ARHiNET - Carsko kraljevsko ministarstvo unutarnjih poslova

Povijest:	Državna kriza nastala uslijed revolucionarnih gibanja u ožujku 1848. potaknula je Bečki dvor na reorganizaciju središnjih tijela državne uprave i daljnji korak u smjeru stvaranja austrijske središnje vlade. Već u vrijeme napoleonskih ratova car Franjo I. rješavao je hitne državne poslove u užem krugu svojih ministara, iz koje je ustanove nastala „Državna konferencija“ odnosno „Tajna državna konferencija“ kao savjetodavni kolegij, kojeg su činili šefovi središnjih vlasti. Dana 21. ožujka 1848. ukinute su dotadašnje dvorske vlasti („Hofstellen“) i Tajna konferencija. Njih je zamijenilo privremeno Državno ministarstvo odnosno moderna c. kr. ministarstva vanjskih i unutarnjih poslova, financija, pravosuđa i rata, na čelu s Franjom barunom Pillersdorfom. Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je naslijedilo dotadašnju Dvorsku kancelariju, već je 1849. predalo resor bogoštovlja Ministarstvu javne nastave, da bi 1860. bili spojeni u jednu vlast pod nazivom „Državno ministarstvo“. Od 1866. ponovno su odvojeni u dva samostalna ministarstva. Ministarstvo unutarnjih poslova bilo je jedan od najvažnijih stupova tzv. „neoapsolutizma“ ili „Bachovog apsolutizma“, prozvanog upravo po njegovom ministru Alexandru Bachu.
Sjedišta:	Beč
Djelatnost:	Izvršni organ sudbene i političke vlasti bila je žandarmerija, podređena zasebnoj Vrhovnoj policijskoj vlasti („Oberste Polizeibehörde“). Tijekom razdoblja 1859-1867 nadležnost nad žandarmerijom prelazila je više puta s Ministarstva unutrarnjih poslova na Ministarstva policije i obrnuto (policijski spisi predani su Državnom arhivu unutarnjih poslova, danas odjelu „Allgemeines Verwaltunsgsarchiv“ (Opći upravni arhiv) u Austrijskom državnom arhivu).