ARHiNET - Ugarska dvorska kancelarija

Povijest:	Ugarska dvorska kancelarija osnovana je 1690. odijeljivanjem od Austrijske dvorske kancelarije upravnom reformom Leopolda I. Prije Ugarskog sabora Kancelarija je pripremala kraljevske propozicije te je u svim poslovima bila posrednik između kralja i ugarskih institucija. Iako nije imala stvarnu moć (nije npr. mogla zahtijevati sazivanje Sabora), njezina je savjetodavna uloga vrlo bitna pri formiranju kraljeve politike prema Ugarskoj, kao i u izboru najviših službenika države. Ostanak i izbor osoblja Kancelarije, od ugarskog kancelara do pomoćnog osoblja, ovisili su isključivo o kraljevoj volji i ugarski staleži nisu na to imali utjecaj. Kancelarija je ukinuta 1848.
Sjedišta:	Beč (1690 - 1848)
Djelatnost:	Kancelarija je bila zadužena za sve poslove koji su pripadali kraljevoj vrhovnoj vlasti te je predstavljala i kraljevu ekspedituru za ugarske poslove i kraljevo savjetodavno tijelo u tim poslovima. Kancelarija je ujedno bila i vjerodostojno mjesto: imala je pravo izdavanja pravnih spisa (darovnice, povlastice, potvrde, imuniteti, kraljevske dozvole) i prihvaćanja prisege za službe i sl. Kancelarija je posredovala u upravno-političkim i gospodarskim predmetima, ali ne u vojnim ili komorskim, koji su bili u djelokrugu Dvorskog ratnog vijeća, odnosno Ugarske komore. Svi spisi upućeni kralju od središnjih i lokalnih institucija Ugarske (uključujući i Bansku Hrvatsku) prolazili su kroz Kancelariju, koja ih je sa svojim mišljenjem prosljeđivala kralju. Kancelarija je imala pravo zahtijevati izvještaje ugarskih institucija i tako kontrolirati njihov rad. S druge je strane predlagala i sastavljala kraljevske odredbe te pazila da su one u skladu s ugarskim zakonima.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Kancelarija je imala sedmoricu savjetnika ugarskog podrijetla na čelu s ugarskim kancelarom, a od 1725. birao se i potkancelar. Njihov su rad omogućavali tajnici te pomoćno osoblje: zapisničari (od 1720.), arhivisti, ekspeditori, koncipisti, pisari, pripravnici te podvornici. Uputa iz 1727. naglašava i ulogu agenata unutar Kancelarije, tj. određenog broja ljudi kojima su pojedine staleške institucije povjeravale promicanje njihovih predmeta na Dvoru - jednog je takvog agenta u Kancelariji držao i Hrvatski sabor.