ARHiNET - Centrala u Zagrebu Narodne banke FNRJ

Povijest:	Dana 15. siječnja 1946. Zakonom o izmjenama Zakona o Narodnoj banci Kraljevine Jugoslavije od 17. lipnja 1931. godine s izmjenama i dopunama od 14. rujna 1940. godine, Narodna banka bivše Kraljevine Jugoslavije službeno se preimenuje u Narodna banka Federativne Narodne Republike Jugoslavije (Sl. list FNRJ 6/1946). Okružni sud za grad Beograd objavljuje 12. veljače 1946. promjenu naziva Narodne banke Kraljevine Jugoslavije i njezinih filijala u Narodna banka Federativne Narodne Republike Jugoslavije (Sl. list FNRJ 13/1946). Okružni narodni sud za grad Zagreb objavio je 25. veljače 1946. promjenu naziva Narodne banke Kraljevine Jugoslavije, Filijala u Zagrebu u Narodna banka Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Filijala u Zagrebu (NN 39/1946). Temeljem Uredbe o spajanju kreditnih poduzeća iz državnog sektora od 25. rujna 1946., Zemaljska banka za Hrvatsku spaja se s Narodnom bankom FNRJ (Sl. list FNRJ 78/1946). Narodna banka FNRJ imala je glavnu centralu u Beogradu i centrale u sjedištima pojedinih narodnih republika. Ona je osim toga imala i filijale koje su na području jedne narodne republike bile podređene neposredno centrali Narodne banke FNRJ u toj republici. Kao i u ostalim republikama, Narodna banka FNRJ u Hrvatskoj ima Centralu za NRH sa sjedištem u Zagrebu. Godine 1963., temeljem Ustava SFRJ, Narodna banka FNRJ preimenuje se u Narodna banka Jugoslavije. Centrala banke za Hrvatsku ostaje u Zagrebu (Sl. list SFRJ 14/1963; Narodna banka Jugoslavije spominje se u čl. 29. i 117. Ustava). Zakonom o Narodnoj banci Hrvatske od 21. srpnja 1972., Narodna banka Jugoslavije-Centrala u Zagrebu preimenuje se u Narodna banka Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu (NN 31/1972).
Djelatnost:	Prema Uredbi o izjednačenju cijena od 12. studenoga 1945. (Sl. list DFJ 92/1945) morale su se sve zalihe industrijskih i zanatskih proizvoda zatečenih na skladištu na dan zamjene novca (iz kuna u DFJ dinare tj. 9. srpnja 1945.) prijaviti radi usklađenja sa cijenama istovrsne robe u novoj proizvodnji odnosno prometu. Ovi poslovi vodili su se u sklopu Službe Likvidacije starih poslova Narodne banke Jugoslavije, Centrale u Zagrebu. Temeljem Uredbe o organizaciji i poslovanju Narodne banke FNRJ od 18. ožujka 1947., nadležnost banke bila je sljedeća: izdavanje novčanica, čuvanje vrijednosti domaće valute, obavljanje dužnosti deviznog organa i devizne kontrole, koncentracija i organizacija slobodnih kratkoročnih novčanih sredstava, organiziranje štednje u najširim narodnim slojevima i primanje uloga na štedne knjižice, organiziranje i reguliranje plaćevnog prometa u zemlji i s inozemstvom i vršenje kontrole opticaja novčanih sredstava, kratkoročno kreditiranje privrede u okviru kreditnog plana i suradnja na njegovom izrađivanju, vođenje evidencije u vezi s kreditiranjem i obavljanje revizije financijskog poslovanja poduzeća i ustanova, obavljanje blagajničke službe po državnom budžetu, obavljanje dužnosti računovodstvenog tijela u pogledu izvršenja državnog budžeta, obavljanje i drugih funkcija koje su joj povjerene u vezi s prednjim (Sl. list FNRJ 26/1947). U godini 1948. postavljena je Narodna banka FNRJ-Centrala za Narodnu Republiku Hrvatsku likvidatorom kod privatnih kreditnih ustanova na području NRH, koje su stavljene u likvidaciju administrativnim putem, a na temelju Uredbe o reviziji dozvole za rad i likvidaciji privatnih kreditnih poduzeća (Sl. list FNRJ 51/1946, 44/1947, 96/1947). To je učinjeno dvama rješenjima o razrješenju likvidacionih organa i imenovanju likvidatora kod privatnih kreditnih poduzeća u likvidaciji (NN 48/1948). Navedenim rješenjima razriješeni su dužnosti likvidatori 44 privatna novčarska zavoda u likvidaciji, a za likvidatora je postavljena Narodna banka FNRJ – Centrala za Hrvatsku. Likvidacijski odbori razriješeni dužnosti ovim rješenjima trebali su odmah predati cijelo poslovanje privatnih novčarskih zavoda u likvidaciji novopostavljenom likvidatoru. Isto tako je u godini 1949. rješenjima nadležnih okružnih sudova postavljena ova Centrala za likvidatora kod privatnih kreditnih ustanova, čija je imovina konfiscirana, te u godini 1957. rješenjem Državnog sekretarijata za poslove financija FNRJ, a na temelju Sporazuma sklopljenog između FNRJ i Republike Italije od 18. prosinca 1954. likvidatorom kod talijanskih kreditnih ustanova na pripojenom području NRH, koje su ustanove bile preuzete po vojnim ili civilnim ustanovama. Tako je Narodna banka na teritoriju NRH postala likvidatorom svih bivših banaka i štedionica. Bilo je nekoliko iznimaka gdje su likvidatorima bile postavljene fizičke osobe, ali to je bilo samo u par slučajeva. Budući da je Narodna banka postala likvidator kod 88 banaka i štedionica, to je u sklopu bančinog Sekretarijata osnovana posebna služba “Likvidacija starih poslova”, koja je vodila sve poslove tih bivših banaka. Tako je godine 1958. ta služba vodila poslove i evidenciju za 130 bivših banaka i štedionica. S obzirom na teritorijalni djelokrug bivših banaka i glomaznost arhiva, Likvidacija starih poslova nije mogla sve arhive prenijeti u Zagreb, već je morala i izvan Zagreba zadržati službenike, koji su obavljali potrebne poslove. Tako je služba imala službenike osim u Zagrebu još i u Rijeci, Splitu i Dubrovniku (HR-HDA-620. Narodna banka Jugoslavije. Centrala u Zagrebu, Referat o personalijama službe Likvidacije starih poslova od 26. veljače 1958.).
Unutarnji ustroj / genealogija:	Temeljem Uredbe o organizaciji i poslovanju Narodne banke FNRJ (Sl. list FNRJ 26/1947), Narodna banka FNRJ bila je pod nadležnošću ministra financija FNRJ. Na čelu Narodne banke FNRJ bio je guverner. Njemu su pomagali viceguverneri. Narodna banka imala je Glavnu centralu u Beogradu i centrale u svim narodnim republikama. Narodna banka mogla je osnivati i glavne filijale, filijale, agencije i ekspoziture u svim mjestima u zemlji. Centrale za odnosne narodne republike vodile su poslove Narodne banke FNRJ na području narodne republike prema smjernicama Glavne centrale. Glavne filijale, filijale, agencije i ekspoziture vodile su poslove Narodne banke FNRJ na svojim teritorijalnim područjima. Na čelu centrala u narodnim republikama bio je generalni direktor kome su pomagali jedan ili dva zamjenika generalnog direktora. Na čelu glavne filijale ili filijale nalazio se direktor s jednim zamjenikom direktora. Na čelu agencije ili ekspoziture nalazio se šef s jednim zamjenikom. U centralama Narodne banke FNRJ u narodnim republikama postojali su: Direkcija planiranja i statistike, Blagajna i likvidatura, Direkcija za kreditiranje, Direkcija plaćevnog prometa i štedne službe, Devizni poslovi, Direkcija za izvršenje republikanskog budžeta, Direkcija računovodstva, Reviziona direkcija, Organizacioni poslovi, Personalni poslovi i Sekretarijat u sklopu kojeg se nalazila i “Likvidacija starih poslova”. Na čelu pojedinih organizacijskih dijelova centrale bili su direktori odnosno šefovi. U Glavnoj centrali u Beogradu i centralama u narodnim republikama postojao je i kolegij (savjetodavno tijelo guvernera odnosno generalnog direktora) koji su sačinjavali: u Glavnoj centrali: guverner, viceguverneri i direktori, a u centralama: generalni direktor, njegovi zamjenici i direktori odnosno šefovi.