ARHiNET - Republika srpska krajina. Srpski radio Okučani

Napomena o osnivanju:	''Srpski radio Okučani'' sa radom je počeo 8. studenog 1992. sa sjedištem u Okučanima u ulici N. Vujasinovića 12 (u prostorijama bivše Privredne banke Sarajevo). Osnivač Radija je bilo ''Oblasno vijeće Zapadne Slavonije''. Odlukom ''Vlade RSK'' (58. sjednica) od 27. srpnja 1993. ''Srpski radio Okučani'' proglašen je radio-stanicom od regionalnog značaja za područje zapadne Slavonije i ''SRO'' je omogućeno da na trošak ''vlade RSK'' zaposli 12 radnika. Zbog neadekvatnog prostora za rad ''SRO'' napravljen je projekt za dogradnju postojećeg objekta, pa je tako i Izvršni savjet opštine Okučani na sjednici od 22. 8. 1994. donio zaključak u kojem se podržava program razvoja Srpskog radija Okučani i za tu svrhu su odlučili izdvojiti sredstva iz proračuna. Projekt izgradnje podržala je i ''Vlada RSK'' na svojoj 18. sjednici održanoj 24. 10. 1994. Radio je djelovao bez prekida sve do kraja travnja 1995.
Povijest:	Radio stanica Okučani djelovala je u početku povremeno i to ponajviše u funkciji izvještavanja za TV Banja Luku, o čemu se i raspravljalo na sastanku radnika Radio stanice Okučani i sekretara za informisanje Oblasnog vijeća održanog 15. lipnja 1992. Na tom se sastanku raspravljalo čiji je zapravo Radio Okučani i tko s njim upravlja. Inicijativa za osnivanje Radija potekla je od Dušana Ečimovića i Milana Đajića tijekom ratnih zbivanja na području zapadne Slavonije 1992. ''Srpski radio Okučani'' je započeo sa radom, 8. studenog 1992. godine sa sjedištem u ulici N. Vujasinovića 12 u Okučanima (zgrada bivše Privredne banke Sarajevo). Radio je pokrivao signalom područje zapadne Slavonije. Izvršni savjet skupštine opštine Okučani, kao osnivač, je izabrao Željka Mandića za glavnog urednika i direktora, a u Upravni odbor izabrani su Dušan Vitez, Ilija Bijelić i Jovan Vlajković. U izvještaju od 20. listopada 1993. direktor Nenad Vesić je dao popis od 11 osoba zaposlenih u radiju Okučani. Među njima je bilo osim glavnog urednika četvero novinara, spiker-glazbeni urednik, dva ton majstora, administrativni radnik, spiker i spremačica. Svi zaposleni dobivali su plaću iz proračuna vlade RSK, sa sjedištem u Kninu. Nenad Vesić je izabran za novoga direktora 24. kolovoza 1993., a upravni odbor Srpskog radija Okučani izabrao je 28. travnja 1994. Đorđa Bodogaza za direktora i glavnog urednika Srpskog radija Okučani koji je na toj funkciji ostao do travnja 1995. U svom izvještaju Upravnom odboru Srpskog radija Okučani iz ožujka 1995. direktor radija Đorđe Bodogaz je istaknuo kako je on dolaskom 1994. u SRO zatekao skromne tehničke mogućnosti emitiranja programa, loše međuljudske odnose i nepopunjenost kadrovima jer je tada bio zaposleno samo 5 osoba (jedan novinar, jedan tehnički tajnik, jedan spiker i dva tehničara realizatora programa). Dio osoblja radija je zato Bodogaz poslao u Ljetnu školu novinarstva između lipnja i rujna 1994. U ožujku 1995. SRO je zapošljavao 11 ljudi i 4 vanjska suradnika. U izvještaju je navedeno kako je zbog manjka prostora izrađen projekt dogradnje postojećeg objekta gdje se nalazio Radio, koji bi se financirao uz pomoć općine Okučani, gospodarskih subjekata i Vlade RSK nakon čega bi SRO izrastao u RTV centar zapadne Slavonije. Ta je inicijativa bila podržana od Upravnog odbora radija, Savjeta općine Okučani, Ministarstva informiranja i Vlade RSK. Vrijednost te investicije je bila 187.571 DEM (njemačkih maraka). U izvještaju je i navedeno koja je sve oprema potrebna za normalno funkcioniranje radija jer je postojeća bila dotrajala. Iako je plaće radnika osiguravala Vlada RSK u izvještaju se ističe kako su radnici dobili plaće samo za 11. i 12. mjesec 1994., dok je Radio Okučani sredstva za tekuće održavanje i tehnički razvoj morao osiguravati sam i to pomoću oglašavanja i kroz emisiju ''Želje, čestitke i pozdravi'' (oni su donijeli u 1994. godini 63,80 posto prihoda a ostatak prihoda se odnosio na prenesena sredstva za korištenje). Radio je djelovao bez prekida sve do kraja travnja 1995.
Djelatnost:	''Srpski radio Okučani'' je imao regionalni karakter pokrivajući svojim signalom područje zapadne Slavonije. Prema programskoj orijentaciji Radio je imao zadaću ''informisanja javnosti o svim zbivanjima oko nas i za nas''. Između 25 i 30 posto radio vremena bilo je posvećeno informativno-propagandnom programu u sklopu kojeg je praćen rad Skupštine oblasnog vijeća i vlade RSK, kao i rad svih skupština opština s područja zapadne Slavonije. ''Srpski radio Okučani'' je imao u planu ''praćenje i informisanje o političkim zbivanjima, medijsko suprotstavljanje neprijateljskoj propagandi i širenje istine o srpskom narodu, informacije o stanju na ratištima, dok traje prividan mir i pretnje ratom, razgovori o žrtvama rata, problemi pripadnika Vojske i njihovih porodica, informacije o privrednim tokovima bez obzira na vlasništvo (ovaj segment aktivnosti radija će se odvijati u komercijalnom dijelu programa, na tržišnom principu to jest na bazi obostranog interesa), informisanje o školstvu, zdravstvu, vjerskom životu građana, programska orijentacija predviđa također njegovanje osnovnih formi vijesti, izvještaja, intervjua, komentara, osvrta, javljanja sa lica mjesta, vođenje kontakt programa uživo, okrugle stolove, tribine i slično''. Ostatak radio vremena je bio posvećen zabavnom programu.
