ARHiNET - Ogulinska graničarska pukovnija

Povijest:	Ogulinska graničarska pukovnija ustrojena je 1746. godine kao treća od jedanaest graničarskih pukovnija na ozemlju Hrvatske i Slavonije odnosno Vojne krajine. Vojna krajina je bila teritorij Hrvatske na kojem je od 15. st. nadalje organizirana obrana od Osmanskog Carstva. U vojnom i upravnom pogledu bila je izuzeta ispod jurisdikcije hrvatskog bana i Sabora. Od 1578. do 1743. pod upravom je Ratnog vijeća u Grazu (Grazer Hofkriegsrat), od 1743. godine Dvorskog ratnog vijeću u Beču, a od 1848. godine Ministarstva rata (Reichskriegsministerium) i Vrhovnog vojnog zapovjedništva (Armee Oberkommando) u Beču. U 18. st. pukovnijski je upravni sustav zamijenio kapetanije (pojas pograničnih utvrđenja), te je teritorijalno obuhvaćao cijelo područje Vojne krajine, a vremenski se odnosio na razdoblje od upravnih reformi 18. st. do razvojačenja Vojne krajine 1873. godine. Ogulinska graničarska pukovnija ustrojena je 1746. godine. Sjedište zapovjedništva bilo je u Ogulinu, a pukovnija se dijelila na 12 satnija, sastavljenih od jednog ili više sela, ovisno o brojnosti kućnih brojeva ili stanovništva. Godine 1787. na području je Vojne krajine uveden kantonalni sustav: vojni su poslovi odvojeni od upravnih. Teritorij pukovnije nosio je naziv kantona na čelu kojeg je u civilnoj upravi, sada odijeljenoj od vojne, stajao također časnik. Kanton se sastojao od dva okruga, od kojih se svaki dijelio na dva kotara. Postojanje dvaju zapovjednih sustava nije se uspjelo održati zbog stalnih sukoba između upravnog i vojnog časnika. Najvažnije uredbe koje se sadržajno odnose na uređivanje najrazličitijih pitanja i propisuju službu, obaveze, prava i posjede graničara, a namijenjeni su pukovnijama, vojnim komunitetima, pojedinim generalatima (generalkomandama)/glavnim zapovjedništvima ili cijelom području Vojne krajine bili su: Graničarska prava za Karlovački i Varaždinski generalat iz 1754. godine (Militär Gränitz Rechte für das Karlstädter und Varasdiner Generalat, Beč 1754.); Kantonalni zakon iz 1787. (Cantons-Regulativ, Beč 1787) ; Temeljni zakon za Karlovačko-varaždinsko-bansko-slavonsku i Banatsku vojnu krajinu iz 1807. godine (Grundgesetz für die Carlstädter-Varasdiner-Banal-Slavonische und Banatische Militär Gränze, Beč 1807.); Osnovni zakon za Hrvatsko-slavonsku i Banatsko-srpsku vojnu krajinu iz 1850. godine (Grundgesetz für die croatisch-slavonische und banatisch-serbische Militärgrenze, Beč 1850.). Provođenje zapovijedi viših vojnih vlasti u Ogulinskoj graničarskoj pukovniji nadzirala je Graničarska brigada u Karlovcu, koja nije imala neposrednu upravnu vlast. Posredovala je u rješavanju svih vojnih te upravnih i gospodarskih predmeta između Ogulinske graničarske pukovnije i Karlovačke/Ujedinjene bansko-varaždinsko-karlovačke generalkomande. U hitnim se slučajevima pukovnija mogla obratiti neposredno na generalkomandu, ali bila je dužna o tome svaki put izvijestiti brigadu. Satnije su bile najniže teritorijalne i zapovjedne upravne jedinice pukovnije. Satnijom je zapovijedao i upravljao satnik, a savjetodavnu su ulogu imali upravni časnici/dočasnici i činovnici. Godine 1848. hrvatski je ban postao zapovjednik obje Krajine (hrvatske i slavonske), a glavno je zapovjedništvo od tada bilo zajedničko sa sjedištem u Zagrebu (ne više u Osijeku i Petrovaradinu). Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. godine Vojna krajina pripala je Banskoj Hrvatskoj. Carskom uredbom od 8. lipnja 1871. godine općine su postale najniža upravna jedinica i iz više satnija ustrojeni su kotarevi. Zapovjedništvo je pukovnije i dalje imalo nadležnost u donošenju odluka po pitanjima koja nisu bila u nadležnosti kotarskih ureda, npr. pitanja zemljišno-imovinskog karaktera (odobrenje zemljišnih kupoprodajnih ugovora, iseljavanje graničara, izdavanje obrtnih dozvola). Godine 1872. sudstvo je odijeljeno od uprave i osnovani su kotarski sudovi i sudbeni stolovi. Godinu dana poslije civilna je uprava odvojena od vojne. Umjesto pukovnijskih kotareva formirano je šest okruga, a poslove političke uprave obavljale su okružne oblasti. Iste je te godine Vojna krajina razvojačena, a vojne upravne vlasti pretvorene u civilne pod upravom Generalkomande/Glavnog zapovjedništva u Zagrebu. Graničarske su pukovnije, kao vojna zapovjedništva, ukinute kada su carskom i kraljevskom naredbom od 8. kolovoza 1873. godine uvedeni ugarsko-hrvatski zakonski članci 40. o obrambenoj sili, 41. o domobranstvu i 42. o pučkom ustanku iz 1868. godine. Prema ovom zakonu ukinute su hrvatsko-slavonske graničarske pukovnije s 1. listopadom 1873. godine (Križevačka br. 5 i Đurđevačka br. 6 ukinute su naredbom od 8. lipnja 1871. godine). Od 1874. godine uvodi se novačenje na temelju ustavnih propisa. Carsko-kraljevskim reskriptom od 15. srpnja 1881. godine uslijedio je konačan čin sjedinjenja. Zakonskom odredbom Hrvatskog sabora od 5. veljače 1886. godine o ustrojstvu županija i uređenja uprave u županijama i kotarevima, ustanovljena je jedinstvena upravna organizacija na cijelom području Hrvatske i Slavonije.
Sjedišta:	Ogulin
Djelatnost:	Graničarske pukovnije bile su temeljne vojne, upravne i sudbene ustanove Vojne krajine, a zapovjedništvo graničarske pukovnije najviše vojno, upravno i sudbeno tijelo na području pukovnije. Ogulinska graničarska pukovnija bila je podijeljena na 12 satnija: Krivi put br. 1, Brinje br. 2, Jezerane br. 3, Modruš br. 4, Oštarije br. 5, Ogulin br. 6, Drežnik br. 7, Plaški br. 8, Rakovica br. 9, Primišlje br. 10, Tounj br. 11, Dubrave br. 12. (svaka je satnija imala svoja sela). Administrativni sustav bio je zasnovan na kućnim brojevima po kojima su se popisivali vojnici/graničari radi nadzora vojnih obveznika (muško stanovništvo od 20. do 60. godine). U sjedištu su satnije, osim vojnog zapovjedništva, bili područni upravni uredi pukovnije, npr. šumarski i zemljišni ured. Temeljna je jedinica sela bila kućna zadruga.
Nadležnost / Izvori ovlasti:	Teritorijalna nadležnost Ogulinske graničarske pukovnije nije se bitnije mijenjala (12 satnija) tijekom njezinog djelovanja, izuzev povremene razmjene sela u graničnom području s Otočkom i Ličkom graničarskom pukovnijom. Budući da je pukovnija bila operativna vojna formacija i teritorijalno–administrativna jedinica, u upravnom je pogledu na području svoje teritorijalne nadležnosti rješavala sva pitanja koja su ulazila u djelokrug njoj određenih stvarnih nadležnosti (sudovanje, oporezivanje, korištenje šuma, gradnja crkava, škola, zdravstvenih ustanova i prometnica). Isto je tako predstavljala i prvu instancu u građanskim i kaznenim sudskim predmetima (Ujedinjena generalkomanda drugu, a Dvorsko ratno vijeće u Beču treću). Jurisdikciji Pukovnijskog suda bili su podložni svi vojnici, dočasnici, časnici i graničarsko stanovništvo, dok je zapovjednik pukovnije u prvoj instanci bio podložan generalatskom sudu. Stvarna nadležnost graničarske pukovnije nadilazila je okvire vojne ustanove kao takve te je osim u vojno zahvaćala i u civilno područje života stanovništva. U civilnom dijelu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, djelokrug je ovih nadležnosti djelomično odgovarao nadležnostima županija.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Unutarnji ustroj i njegove promjene rekonstruirane su iz sačuvanog gradiva. Unutar zapovjedništva pukovnije, koje su činili zapovjednik pukovnije (u pravilu u činu pukovnika, potpukovnika ili bojnika) te vojni (nadležni za ustrojavanje, raspored i operativno djelovanje postrojbi) i upravni časnici (nadležni za upravne i gospodarske poslove), djelovali su sljedeći odjeli: 1. Vojni odjel 2. Upravni odjel 3. Pukovnijski sud.