ARHiNET - Hrvatska poljodjelska banka d.d.

Povijest:	Kr. sudbeni stol kao trgovački sud u Zagrebu objavio je 15. veljače 1902. da je u trgovački registar upisana Hrvatska poljodjelska banka (dioničarsko družtvo) u Zagrebu. Društvena pravila donesena su 30. prosinca 1901. Predmet poduzeća bio je da temeljnom glavnicom, glavnicama što su se kod njega ulagale i primale na zajam, kao i dijelom čistoga dobitka unapređuje kredit, privredu i gospodarenje napose seljačkih zemljoposjednika i to na neodređeno vrijeme (NN 43/1902). Pod pokroviteljstvom Hrvatske poljodjelske banke 1901. počele su se osnivati hrvatske seljačke zadruge sustava Reiffeisen. Prostorije Hrvatske poljodjelske banke od 1. studenoga 1905. nalazile su se u Preradovićevoj ulici br.5/I (NN 248/1905). Banka je imala podružnice u Rijeci i Sarajevu i ispostave u Bribiru, Čabru, Hreljinu i Sušaku (Compass, 1925., Jugoslavien-Ungarn, str. 155). Kr. sudbeni stol kao trgovački sud u Zagrebu upisao je 7. studenoga 1906. podružnicu Hrvatske poljodjelske banke pod nazivom: Riečka podružnica Hrvatske poljodjelske banke (NN 274/1906). Hrvatska poljodjelska banka otvorila je 13. lipnja 1909. ispostavu u Bribiru (NN 134/1909). Kr. sudbeni stol kao trgovački sud u Zagrebu upisao je 17. studenoga 1914. da je Hrvatska zadružna banka za Bosnu i Hercegovinu d.d. u Sarajevu na glavnoj skupštini od 30. travnja 1914. zaključila spajanje s Hrvatskom poljodjelskom bankom d.d. Zagreb. U skladu s tim sjedinjenjem Hrvatska poljodjelska banka morala je osnovati svoju podružnicu u Sarajevu (NN 313/1914). Dana 30. lipnja 1917. Hrvatska poljodjelska banka preuzela je sve poslove ispostave u Hreljinu Hrvatske zemaljske banke d.d. Navedeni su poslovi od tada vođeni od strane ispostave u Hreljinu Hrvatske poljodjelske banke (NN 174/1917). Kr. sudbeni stol kao trgovački sud u Zagrebu upisao je 2. rujna 1926. podružnicu na Sušaku Hrvatske poljodjelske banke d.d. Zagreb (NN 242/1926). Banka je, također, afilirala Našičku štedionicu d.d. u Našicama i Prelošku štedionicu d.d. u Prelogu. Hrvatska poljodjelska banka ukinula je s 15. prosinca 1933. svoje ispostave u Bribiru i na Hreljinu, a njihove poslove prenijela je na svoju podružnicu na Sušaku (HR-HDA-532. Hrvatska poljodjelska banka d.d. Zagreb (1901-1949), Izvještaj Saveza novčanih i osiguravajućih zavoda Kraljevine Jugoslavije za informaciju novčarstva i bankarstva, Zagreb, br. 11-12, godina 1933., str. 154.). Našička štedionica u Našicama spojena je s Hrvatskom poljodjelskom bankom d.d. u Zagrebu temeljem zaključka glavne skupštine od 4. listopada 1944. Zaključak o spajanju odobren je od Ministarstva državne riznice od 5. prosinca 1944. br. 18389. (NN 288/1944). Temeljem Uredbe o nadzoru nad novčarskim poduzećima br. 950 od 22. svibnja 1945. i Rješenja Ministarstva financija Federalne Hrvatske o nastavku rada novčarskih poduzeća br. 104-Prav. od 8. srpnja 1945., Ministarstvo financija Federalne Hrvatske odobrilo je 18. kolovoza 1945. nastavak rada između ostaloga i Hrvatskoj poljodjelskoj banci d.d. u Zagrebu, kao i njezinim podružnicama u Našicama i na Sušaku. Kao dan nastavka rada utvrđen je 25. srpnja 1945. (NN 8/1945). Temeljem Uredbe o likvidaciji odnosa nastalih konfiskacijom imovine privatnih kreditnih poduzeća, Narodna banka FNRJ – Centrala za NRH Zagreb kao likvidator objavila je 17. studenoga 1949. da je likvidacija Banke završena pravomoćnim sudskim rješenjem (NN 91/1949).
