ARHiNET - Komisija za nacionalizaciju Izvršnog vijeća Sabora Socijalističke Republike Htvatske

Povijest:	Na temelju čl. 55 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, koji je stupio na snagu dana 26. prosinca 1958. godine (SL 52/58), Izvršno vijeće Sabora NRH je rješenjem od 21. siječnja 1959. osnovalo republičku komisiju za nacionalizaciju. Dana 28. siječnja iste godine stupila je na snagu Uredba o postupku za provođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (SL 4/59). U smislu čl. 4 iste uredbe i čl. 55 spomenutog zakona, 18. veljače 1959. godine Izvršno vijeće Sabora donijelo je rješenje o izmjeni i dopuni prvotnog rješenja. Izmjene su se odnosile na imenovanja predsjednika Komisije i zamjenika predsjednika, dok je sastav ostalih članova Komisije ostao isti. Osnovni je zadatak ove komisije bio da vodi brigu o jednoobraznoj primjeni zakonskih odredbi i ocjenjuje zakonitost i pravilnost rješenja donesenih u postupku utvrđivanja predmeta nacionalizacije na teritoriju NRH. Primjena propisa o nacionalizaciji predstavljala je opsežan i osjetljiv posao, zbog nužne provedbe čitavog niza kompleksnih zadataka koji su prethodili nacionalizaciji. Nakon obavljenih pripremnih radova, odredivši mjesta i naselja gradskog karaktera (NN 8/59) te užih građevinskih rajona, prema Zakonu o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (u daljnjem tekstu: Zakon), krenulo se s provedbom nacionalizacije. Osnovni dio poslova prve faze postupka u provođenju nacionalizacije, odnosno donošenje rješenja o utvrđivanju predmeta nacionalizacije, uglavnom je završen krajem 1959., osim u nekoliko većih gradova zbog velikog broja nacionaliziranih objekata. Slijedio je opsežan rad na rješavanju zahtjeva za utvrđivanje nacionalizacije na temelju prijava vlasnika. Koliko se to smatralo prioritetnim zadatkom pokazuje to da je rad imovinsko-pravnih službi, pored njihovih redovnih poslova, u tom periodu bio prvenstveno usmjeren na obavljanje poslova nacionalizacije. Godine 1962. poslovi provođenja nacionalizacije smatrali su se dovršenim uz manji broj preostalih neriješenih predmeta koje se zbog njihove složenosti planiralo okončati u narednoj godini. Prema podacima koji su se mogli smatrati konačnim, kako izvješćuje Izvršno vijeće Sabora za 1962. godinu, nacionalizacijom je na području NRH prešlo u društveno vlasništvo 7.329 stambenih zgrada, izuzimanjem od nacionalizacije i ostavljanjem stanova prijašnjim vlasnicima ostalo je u društvenom vlasništvu 17.854 od ukupno 28.219 stanova. Pored toga u društveno vlasništvo prešlo je oko 9.500 poslovnih prostorija i preko 1.000 poslovnih zgrada. Završetkom postupka nacionalizacije jedino je preostalo da financijska tijela općina dovrše postupak oko određivanja visine naknada ranijim vlasnicima nacionaliziranih nekretnina i donose rješenja o nacionalizaciji u naknadnim slučajevima ako se za to ispune uvjeti. Nakon ukinuća kotarskih i općinskih komisija za nacionalizaciju, njihova su ovlaštenja prenesena na financijska tijela narodnih odbora. Komisija za nacionalizaciju pri IVS NRH, prema rješenju Izvršnog vijeća Sabora od 22. lipnja 1963., najavila je prestanak rada od dana 30. lipnja 1963. godine. Prema postojećim propisima, isprva nije bilo riješeno pitanje koja će tijela preuzeti nadležnost kako republičkih komisija tako i savezne komisije za nacionalizaciju nakon prestanka njihova rada, mada se ukazivalo na potrebu dopune čl. 55 Uredbe o postupku za provođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (u daljnjem tekstu: Uredba) uz prijedlog da nadležnost preuzmu savezni i republički državni sekretarijat za poslove financija. Prijedlog je sproveden tek 1965. godine Uredbom o izmjeni i dopuni Uredbe (SL 1/65), no jedino u smislu prestanka rada savezne komisije za nacionalizaciju.
Sjedišta:	Zagreb
Djelatnost:	Komisija za nacionalizaciju pri IVS osnovana je kao upravno tijelo radi provođenja propisa o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta te omogućavanja efikasnije i brže stambene izgradnje. Prema čl. 56 Zakona, Komisija za nacionalizaciju pri SIV donosi objašnjenja za primjenu Zakona, a ta objašnjenja slijede i obvezujuća su za ostale komisije za nacionalizaciju.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	U suradnji s Državnim sekretarijatom za poslove financija NRH, Komisija za nacionalizaciju pri IVS organizirala je regionalna savjetovanja na kojima se predsjednike kotarskih i općinskih komisija za nacionalizaciju te njihove financijske službenike upućivalo u neposrednu provedbu propisa o nacionalizaciji. Putem svojih članova, referenata i suradnika koordinirala je rad lokalnih komisija i rukovodećih tijela NOO, održavajući tako stalan kontakt s terenom kako bi osigurala permanentnu aktivnost u radu svih nadležnih u provođenju nacionalizacije. Komisija za nacionalizaciju pri IVS NRH trebala je osigurati ujednačenu primjenu propisa i istovjetnost kriterija na cijelom području republike u svrhu uspješnog izvršenja poslova nacionalizacije. Konkretnim primjenama zakonskih propisa bavile su se komisije za nacionalizaciju pri općinskim narodnim odborima, tj. postupak za provođenje nacionalizacije stavljen je u prvostupanjsku nadležnost odgovarajućih upravnih tijela NOO. Protiv njihovog rješenja mogla se priložiti žalba komisiji za nacionalizaciju pripadajućeg kotarskog narodnog odbora. Općinske komisije za nacionalizaciju prestale su s radom na dan 30. lipnja 1961. (SL 53/60), a kotarske komisije 31. prosinca 1961., osim nekih u većim gradovima koje su nastavile s radom do kraja prvog tromjesječja 1962. godine. Prema čl. 55 Uredbe, prestankom rada komisija za nacionalizaciju pri NOO, nadležnost prelazi na upravna tijela NOO nadležna za poslove financija, a isti princip je i s prestankom rada komisija za nacionalizaciju pri NOK.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Prema čl. 8 Uredbe, stručne i administrativne poslove Komisije za nacionalizaciju pri IVS obavljao je Državni sekretarijat za poslove financija NRH. Rješenjem Izvršnog vijeća Sabora NRH od 18. veljače 1959., Komisija za nacionalizaciju pri IVS ustrojena je na sljedeći način: predsjednik Komisije (član IVS NRH), zamjenik predsjednika (sekretar za građevinarstvo, urbanizam i komunalne poslove NRH), članovi (sekretar za opće privredne poslove NRH, javni pravobranilac NRH, državni podsekretar za poslove financija NRH, načelnik Imovinsko-pravnog odjela Državnog sekretarijata za poslove financija NRH, sudac Vrhovnog suda NRH), zamjenici članova (sudac Višeg privrednog suda NRH, savjetnik u Državnom sekretarijatu za poslove financija NRH, direktor Urbanističkog instituta NRH, savjetnik u Sekretarijatu za građevinarstvo, urbanizam i komunalne poslove NRH).
Opći kontekst:	Komisija za nacionalizaciju pri Izvršnom vijeću Sabora NRH, prema čl. 1 Uredbe, u vertikalnoj je povezanosti s Komisijom za nacionalizaciju pri Saveznom izvršnom vijeću FNRJ na višoj razini te komisijama kotarskih i općinskih narodnih odbora na nižoj razini. Komisija je u suradnji s Državnim sekretarijatom za poslove financija i Sekretarijatom za građevinarstvo, urbanizam i komunalne poslove, zajedno s komisijama kotarskih i općinskih narodnih odbora prišla organiziranom provođenju potrebnih mjera za primjenu propisa o nacionalizaciji. Tijekom svog rada davala je potrebna uputstva za pravilnu primjenu zakonskih propisa te u tom smislu održavala stalan i neposredan kontakt s komisijama narodnih odbora.