ARHiNET - Sindikat radnika u građevinarstvu i industriji građevnog materijala Hrvatske. Republički odbor

Naziv:	Sindikat radnika u građevinarstvu i industriji građevnog materijala Hrvatske. Republički odbor
Vrsta entiteta:	pravna osoba
Razdoblje:	1945 -
Normativni nazivi:	Sindikat radnika u građevinarstvu i industriji građevnog materijala Hrvatske. Republički odbor (hrvatski)
Povijesni nazivi:	Savez radnika i namještenika građevinske industrije i građevinarstva Jugoslavije. Tajništvo za Hrvatsku (1945 - 1946) (hrvatski) Savez radnika i namještenika građevinske industrije i građevinarstva Jugoslavije. Sekretarijat za Hrvatsku (1946 - 1948) (hrvatski) Sindikat radnika i službenika građevinske industrije i građevinarstva Jugoslavije. Zemaljski odbor za Hrvatsku (1948 - 1955) (hrvatski) Sindikat radnika i službenika građevinske industrije i građevinarstva Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku (1955 - 1956) (hrvatski) Sindikat radnika i službenika industrije građevinskog materijala i građevinarstva Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku (1956 - 1960) (hrvatski) Sindikat građevinskih radnika Jugoslavije. Republički odbor za Hrvatsku (1960 - 1974) (hrvatski) Sindikat građevinskih radnika Socijalističke Republike Hrvatske. Republički odbor (1974 - 1982) (hrvatski) Sindikat radnika u građevinarstvu i industriji građevnog materijala Hrvatske. Republički odbor (1982 - 1990) (hrvatski)
Aktivnost:	Stvaratelj i dalje djeluje

Povijest:	Odlukom Glavnog odbora Jedinstvenih sindikata radnika i namještenika Jugoslavije (JSRNJ) na drugom plenumu 1.-2. travnja 1945. formiran je Savez radnika i namještenika građevinske industrije i građevinarstva Jugoslavije. Zemaljski odbor JSRNJ-a za Hrvatsku formirao je Tajništvo Saveza radnika i namještenika građevinske industrije i građevinarstva Jugoslavije za Hrvatsku. Na Prvom kongresu JSRNJ-a, odnosno Saveza sindikata Jugoslavije (SSJ), 24.-28. listopada 1948., odlučeno je o mijenjanju naziva sindikalnih saveza u sindikate. Savez je promijenio ime u Sindikat radnika i službenika građevinske industrije i građevinarstva Jugoslavije, Zemaljski odbor za Hrvatsku. Od 1955. organizacija je imala naziv Sindikat radnika i službenika građevinske industrije i građevinarstva Jugoslavije, Republički odbor za Hrvatsku. Sljedeća promjena naziva bila je 1956. u Sindikat radnika i službenika industrije građevinskog materijala i građevinarstva Jugoslavije, Republički odbor za Hrvatsku, a 1960. u Sindikat građevinskih radnika Jugoslavije, Republički odbor za Hrvatsku. Godine 1974. naziv mijenja u Sindikat građevinskih radnika Socijalističke Republike Hrvatske te 1982. u Sindikat radnika u građevinarstvu i industriji građevnog materijala Hrvatske. Reorganizacija sindikata u sastavu Saveza sindikata Hrvatske 1963. i 1974. nije provedena u ovom sindikatu. Od 1990. sindikat djeluje pod nazivom Samostalni sindikat građevinara Hrvatske, a današnji mu je naziv Sindikat graditeljstva Hrvatske.
Sjedišta:	Zagreb (1945 - 1990)
Djelatnost:	Sindikat radnika u građevinarstvu i industriji građevnog materijala Hrvatske okupljao je radnike zaposlene u građevinarstvu, industriji građevinskog materijala i u drugim radnim organizacijama čija je djelatnost bila vezana za građevinarstvo. U svojim počecima sindikat je aktivan na rješavanju pitanja socijalnog osiguranja, izbora radničkih povjerenika, kolektivnih ugovora, zdravstvene zaštite, godišnjih odmora, radnog staža te posredovanja u radu. Kasnije se težište rada usmjerava na pitanja tarifne politike, radničkog samoupravljanja, socijalnog osiguranja, ekonomsko-stručnog obrazovanja radnika, higijensko-tehničke zaštite radnika, organizacijska pitanja te materijalno i financijsko poslovanje.
Unutarnji ustroj / genealogija:	Od osnutka 1945. na čelu sindikata bilo je Tajništvo. Osnovu sindikalnog organiziranja činila je podružnica koja se osnivala u poduzeću ili ustanovi, a mogla se osnovati i mjesna podružnica koja je obuhvaćala sve članove sindikata ili radnike jedne profesije u pojedinom mjestu. Na čelu podružnice bila je uprava od 5 članova izabrana na skupštini podružnice. Prema Statutu SSJ-a iz 1948. najviši organ sindikata je Skupština, a između dviju skupština Zemaljski odbor. Od 1955. skupštine se održavaju svake, zatim svake dvije, a od 1974. svake četiri godine. Godine 1972. umjesto Skupštine održan je Kongres. Između dviju skupština, jednom godišnje održavane su konferencije. Godien 1955. Zemaljski odbor mijenja naziv u Republički odbor. Na čelu Republičkog odbora bilo je Predsjedništvo na čelu s predsjednikom i tajnikom, dok je 1971. postojao i Plenum. U kotaru, gradu, rajonu i mjestu najviši organ je skupština odnosno kotarski, gradski, rajonski i mjesni odbor. Od 1968. osnovne organizacije zovu se osnovne organizacije (općinske i međuopćinske). Nadzor nad financijskim i materijalnim poslovanjem imao je Nadzorni odbor. Postojala su sljedeća radna tijela: Organizacijsko-instruktorsko odjeljenje (1945), Financijsko odjeljenje (1945), Komisija za plaće i takmičenje (1947), Komisija za zaštitu rada (1948), Komisija za kulturno-prosvjetni rad (1948), Odjeljenje za organizaciju rada i plaće (1949), Komisija za snabdijevanje i stanove (1949), Komisija za odobrenje tarifnih pravilnika (1951), Kulturno-prosvjetno odjeljenje (1951), Komisija za takmičenje i plaće i radničko upravljanje (1952), Komisija za tarifne pravilnike (1953), Komisija za zaštitu rada i socijalno osiguranje (1953), Komisija za takmičenje, radničko upravljanje i tarifnu politiku (1954), Komisija za određivanje kvalifikacija radnih mjesta (1954), Komisija za tarifna pitanja (1955), Komisija za takmičenje i radničko upravljanje (1955), Komisija za tarifna pitanja i radničko upravljanje (1956), Komisija za takmičenje, radničko upravljanje i tarifnu politiku (1958), Organizacijska komisija (1959), Komisija za raspodjelu i radničko upravljanje (1959), Komisija za životne i radne uvjete u građevinarstvu i higijensko-tehničku zaštitu na radu (1960), Komisija za raspodjelu (1961), Komisija za organizacijska pitanja (1962), Komisija za obrazovanje radnika (1965), Komisija za standard (1966) i Komisija za stručno obrazovanje (1966). U kasnijim razdobljima komisije više ne postoje, a pitanja iz njihova djelokruga su u nadležnosti Predsjedništva.