Unutarnji ustroj / genealogija:	''Oblasno vijeće Okučani'' donijelo je 3. kolovoza 1993. odluku o imenovanju Upravnog odbora Javnog preduzeća Srpski radio Okučani. U Upravni odbor ušlo je pet osoba i to Predsjednik Oblasnog vijeća, Oblasni sekretar za informacije i regionalnu saradnju, Oblasni sekretar za društvene djelatnosti, Sekretar za opštu upravu opštine Okučani i radnik Srpskog radija Okučani. Na čelu Radija nalazio se direktor koji je ujedno obnašao dužnost glavnog i odgovornog urednika i jednom mjesečno je podnosio u pismenom obliku izvještaj Upravnom odboru. Zadatak direktora je bio da predstavlja ''Srpski radio Okučani'' pred drugim pravnim i fizičkim osobama, da prati realizaciju dogovorene sheme rada, predsjedava redakcijskim kolegijem kojeg čine dva novinara, 1 realizator programa i glavni urednik. Članove redakcijskog kolegija imenovao je direktor. Redakcijski kolegij je donosio prijedlog o ocjeni kvalitete pojedinih emisija, priloga i sl. Kolegij je također donosio ocjenu o povredi radne discipline ili novinarske etike. U realizaciji programa sudjelovali su novinari, realizatori programa i spikeri.
Opći kontekst:	Republika Srpska Krajina (RSK) nastala je kao rezultat pobune dijela srpske zajednice u Hrvatskoj. Dio hrvatskih Srba priključio se politici srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, koji još od kraja 1980-ih pokušava ostvariti dominaciju Srbije nad ostalim jugoslavenskim republikama. Nakon što je 1990. na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj pobijedila Hrvatska demokratska zajednica pod vodstvom Franje Tuđmana, srbijansko vodstvo odlučuje da Srbi u Hrvatskoj moraju preuzeti nadzor nad dijelovima hrvatskog teritorija. Tako je krajem 1990. uspostavljena Srpska autonomna oblast (SAO) Krajina sa sjedištem u Kninu, a bit će osnovane i srpske oblasti u zapadnoj i istočnoj Slavoniji. Ta područja trebala su ostati u budućoj jugoslavenskoj zajednici koja bi bila pod srpskom dominacijom. Od sredine 1991. Jugoslavenska narodna armija (JNA) otvoreno stoji na strani srpskih pobunjenika, pomažući ih u osvajanju hrvatskog teritorija. Agresija na Hrvatsku bila je karakteristična po ogromnim materijalnim razaranjima i zločinima nad hrvatskim stanovništvom. Krajem 1991. na područjima pod nadzorom JNA i srpskih pobunjenika proglašena je Republika Srpska Krajina (RSK). Ona je obuhvaćala dijelove dalmatinskog zaleđa, Like, Korduna, Banovine, zapadne i istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Na području zapadne Slavonije uslijed političkih aktivnosti među Srbima izvršeno je izjašnjavanje o srpskoj autonomiji krajem kolovoza i početkom rujna 1990. u općinama, Daruvar, Garešnica, Grubišno Polje i Pakrac, a djelomično i u općinama Bjelovar, Kutina, Nova Gradiška, Novska, Orahovica, Podravska Slatina i Virovitica. U većem broju mjesnih zajednica i naselja općine Nova Gradiška, Novska i Požega održan je 20. siječnja 1991. referendum o priključivanju općini Pakrac. Srpski odbornici općine Pakrac 12. veljače 1991. odlučili su da se njihovoj općini priključe naselja iz općine Nova Gradiška, Novska i Požega. Pakrac je trebao postati središte srpske autonomije u zapadnoj Slavoniji, koja bi obuhvaćala Daruvar, Grubišno Poje, Podravsku Slatinu, Požegu i Voćin. Odluka o ulasku općine Pakrac u sastav SAO Krajine donesena je 22. veljače 1991. Nakon toga je početkom ožujka 1991. došlo do oružanog sukoba hrvatske policije sa srpskim pobunjenicima u Pakracu. Iako su Srbi sa područja zapadne Slavonije u početku djelovali u cilju priključenja SAO Krajini, 12. kolovoza 1991. na tom području je ipak osnovana posebna autonomna oblast pod nazivom SAO Zapadna Slavonija. Srpska oblast Zapadna Slavonija je bila jedna teritorijalna jedinica u Republici Srpskoj Krajini. U zapadnoj Slavoniji djelovale su općine Okučani (novoformirana od ''srpskog istorijskog i etničkog prostora Novske i Nove Gradiške'') i Pakrac (''čija je površina delom na teritoriji Hrvatske''). Krajinske vlasti smatrale su da njezin teritorij čine i općine Daruvar, Grubišno Polje i Podravska Slatina, iako je Hrvatska vojska u borbama krajem 1991. s tih područja potisnula srpske pobunjenike. Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija svoj krah je doživjela realizacijom operacije Bljesak (vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH). Započela je 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac.