ARHiNET - Mundus "Florijan Bobić". Industrija pokućstva (Varaždin)

Povijest:	Tvornica pokućstva iz savijenog drveta Florijan Bobić (skraćeno “Savidrvo”) osnovana je rješenjem Predsjedništva Vlade Narodne Republike Hrvatske broj 9856/46 dana 10. rujna 1946. Poduzeće je registrirano na temelju čl. 17. Osnovnog zakona o državnim privrednim poduzećima i čl. 18. Pravilnika o registraciji državnih privrednih poduzeća kod Ministarstva financija NR Hrvatske pod brojem 14136-IV-1946. dana 16. prosinca 1946. (NN 14/47). Poduzeće je sljednik privatne tvrtke „Thonet-Mundus“ koja je djelovala prije i za vrijeme 2. svjetskog rata, da bi 1946. prešla u državno vlasništvo. Sjedište poduzeća bilo je u Zagrebačkoj ulici 27 i 29. u Varaždinu. Godine 1955. poduzeće mijenja naziv u Varaždinska tvornica stolica „Bobić Florijan“ (rješenje o odobrenju promjene naziva br. 2582/55 donio je NOGO Varaždin 4. ožujka 1955.) Registracija je kod Okružnog suda u Zagrebu zavedena po brojem Fi-768/55 dana 14. listopada 1955. Dana 26. prosinca 1960. NOO Varaždin donio je rješenje broj 04-9929/1-1960. o pripajanju Varaždinskoj tvornici stolica Florijan Bobić u Varaždinu slijedećih zanatskih radnja: a) zanatske radnje za izradu metalnog namještaja Progres; b) tapetarsko dekoraterske zanatske radnje Tapetar; c) stolarske zanatske radnje Namještaj. Priopojene radnje nastavile su djelovati u sastavu VTS-a Florijan Bobić kao pogonske jedinice. Od 1. listopada 1961. u sastavu poduzeća nalazi se i bivša Tvornica opreme i metalnog namještaja Drvo Varaždin koja u VTS-u djeluje kao pogon Stolarije. Na osnovu rješenja NOO Varaždin br. 04-7138/1-1962 od 28. rujna 1962. VTS-u Florijan Bobić pripajaju se poduzeća Bor Novi Marof, Lepa Lepoglava, Orah Ludbreg, Hrast Čakovec i Tehnološko ekonomski zavod Varaždin čime je formiran Drvno-industrijski kombinat "Florijan Bobić". DIK je počeo s radom 1. listopada 1962. Godine 1965. DIK-u "Florijan Bobić" priključena je i "Oprugarna" Varaždinske Toplice. U rujnu 1966. provedena je reorganizacija poduzeća čime DIK postaje Zadružno poduzeće u čijem sastavu bivše tvornice djeluju kao pojedine radne organizacije čije poslove nabave, prodaje i kreditne politike obavljaju Zajedničke službe. VTS je 1966. istupila iz Združenog poduzeća DIK Florijan Bobić i nastavila poslovati kao samostalno poduzeće. Radnički savjet Tvornice opreme i metalnog namještaja Drvo Varaždin donio je 27. svibnja 1970. odluku o izdvajanju tvornice iz DIK-a Florijan Bobić i njenom pripajanju VTS-u Bobić Florijan sa danom 31. svibanja 1970. Nakon 1972. poduzeće posluje pod nazivom Mundus Florijan Bobić. Godine 1991. kod Okružnog privrednog suda u Varaždinu registrirano je rješenjem broj Fi-863/91. poduzeće Mundus Holding d.o.o. za upravljanje i financiranje. Osnovala su ga društvena poduzeća Mundus Varaždinska tvornica stolica d.o.o., Mundus Varaždinska tvornica namještaja d.o.o., Mundus Varaždinska tvornica tapeciranog namještaja d.o.o., Mundus Varaždinska tvornica metalnog namještaja d.o.o., Mundus Transport i usluge d.o.o. i Mundus Trgovačko poduzeće d.o.o.. Zbor radnika donio je odluku o pretvorbi Poduzeća u dioničko društvo 27. svibnja 1992. nakon provedene pretvorbe poduzeće nosi ime Mundus d.d. Varaždin.
Sjedišta:	Varaždin
Djelatnost:	U osnovnu djelatnost poslovanja poduzeće spadala je proizvodnja svih vrsta stolica iz savijenog drveta, namještaja i djelova za najmještaj iz drveta i metala, pilanska prerada drveta, proizvodnja furnira i ukoričenog drveta i obavljanje tapetarsko-dekoraterskih radova. U pomoćnu djelatnost poduzeća spadala je proizvodnja sanduka i pakiranje proizvoda poduzeća, proizvodnja drvene vune, proizvodnja pare za potrebe poduzeća i bravarske, električarske, kovačke, limarske i galvanizerske usluge, te izrada pojedinih manjih strojeva i remont nad strojnim parkom. U neindustrijsku djelatnost poduzeća spadala je prodaja vlastitih proizvoda i proizvoda drugih proizvođača koji nadopunjuju asortiman vlastitih proizvoda.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Poduzeće je do 1965. djelovalo u skladu s Osnovnim zakonom o upravljanju državnim privrednim poduzećima (SL 43/50), a nadalje u skladu s Osnovnim zakonom o poduzećima (SL 17/65). Organi upravljanja poduzećem bili su: Radni kolektiv, Radnički savjet i Upravni odbor. Radni kolektiv sačinjavali su svi radnici koji su svoje pravo upravljanja ostvarivali putem zborova radnika tj. zborova radnih ljudi, referenduma i posredno putem izabranih savjeta. Radni kolektivi bili su organizirani prema radnim jedinicama, osnovnim organizacionim jedinicama, privrednog ili uslužnog karaktera. Rukovodioc radne jedinice provodio je odluke zbora radnika i rukovodio i organizirao proces proizvodnje u radnoj jedinici. Radni kolektiv ostvarivao je svoje pravo upravljanja preko svojih izbornih organa: Radničkog savjeta i Upravnog odbora. Radnički savjet bio je predstavnik cijelog radnog kolektiva i najviši organ upravljanja. Radnički savjet birao je i smjenjivao Upravni odbor, donosio plan rada, odobravao završni račun, donosio zaključke o upravljanju i ostvarenju privrednog plana, donosio statut, pravila i ostale propise o unutrašnjoj organizaciji, radnim odnosima i raspodijeli prihoda, odlučivao o upotrebi fondova i podizanju zajmova, odobravao sklapanje ugovora o suradnji i dr. Upravni odbor neposredno je upravljao poduzećem na temelju odluka Radničkog savjeta. Upravni odbor je sastavljao prijedloge privrednog plana, pravila i tarifnog pravilnika poduzeća, donosio operativne planove, skrbio o pravilnom poslovanju poduzeća, poduzimaomjere za izvršenje radne discipline, raspisivao natječaj za prijem radnika i rješavao o postavljanju radnika i stručnog osoblja na rukovodeća mjesta, poduzimao mjere za unapređenje proizvodnje, donosio odluke o radnim normama, poduzimao mjere za stručno uzdizanje radnika, skrbio o pravilnoj primjeni propisa o radnim odnosima, davao prijedloge o unutrašnjoj organizaciji poduzeća, poduzimao mjere za zaštitu općenarodne imovine, donosio plan korištenja godišnjih odmora i sl. Na čelu poduzeća nalazio se direktor koji je rukovodio svim poslovima i potpisivao poduzeće. Za izvršenje svojih zadataka RS je imenovao stalne i povremene komisije čiji zadatak je bio praćenje i proučavanje određenih pitanja koja su bila predmet raspravljanja pred organima upravljanja, pripremanje potrebne dokumentacije i davanje prijedloge organima upravljanja. U pravilima poduzeća iz 1961. navedeno je deset komisija: Komisija za zasnivanje i otkazivanje radnih odnosa, Disciplinska komisija, Komisija za određivanje poslova i radnih mjesta na kojima je zabranjen rad žena i omladine, Komisija za kadrove, Komisija za plan i proizvodnju, Komisija za racionalizaciju, Komisija za financije, Komisija za higijensko-tehničku zaštitnu, Komisija za komercijalna pitanja i Komisija za investicije. VTS „Florijan Bobić“ bila je podijeljena na sljedeće organizacione jedinice: Tehnički, Privredno računarski, Nabavni, Prodajni i Opći sektor. Osim organizacionih jedinica Tvornica je bila podijeljena i na ekonomske jedinice. Ekonomska jedinica bila je dio proizvodnog procesa koji se obavlja u određenom prostoru, za čiji se rad može postaviti godišnji zadatak, normativi utroška materijala, radne snage i općih troškova, te odrediti potrebna osnovna i obrtna sredstva i postaviti rukovodioce. Status ekonomske jedinice imali su: Nabava, Stovarište trupaca, Pilana, Skladište rezane građe, Furnirski pogon, Sušare, Gruba strojna obrada, Savijaona, Laštiona, Tapetarija, Metalni namještaj, Stolarija i Skladište gotovih dijelova. Kada Mundus Florijan Bobić Samoupravnim sporazumom o udruživanju postaje organizacija udruženog rada u njegovom sastavu nalazi se sedam osnovnih organizacija udruženog rada i jedna Radna zajednica zadužena za zajedničko obavljanje administrativno-stručnih poslova svih OOUR-a. Sedam OOUR-a činili su: Primarna prerada, Tvornica stolica, Namještaj, Metalni namještaj, Furnirski pogon, Tapetarija i Drvo.