odredbi nastavilo se i u 18. stoljeću: često su bili neredi u gradu, magistrat je samovoljno kooptirao svoje ljude za gradske zastupnike. Nakon nereda 1732., kralj u Zagrebački Gradec uputio svog povjerenika Pavla Jaszyja, savjetnika kraljevske ugarske komore. Jaszy je istražio situaciju u gradu i magistratu jednostavno dostavio novi statut koji je sadržavao sljedeće odredbe: 1.- 3. članak propisuju kancelarijsko poslovanje gradskog magistrata; 4.članak odnosi se na iskazivanje poštovanja sucu i magistratu; 5. i 6. članak podsjećaju gradskog suca i kapetana na njihov etički kodeks; 7. i 8. članak propisuju postupak pri sazivu i održavanju sjednica magistrata, gradskog zastupstva i cehova; 9. i 10. članak govore o senatorskoj etici; 11. člankom se poništava posljednja magistratska odluka o prijemu novih građana; 12. - 16. članak govore o gradskim prihodima i nadarbinama; 17. članak propisuje mjere protupožarne zaštite; 18. članak sadrži Jaszyjeve prijedloge za unapređenje gradske ekonomike Marija Terezija je 1755. donijela naredbu ("Generalni statut slobodnih gradova") kojom je općenito i jednolično uredila postupak obnove magistrata i funkcije najvažnijih gradskih organa za sve slobodne kraljevske gradove na području Hrvatske. Godine 1757. podredila je sve slobodne kraljevske gradove, pa tako i sl. kralj. grad Zagreb, ravnateljstvu Kraljevske ugarske dvorske komore. Kraljica je određivala vrijeme održavanja izbora magistrata i na izbornu skupštinu slala svog povjerenika. U razdoblju od 1767. do 1779. Kraljevsko vijeće za Hrvatsku, Slavoniju i dalmaciju je nadziralo kazneni postupak i odobravalo statute slobodn. kralj. gradova. Josip II. ograničio je broj senatora na sedam, uveo njemački jezik u javne poslove u gradu (1786. - 1790.), naložio popis stanovnika i numeraciju kuća na Gradecu. Od 1821., zbog povećanja opsega poslova, broj senatora povećao se na devet. Broj prisjednika i dalje ostaje nepromijenjen (24). Poglavarstvo je 17. ožujka 1848. ustrojilo građansku gardu nazvanu Narodna straža, kojoj je bio nadređen Odbor sigurnosti. Carskim patentom Franje Josipa od 7. rujna 1850. uveden je Privremeni općinski red za grad Zagreb, te je time prestalo administrativno poslovanje i djelovanje stvaratelja fonda.