Facebook
Naziv: Sindikat radnika industrije i rudarstva Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku
Vrsta entiteta: pravna osoba
Razdoblje: 1963 - 1974
Normativni nazivi: Sindikat radnika industrije i rudarstva Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku (hrvatski)
Povijesni nazivi: Sindikat radnika industrije i rudarstva Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku (1963 - 1972) (hrvatski)
Sindikat radnika industrije i rudarstva Hrvatske. Republički odbor (1972 - 1974) (hrvatski)
Aktivnost: Stvaratelj više ne djeluje
Povijest: Godine 1963. ujedinjenjem Sindikata metalskih radnika, Sindikata radnika rudarstva, metalurgije i kemijske industrije, Sindikata tekstilno-kožarskih i gumarskih radnika, Sindikata radnika industrije drveta i šumarstva i Sindikata radnika štampe i papira, osnovan je Sindikat radnika industrije i rudarstva Jugoslavije, Republički odbor za Hrvatsku. Od 1972. naziv mu je Sindikat radnika industrije i rudarstva Hrvatske. Djelovao je do 1974. kada iz ovoga sindikata nastaju Sindikat radnika proizvodnje i prerade metala, Sindikat radnika energetike, kemije i nemetala, Sindikat radnika tekstila, kože, gume i obuće, Sindikat radnika industrijske prerade drva i šumarstva i Sindikat radnika grafičke i informativne djelatnosti.
Sjedišta: Zagreb (1963 - 1974)
Djelatnost: Sindikat radnika industrije i rudarstva Hrvatske okupljao je radnike zaposlene u industriji, rudarstvu i šumarstvu. Zadaća mu je bila borba za ostvarivanje i zaštitu prava radnika, za jačanje njihove ekonomske i socijalne sigurnosti, djelovanje i predlaganje rješenja za stvaranje uvjeta za unaprjeđenje sustava  stručnog obrazovanja radnika.
Unutarnji ustroj / genealogija: Najviši organ sindikata nakon osnutka bila je Skupština koja se održavala svake dvije godine. Između dviju skupština organizacijom je upravljao Republički odbor. Na čelu Republičkog odbora bilo je Predsjedništvo. Njegovo uže tijelo bilo je Sekretarijat. Osnovu sindikalnog organiziranja činila je podružnica (od 1968. osnovna organizacija) koja se osnivala u poduzeću ili ustanovi, a njezini organi bili su skupština i izvršni odbor. Postojale su općinske i međuopćinske organizacije sindikata. Od 1972. najviše tijelo umjesto Skupštine je Kongres. Između dvaju kongresa trebale su se održavati godišnje konferencije. Nadzor nad financijskim i materijalnim poslovanjem imao je Nadzorni odbor.
Od 1963. do 1967. radna tijela bila su: Komisija za organizaciono-kadrovska pitanja (1963), Komisija za privredna kretanja i vanjsku raspodjelu (1963), Komisija za unutrašnju raspodjelu i radničko samoupravljanje (1963), Komisija za uvjete rada i standard (1963), Komisija za obrazovanje (1963), Odbor za rekreaciju, odmor i izgradnju odmarališta (1963), Komisija za unutrašnju organizaciju, samoupravljanje i raspodjelu (1964), Financijsko odjeljenje (1964) i Komisija za rekreaciju i odmor (1965).
Od 1967. djelovale su 3 stalne komisije: Komisija za privredni razvoj, raspodjelu dohotka i standard, Komisija za samoupravljanje i raspodjelu ličnih dohodaka, obrazovanje, idejno-politička kretanja i izgradnju sindikata i Komisija za radne odnose, socijalno-zdravstvenu zaštitu, invalidsko i penziono osiguranje, molbe i žalbe, a od 1971. 4 stalne komisije: Komisija za razvoj samoupravljanja, Komisija za privredni sistem, dohotke i standard, Komisija za razvoj u oblasti društvenog standarda i zaštite na radu i Komisija za obrazovanje, izgradnju i razvoj sindikata.
Za rad sindikata po pojedinim granama djelatnosti postojali su granski odbori: od 1967. Granski odbor za energetiku (elektroprivreda, ugljen i nafta), Granski odbor obojene metalurgije, Granski odbor industrije nemetala, Granski odbor metalske industrije, Granski odbor brodogradnje, Granski odbor elektroindustrije, Granski odbor kemijske industrije, Granski odbor za industriju drva, industriju papira i šumarstvo, Granski odbor tekstilne industrije, Granski odbor industrije kože, obuće i gume i Granski odbor za grafičku industriju, novinsku i izdavačku djelatnost; od 1971. (od 1972. konferencije): Konferencija za energetiku (elektroprivreda, ugljen), Konferencija za obojenu metalurgiju, Konferencija za industriju nemetala, Komisija za metalnu industriju, brodogradnju i crnu metalurgiju, Komisija za elektroindustriju, Komisija za industriju drva, papira i šumarstva, Komisija za kemijsku industriju i naftu, Komisija za industrija tekstila, kože, gume i obuće i Komisija za grafičku industriju, novinarstvo i izdavačku.
Od 1972. postojale su i sekcije za pojedine proizvodno-industrijske komplekse: energetsko-kemijska i geoistraživačka, metalurško-metalna, drvno-šumska, tekstilno-kožarsko-gumarska i grafičko-izdavačka.
Stvaratelji:





Napomena o vezama: Sindikat radnika industrije i rudarstva Jugoslavije, Republički odbor za Hrvatsku, bio je član Saveza sindikata Hrvatske. Održavao je veze sa središnjicom u Beogradu, podružnicama i osnovnim organizacijama, drugim sindikatima, SKH, državnim institucijama, gospodarskim subjektima te s drugim organizacijama i institucijama.
Identifikator: HR-HDA/S - 9433
Pravila ili propisi: ISAAR(CPF) Međunarodni standard arhivističkog normiranog zapisa za pravne i fizičke osobe i obitelji, 2. izdanje, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 2006.
Status zapisa: izmijenjena inačica
Podrobnost: djelomičan
Jezik opisa: hrvatski
Pismo opisa: latinica