Sjedišta:	Zagreb (1901-1949)
Djelatnost:	Nadležnost banke bila je da temeljnom glavnicom, glavnicama koje su se kod nje ulagale i primale na zajam, kao i dijelom čistoga dobitka unapređuje kredit, privredu i gospodarenje napose seljačkih zemljoposjednika i to na neodređeno vrijeme (NN 43/1902). Prema Pravilima Hrvatske poljodjelske banke iz godine 1929., svrha je banke bila unapređivati prema propisima Trgovačkog zakona vjeresiju, privredu i gospodarenje uopće, a napose hrvatskih poljodjelaca i zemljoposjednika. U tu se svrhu banka bavila u tuzemstvu i inozemstvu svim poslovima, koji su pripadali u bankovnu i mjenjačku, pa poljoprivrednu, trgovačku i industrijalnu struku. Ova je banka osnovana u prvom redu kao matica i centrala hrvatskih seljačkih zadruga, koje je sama osnivala, organizirala i financirala na čitavom teritoriju Hrvatske i Slavonije, a kasnije, putem svoje afilijacije Hrvatske zadružne banke u Sarajevu, također na području Bosne i Hercegovine. Svrha joj je bila da putem zadruga, osnivanih po sustavu Raiffeisen, pomaže hrvatsko seljaštvo na najjednostavniji, najbrži i najjeftiniji način prije svega kreditom, koji mu je tada zbog upravo cvatućega lihvarstva po selima bio prijeko potreban. U daljnjem razvitku zadrugarstva nastavila je banka svoj zadrugarski rad organiziranjem “Središnje sveze hrvatskih seljačkih zadruga” u Zagrebu i njihovih pokrajinskih skupina, sve to pod svojim okriljem kao centrale, te je održavanjem zadrugarskih skupština i zborova, na kojima su se uz predavanja ponajboljih stručnjaka raspravljala najvažnija pitanja iz seljačkog života i rada, širilo se među zadrugare opće, a napose gospodarsko znanje. Osim zadrugarstvom bavila se Hrvatska poljodjelska banka i drugim za hrvatske seljake vrlo korisnim poslovima, među kojima su najznačajniji parcelacija i kolonizacija. Uočivši već tada u prvim godinama svoga poslovanja nedostajanje zemljišta za uspješan gospodarski razvitak seljaštva, napose u prenapučenom Hrvatskom zagorju i Podravini, banka je nabavljala veće posjede, koji su dolazili na prodaju, te ih uz povoljne uvjete parcelirala tj. rasprodavala među seljacima. Hrvatska poljodjelska banka vodila je od 19. prosinca 1907. do 31. prosinca 1932. Upravu zemaljskoga svilogojstva povjerenu joj ugovorom s bivšom Kr. hrv. slav. dalm. zemaljskom vladom, najprije samo na pretežnom dijelu, a kasnije na čitavom teritoriju Hrvatske i Slavonije. Banka je sudjelovala i u reguliranju iseljeničkoga pitanja, koje se dotad na štetu seljaka iskorištavalo u privatne spekulativne svrhe. Zajedno sa Savezom srpskih zemljoradničkih zadruga osnovala je iseljeničku poslovnicu “Putnik”. Banka je bila vlasnica sljedećih poduzeća: Prva hrvatska tvornica strojeva i ljevaonica željeza Hrvatske poljodjelske banke d.d. u Zagrebu, Uprava zemaljskog svilogojstva, Zagreb, “Miva” tvornica konzerva, Dolac, “Balkan” tvornica likera, Alipašin most, Tvornica pokućstva i drvene robe d.d. Zagreb i “Kvarner” društvo za podizanje Primorja d.d., Zagreb (“Kvarner” trgovačko d.d. u Zagrebu).
Unutarnji ustroj / genealogija:	Prema Trgovačkom zakonu iz 1875. poslovima dioničkih društava, pa tako i banaka, upravljalo je ravnateljstvo koje se sastojalo od jedne ili više osoba izabranih između dioničara ili drugih osoba. Postojao je i nadzorni odbor koji je bio sastavljen barem iz tri člana. Odbor je kontrolirao vođenje poslova društva u svim granama. Bio je dužan ispitivati godišnje račune i bilancu, kao i prijedloge razdiobe dobitka i o tome svake godine predložiti izvješće glavnoj skupštini (skup svih dioničara). Bez toga izvješća glavna skupština nije mogla donijeti valjane zaključke u vezi razdiobe dobitka (Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, Godina 1875., Komad XXXIII., izdan i razposlan dne 6. studenoga 1875., str. 899-1016). Prema Zakonu o zaštiti zemljoradnika i o stavljanju na snagu pojedinih propisa Zakona o izvršenju i obezbeđenju od 19. travnja 1932., mogao je ministar trgovine i industrije novčani zavod u financijskim poteškoćama i cijelo njegovo poslovanje staviti pod stalni nadzor svoga komesara (Sl. novine 91/1932). Također, temeljem čl. 23. Uredbe o zaštiti novčanih zavoda i njihovih verovnika od 23. studenoga 1934., za obavljanje nadzora nad radom novčanih zavoda, kojima je bilo odobreno odlaganje plaćanja, mogao je ministar trgovine i industrije postaviti komesara (Sl. novine 272/1934). Ministrica financija Federalne Hrvatske Anka Berus propisala je 22. svibnja 1945. Uredbu o nadzoru nad novčarskim poduzećima. U novčarskim ustanovama u Hrvatskoj (banke, štedionice, mjenjačnice, osiguravajuća društva i zavodi) postavljeni su delegati Ministarstva financija za nadzor rada novčarskih ustanova. Dokle god je trajala njihova služba, vlasnici odnosno ravnateljstva i nadzorni odbori, te poslovni ravnatelji nisu smjeli donijeti nikakve odredbe bez odobrenja delegata. Odredbe delegata novčarska poduzeća bila su dužna u cijelosti izvršiti (NN 8/1945).